Tesla o ženama

Piše: Vojislav Gledić

Nikola Tesla je rijetko javno govorio o ženama, ali je na institiranje pojedinih novinara ipak davao intervjue u kojima je zahvatio i ovu problematiku. Kao istraživač posvećen nauci i tehnici, velikom, čudesnom i čarobnom svijetu tehnike, tehnologije i nauke, nije imao vremena ni motivacije da se trajnije veže za neku ženu. Ipak, on je bio jako emotivno vezan za majku i tri sestre u čijem okruženju je rastao, razvijao se i sazrijevao.

Kasnija odvojenost od žene, posebno neke intimne životne saputnice, teško je, naravno, padalo ovom geniju, ali je on čitav svoj život i sve svoje snage i sposobnosti posvetio plemenitim ciljevima alutrističke prirode.

U produžetku ćemo navesti izvod iz dva Teslina intervjua, nastalih kada je on već bio star i iskusan čovjek; kroz njih se detaljnije oslikava velikanovo mišljenje o tom pitanju. Prvi tekst se pojavio u teksaškom listu ,,Galveston dejli njuz“ iz 1924. godine pod naslovom ,,Gospodin Tesla objašnjava zašto se nikada neće oženiti“.

,,Oduvijek sam smatrao da žena posjeduje te nježne i suptilne kvalitete uma i duše, koje su je u tim aspektima činile daleko superiorniim od muškaraca. Stavljao sam ženu na pijedestal, i u tim nekim osobinama cijenio sam je daleko više od muškaraca. Divio sam se u podnožju kreature koju sam uzdigao na te visine, kao svaki pravi obožavalac, osjećao sam se nedovoljno vrijednim za objekat svog obožavanja“ – naglašava Tesla na početku toga intervjua. Za njega je, dakle, žena imala mnogo veća i značajnija svojstva, posebne kvalitete koji su izlazili iz uobičajnih okvira bračnog i svakodnevnog života u toj specifičnoj simbiozi. Ovaj velikan u nastavku teksta objašnjava neke najintimnije poglede i osjećanja koja bacaju više svjetlosti na to osjetljivo i intimno pitanje.

,,Ali ovo je sve bilo nekad, sada, ova žena nježnog glasa koju sam obožavao je nestala. Na njeno mjesto došla je žena koja misli da je njen glavni uspjeh u životu da bude što više kao muškarac – u oblačenju, u ponašanju, u sportu i dostignućima bilo koje vrste.“ Tesla je tada, 1924. godine, imao blizu sedamdeset godina, dakle zašao je u duboku starost i on više, razumljivo, nije imao onaj pogled i stav kao što to priliči mladom, poletnom i libidom opterećenim čovjekom. On trezveno, analitički prikazuje postojeće stanje u tadašnjem američkom društvu koje je umnogome izmijenilo i zamijenilo neke od ranijih vrijednosti koje su bile karakteristične za Teslu, njegovo djetinjstvo, mladost i zrele godine.

,,Žene postaju jače od muškaraca, i fizički i mentalno. Svijet je iskusio mnoge tragedije, ali po mom mišljenju, najveća tragedija od svih jeste trenutna ekonomska situacija u koji su žene protiv muškaraca, i u mnogim slučajevima uspijevaju da uzurpiraju njihova mjesta u profesijama i industriji. Ova rastuća tendencija žena da zasjene muškost znak je civilizacije u propadanju. Ženska odlučnst da se takmiči sa muškarcima u biznis svijetu ruši neke od najboljih tradicija – stvari koje su se pokazale kao pokretački faktori u ovom sporom, ali osjetnom napretku svijeta.“

Tesla primat daje biološkim komponentama, harmoniji i međusobnom nadopunjavanju polova koji zajednčki čine svijet i omogućuju njegov prosperitet. Umjesto povezanosti, harmonije i skladnosti, javila se surova borba koja se naročito ispoljavala u kriznim situacijama, u kapitalistoičkom svijetu gdje se primat daje nemilosrnim metodama borbe, suparništva i navladavanja u nastojanju da se posjeduje što veće materijalno bogatstvo i postigne maksimalna samoživost.

,,Praktično, sva velika dostignuća čovjeka do sada su bila inspirisana ljubavlju i posvećenošću prema ženama. Muškarac je težio velikim stvarima samo zato što je neka žena vjerovala u njega, zato što je želio da zadobije njeno divljnje i poštovanje. Iz ovih razloga, on se borio za nju i rizikovao svoj život, iznova i iznova. Izgleda da je muškarac u ljudskom društvu postao beskoristan. Ovo, stvarno ne znam. Naša civilizacija će potonuti u jedno stanje koje se viđa kod pčela, maua i drugih insekata – stanje u kome se muškarac surovo ubija. U ovom matrijahalnom svijetu biće postavljena vladavina žena. Kako žene preuzimaju dominaciju, muškarci su u njenoj milosti. Muškarac se smatra bitnim samo u funkcijama produženja vrste… Ženska nezavisnost i umijeće da se dobije ono što želi u biznis svijetu narušavaju muški nezavisni duh. Stara vatra koju je on nekada osjećao kada uradi nešto što će izazvati žensku odanost, danas se pretvara u pepeo…
Djeluje mi da i same žene nisu preterano srećne u ovoj novonastaloj slobodi. Pitanje koje se prirodno postavlja jeste da li su i same žene tu pobjednici ili gubitnici. Ne posmatram ovo pitanje samo sa muške strane, razmišljam o ženskoj strani toga… Nestalo je zadovoljstvo iz života žene. Ona je ambiciozna u namjeri da dobije ono što želi, a to često prevazilazi njene prirodne mogućnosti. One često zaboravljaju da ne mogu sve žene biti primadone i filmske zvijezde… Žensko nezadovoljsvo čini današnji život mnogo strasnijim. Ljudi koji su nezadovoljni ne uspijevaju da postignu stvari koje su van razmjera njihovih prirodnih mogućnosti i talenta – sve je to jedna veoma loša pojava za sve u cjelini. Nezadovoljstvo pravi čudake i neprirodne ljude.“

U završetku ovog Teslinog intervjua nalaze se još neke veoma karakerisntične misli koje je vrijedno da se nađu i ovdje zabilježene. ,,Istorija nam je dala mnoštvo primjera predivnog uticaja nekih neobičnih žena. Među njima su bile i majke velikih ljudi. Ali njihov uticaj je bio u nekakvoj riješenosti da budu bolje od muškaraca ili da se takmiče sa njima… Moć prave žene je toliko velika da kada bi se pojavila jedna prelijepa žena – a kad kažem prelijepa, mislim na prelijepu u duši, ponašanju i mislima, nešto kao boginja – kada bi se jedna takva odjednom pojavila negdje na zemlji, ona bi mogla da vlada cijelim svijetom. Njeno vođstvo bi bilo univerzalno prihvaćeno.“

Svoj drugi intervju u kome Tesla govori i razmišlja o ženi, njenoj ulozi, vrijednosima i značaju, objavljen je godinu dana kasnije. Naime, u časopisu „ The Collier “ iz 1925. godine (the collier – ugljar, kopač uglja) ovaj velikan je dao novi intervju u kome govori o mnogim aktuelnim stvarima, posebno iz svog privatnog života. Tada se dotakao i drugih pitanja, ali dominira njegovo mišljenje o ženi i njenoj budućnosti. Evo jednog odlomka iz tog karakterističnog i veoma instruktivnog Teslinog razgovora:

„Borba žene za ravnopravnost završiće se novim poretkom u odnosu na pol, u kome će žena biti nadmoćnija. Savremena žena, koja već sada u čisto površnim pojavama predstavlja napredak svoga pola, samo je spoljašnji znak nečeg dubljeg i moćnijeg što sazrijeva u njedrima rase.

Žena neće istaći svoje pravo na jednakost, a docnije i svoju nadmoćnost, time što će podražavati čovjeka u plitkom fizičkom smislu, već time što će produbiti svoj um.
Ali ženski um već je pokazao sposobnost za sve ljudske duhovne tekovine i dostignuća, i kako nova pokolenja budu dolazila, tako će se i ta sposobnost razvijati; prosječna žena biće isto tako dobro obrazovana kao i prosječan muškarac, a potom i bolje, jer uspavane moći njenog duha biće podstaknute za rad koji će biti utoliko veći ukoliko su one vjekovima mirovale. Žene se neće obazirati na ono što je bilo, i zaprepastiće civilizaciju svojim napretkom…“
Navešćemo još jedan odlomak iz biografije velikog naučnika koju je napisao Džon O’Nil, nešto poduži, zbog interesantnosti koju predstavlja i za savremenog čitaoca:

„Tesla nije bio oženjen; nijedna žena sem njegove majke i sestara nije imala ni najmanji udio u njegovom životu. On je obožavao svoju majku i divio se svojim sestrama zbog njihovih intelektualnih postignuća. Jedna od njegovih sestara, Marica, pokazivala je neobičan dar za matematiku i pamtila bolje od njega dugačke odlomke iz knjiga. Pripisivao je svojoj majci mnoge svoje pronalazačke sposobnosti…

Sa gledišta romantike, Tesla nije bio neprivlačan kao mladić. Bio je suviše visok i tanak da bi mogao da izgleda kao Adonis, ali njegove druge osobine su mu više nego nadoknadile ovaj mogućni nedostatak. Bio je lijep u licu, bio je privlačna ličnost, ali je bio miran, skoro stidljiv; govorio je tiho, bio je dobro vaspitan, i lijepo se odijevao i pored nedovoljnih sredstava da ima veliku garderobu.

Međutim, izbjegavao je romantične susrete, ili ma kakvu situaciju koja bi vodila tamo, isto toliko smotreno koliko ih drugi mladi ljudi traže. Nije dozvoljavao da mu misli zalutaju u romantične vode, i kad je s uspjehom vladao svojim mislima, problem da vlada svojim postupcima nije bio za njega nimalo težak. On nije postao ženomrzac; on je taj problem riješio tako što je žene idealizovao.

Tipičan primjer kako je izbjegavao romantiku pruža jedan slučaj koji se desio u Parizu, kada se vratio u taj grad da održi predavanje o svom sistemu naizmjeničnih struja, kad je već bio stekao svjetsku slavu. Njegova izvanredna otkrića bila su glavni predmet tadašnjih razgovora, a on u središtu pažnje gdje god je došao. Ovo je veoma godilo Tesli. Prije nepunih deset godina, uprava Kontinentalnog Edisonovog društva u tom istom gradu ne samo što je odbacila njegov sistem naizmjeničnih struja koji joj je ponudio, već mu je zakinula i pravedno zasluženu nagradu. Sada je opet došao u taj grad, pošto je stekao priznanje i bogatstvo u Sjedinjenim Državama i slavu u cijelom svijetu.

Došao je u Pariz kao heroj koji se vratio, i svijet je ležao pred njegovim nogama.

Dok je sjedeo pred jednom kafanom sa nekim svojim mladim prijateljima, usred razgovorne, otmeno odjevene gomile, naišla je jedna ljupka, divno obučena mlada žena sa moderno očešljanom crvenom kosom, u kojoj je Tesla odmah poznao Saru Bernar, slavnu francusku glumicu – ’božanstvenu Saru’; prošla je sasvim blizu njegovog stola i kad se udaljila korak dva, ispustila je vrlo značajno malu čipkastu maramicu.
Tesla je u tren oka skočio. Dohvatio je maramicu i, držeći šešir u jednoj ruci, poklonio se duboko i pružio maramicu lijepoj tragetkinji, rekavši: ’Gospođice, vaša maramica’. i ne pogledavši ni na jedan trenutak u njeno ljupko nasmijano lice, vratio se na svoje mjesto i nastavio razgovor o svojim ogledima o svjetskom sistemu bežičnog prenosa snage…

Jedna njegova sekretarica, lijepo razvijena i ljupka plavuša, došla je jednog dana u kancelariju odjevena u haljinu koja je bila po posljednjoj modi. To je bila ljetnja haljina sa lijepim šarama. Tadašnja moda je zahtijevala vrlo nizak struk, malo spušten ispod prirodnog položaja. Tako je suknja bila srazmerno kratka, a od vrata do kukova haljina je izgledala maltene kao običan valjak. Stil je bio potpuno nov, i jedno kratko vreme vrlo omiljen. Sekretarica je bila vrlo spretna švalja, pa je sama sašila haljinu kojom se s pravom ponosila.

Tesla je pozvao sekretaricu. Ona je ušla u njegovu sobu ne očekujući, ali nadajući se da će on reći nešto lijepo o njenoj haljini.

’Gospođice’, rekao je on, ’šta vam je to što nosite na sebi? Ne možete ići tako odjeveni onamo kuda sam želio da vas pošaljem.

Želio sam da odnesete pismo jednom vrlo uglednom bankaru dolje u gradu, a šta će on pomisliti ako neko iz moje kancelarije dođe odjeven u takvu nakazu od haljine? Kako možete toliko da robujete modi? Šta god modni crtači kažu da je stilska novost, vi to kupujete i nosite. Gospođice, vi ste pametna djevojka, a imate i ukusa, i onda zašto ste dopustili da vam prodavačica u radnji nametne takvu haljinu? Kad biste bili umješni kao što je moja sestra, koja sama sebi šije sve haljine, ne biste morali da nosite takvu rugobu kao što je ta haljina, no biste sami šili i pristojno se odjevali. Slijedite uvijek prirodu kada je u pitanju haljina. Ne dozvolite da modni žurnali unakazuju vašu prirodu, jer onda postajete ružni a ne ljupki. A sad, gospođice, uzmite kola, da vas svijet ne bi vidio, odvezite se do kuće i obucite se pristojno, pa se vratite što prije da odnesete ovo pismo u grad.’

Tesla nije nikad oslovljavao svoje službenice njihovim imenom ili prezimenom. On im je uvijek govorio ’gospođice’.
Kad je neka mlada žena, njegova činovnica, ostavila službu zbog udaje, Tesla je onima koje su ostale održao kratku pridiku:

’Nemojte se udavati premlade. Ako se udate i suviše mlade, onda vas uzimaju većinom zbog ljepote, a deset godina potom, čim ljepota prođe, postajete muževima dosadne i oni se interesuju za druge.’“

Dalje autor Tesline biografije podvlači da su se jedino najotmenije žene mogle nešto više približiti ovom geniju, ali samo do izvjesne granice prijateljstva jer nikada nije želio da se ta granica pomjeri prema intimnijim sferama koje bi zahtijevale ozbiljnije razmišljanje o ljubavi, braku i porodici. Uvijek je nastojao da se emotivna dimenzija odgovarajuće veze, posebno sa otmenijim ženama, izbjegne kako se ne bi izrodila u nešto što je predstavljalo ozbiljnu društvenu obavezu. Tesla je bio veoma savjestan i ozbiljan čovjek i sebi nije dozvoljavao neke avanture ili neozbiljne ljubavne veze.

Jedan od velikih Teslinih poštovalaca bio je znameniti srpski književnik, pjesnik romantičar Laza Kostić (1841-1910). On je iznenada odlučio da uputi neobičan predlog kojim je želio da oženi velikog pronalazača, i koji je poslao naučniku u Americi: „Dragi Tesla, hoću da Vas oženim!“. Kostić je u pismu od 12. juna 1895. godine „upoznao“ Teslu sa djevojkom koju mu je bio namijenio:
„Dragi prijatelju, danas je, od prilike, treća obljetnica kako smo se ono sastali u Pešti i onako lijepo proveli ono nekoliko dana. Naumio sam da proslavim taj dan. Šta mislite kako? Ne biste nikad pogodili da Vam ne kažem: Hoću da Vas oženim! Znam šta ćete reći, znam šta ćete pomisliti, sve znam, pa ipak! Djevojka koju sam vam namijenio podobna je da savlada svaku ženomrzicu.

Ja mislim da bi i mrtvog oživjela, ne samo mrtvog Don Huana, nego i mrtvog sveca. Zbilja: onomad sam je gledao u manastiru kako cjeliva neke mošti, suvu ruku nekog sveca, pa, u zanosu od onog tamjana i od one ljepote, čisto sam se začudio, kako da se ona mrtva ruka ne podigne da je zagrli. ‘Koji je to svetitelj’, zapitao sam kaluđera do sebe. ‘To nije svetitelj’. ‘Nego?’.

‘To je svetiteljka, prepodobna majka Angelina’.
-‘A? Sad razumijem’. Kaluđer me pogleda kao da me je razumjeo, a znam da ni ne sluti moje misli.

Do sada je odbila čitavu vojsku prosaca. Roditelji se zabrinuli: ima joj 24 godine – al ne biste joj dali više do 20. Otac je moj najbolji prijatelj, te sam dakako prijatelj i njoj. Dugo sam se trudio da doznam za uzrok te nemilosti, te jedva jedvice doznam: njen je ideal Nikola Tesla. Ja sam joj priznao da je to i moja davnašnja misao, ali mi je navijek bilo na umu, kako ste vi do sada svu svoju ljubav posvetili velikoj ideji, pa nemate vremena ni misliti na žene, a kamoli na ženidbu. Ona se ipak uzda da bi Vas obrnula… Toliko o djevojci. A sad – o imovini, o ženinstvu ili o prćiji njenoj. Ona može donijeti od prilike jedan milion franaka. Ali joj otac tako stoji da bi mogao otvoriti zetu veresiju i do jednog miliona dolara, ako zatreba.

Promislite se dobro, sve mislite na jedno smislite, pa mi javite, na šta ste smislili. Ako pristajete, poslaću Vam odmah sliku moje namijenjenice i doznaćete njeno ime. Bilo kako bilo, svakojako vjerujte da ostajem navijek vaš prijatelj Laza Kostić“.

Ovo pismo je, inače, veliki pjesnik poslao iz manastira Krušedola, u koji se bio povukao, jer je i sam bio ne malo pritisnut da se oženi pošto je punih 12 godina bio vjerenik jedne djevojke.

Nikola Tesla nije mnogo mario za sopstvenu sudbinu. Sve od juna pa do septembra Kostić je napeto iščekivao odgovor preko Okeana. Kad ga je dobio, nije sasvim poznato. Kako mu je Tesla odgovorio, opet ne možemo tačno znati jer pismo nije sačuvano.

Međutim, sačuvano je zato pismo Laze Kostića od 4. septembra 1895. godine na osnovu kojeg se može pretpostaviti kakav je bio Teslin odgovor. Laza mu je pisao iz manastira Krušedol.
– Dragi Prijatelju, ako hoćete da Vam rečem po duši, ja se drugom odgovoru nisam ni nadao. A kad već govorim o duši i kad se dobro promislim, valja mi priznati: na vašem mjestu ne bih ni ja drugačije.

– Najkrupniji razlog za vašu ženidbu bio bi, da se ne satre sjeme koje rađa takve djetiće. Ali prvo: ne može se niko sasvim pouzdati da će imati djece, ni kad bi se oženio u najboljoj snazi, ni kad bi uzeo najzdraviju djevojku.
– Drugo: Ko zna kakva bi bila djeca? Znam da su najgenijalniji ljudi rađali nedonoščad, ili bar sasvim obične, svakidašnje mozgove, a to je – sasvim prirodno: Njihov mozak je toliko radio, da ništa nije ostalo za njihova m…

– Pomislite samo, kad bi iza vas ostala dva tri sina tupoglava, kako bi ti uludo mogli potrošiti svu slavu svoje dične očevine.

– Zato nemojte misliti ni sa kakvim bolom na to da ste vi zadnji svoga roda. Jer napokon, vaše pleme, pa da je i Nemanjino ne bi se moglo ljepše završiti nego takvim egzemplarom.

– Napokon vam javljam da ću se ja, ako Bog da, u nedjelju posle Male Gospođe (22/10. septembra) vjenčati sa mojom vjerenicom Julijom Palanačkom u Somboru. Sad je dvanaesta godina kako sam je bio isprosio. Ako niste vjerovali u sudbinu, to je prilika da povjerujete – napisao je Laza Kostić velikanu Nikoli Tesli.