IN4S

IN4S portal

Teško je biti normalan u velikom dobru i vlasti

1 min read
Treba razotkriti srpske zablude u vezi Jugoslavije, kao i opasnosti i zamke na koje je srpski narod nailazio u toj državi kako im se ne bi ponovile.
dane čanković

Dane Čanković

Piše: Dane Čanković

Čovjek teško može da podnese veliko materijalno bogatstvo i osjećanje vlasti a da pri tome ostane normalan, sa istinskim vrijednostima, pogotovo ako je nevjerujući.

Često u takvim okolnostima dolazi do devijacije ličnosti, ispunjavanja niskim strastima, stomakougađanju, bludu, iživiljavanju prema drugima, ravnodušnosti prema patnji drugih, pa i nastajanju svojevrsnog otuđenja.

Otuda Zapad, iako materijalno bogat, ozakonjuje nakaradna stanja ljudi, potčinjavaju druge i temelje svijet na nepravdi i zlu.

U društvu se često javlja, na prvi pogled, paradoks, da se iz materijalnog bogatstva često rađa zlo, a iz neimaštine i patnje rađa dobro.

Nije čudo što se onda kroz istoriju javljaju pobune, ustanci, revolucije običnih ljudi protiv tako nepravednog društva. Nažalost često su ti obični ljudi izmanipulisani u lukavom procesu kontrole njih i njihovog nezadovoljstva.

Srpska elita u Jugoslaviji od njenog stvaranja 1918. godine do njenog razbijanja krajem dvadesetog vijeka, upravo zbog svojih privilegija i života u materijalnom izobilju i osjećanju vlasti, omogućila je da srpski interes u svakom smislu, bude poražen.

Svaki srpski seljak, domaćin, koji je obrađivao svoju zemlju i gajio autohtone poljoprivredne kulture, držao blago (krave, koze, ovce, konje), imao po petoro, šestoro djece, za srpske interese bio je neuporedivo važniji od mnogih srpskih intelektualaca, koji su se gordošću nadimali i šetali zemljom parajući svojim nosom oblake.

Nažalost, takvi intelektualci su stvarali životni ambijent u kojem su mnoga djeca postala izgubljena za srpski narod.

Nije opravdanje a ni pohvala njima da ima vremena u kojima budale progovore a pametni zaćute… Kroz istoriju ljudskog društva najviše zla se dešavalo zato što je pametan čovjek ćutao i bio neaktivan, a bio je neaktivan što se, u suštini, plašio. A najveći strah je prisutan kod onih koji se plaše smrti. Istinski vjerujući nemaju taj strah.

Treba razotkriti srpske zablude u vezi Jugoslavije, kao i opasnosti i zamke na koje je srpski narod nailazio u toj državi kako im se ne bi ponovile.

Koliko je lukav hrvatski hegemonizam u ostvarivanju svojih ciljeva i podređivanju drugih vidi se u, reći ću, izvedenoj činjenici koja govori da su Srpsku demokratsku stranku u Hrvatskoj i BiH prvo počele formirati hrvatske službe koje su bile prisutne u jugoslovenskim institucijama.

Tom procesu formiranja SDS-a priključile su se istinske jugoslovensko-komunističke snage sa prisutnom srpskom komponentom, što je posebno slučaj sa SDS-om u BiH.

I današnji prikriveni hrvatski hegemonizam i pokušaj podređivanja BiH, u budućnosti kroz jedan proces integracije balkanskih država, u kojem bi Hrvatska sa strane ali i direktno učestvovala, moguće je zaustaviti mudrom i hrabrom politikom.

Zahvaljujući i Jugoslaviji, prema Italiji je učinjena nepravda, mada za tu nepravdu i sami snose dio krivice zbog svog ponašanja u Drugom svjetskom ratu.

U svakom slučaju, ona je značajno oštećena i teritorijalno, za razliku od Hrvatske i Hrvata koji su značajno nagrađeni i to ponajviše zahvaljujući Srbima u Jugoslaviji. Nažalost, Hrvati to nisu znali cijeniti, već su onog koji im je suštinski pomogao, pokušali uništiti.

Srbi treba da isprave grešku. Italija je, bez obzira na teškoće, ozbiljna zemlja. Za očekivati je da u narednim decenijama doživi veliki uspjeh, i srpski političari treba da razviju i uspostave najbolje odnose i najtješnju saradnju sa njom.

Važno bi bilo da srpske institucije na najozbiljniji i naučni način pristupe dokazivanju stradanja srpskog naroda u dvadesetom vijeku i da tu istinu o stradanju predstave međunarodnim organizacijama i zadobiju njihovu verifikaciju.

Ne trebamo se zadovoljavati prividom da nešto radimo na tu temu tako što ćemo sami sebi to stradanje priznavati. Te srpske žrtve, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način, određivaće i zemlju na kojoj su stradali.

Iskustvo Jugoslavije treba da nam je pouka za buduće integracije, koje su u budućnosti neizbježne. Suština je ko će predvoditi te integracije i koje velike sile će stajati iza njih. Za srpski narod najlošija je mogućnost da iza takvih integracija stoji Engleska, koja već na neki način vrši pripreme za integraciju slavenskih zemalja, bez Rusije, a protiv nje.

I na kraju svaki tekst završavam:
Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.

 

 

Podjelite tekst putem:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

https://g.ezoic.net/privacy/in4s.net