Testament Svetog Petra Cetinjskog: U amanet – Štitite i pazite svako crkveno čeljade!

Ovih dana kada se donesenim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti priprema otimanje hramova i imovine Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, odnos prema Crkvi, sveštonoslužiteljima i crkvenoj imovini naših slavnih predaka, na čijim temeljima počiva današnja Crna Gora, mogao bi da posluži kao dobar putokaz i pomoć današnjoj  vlasti, kako i kojim putem treba ići pri donošenju ovog, nesporno, važnog zakona.

Svetovni i duhovni vladari Crne Gore, ne samo što su manastirima i crkvama, određenim poveljama, ustupali brojne posjede, već su i svojim zavještanjima anatemisali sve one koji se drznu da na bilo koji način pokušaju da uzmu crkvenu imovinu ili se njome okoriste.

Petar Prvi Petrović Njegoš, Mitropolit crnogorski i vladar, testamentom – 18. oktobar 1830. u Cetinju – između ostalog, ostavlja u amanet Crnogorcima da pored imovine, štite i paze svako crkveno čeljade:

“Izvan toga najviše ve svakojega molim i sve istinskijem Bogom svedržiteljem zalinam i teški božji i vazdašnji amanet činim i ostavljam, sa cerkovno dobro i imuće, đegođ je kakvo, ne tiče ntko nikada za vasi svih i za svaku vašu sreću i poštenje i da mi svako cerkovno čeljade, kaluđere, đakove i služitelje moje i vaše pazite i držite kako sam ih ja ist vazda pazio i deržao.”

(Izvan toga najviše vas svakojega molim i sve istinskijem Bogom svedržiteljem zaklinjem i vazdašnji amanet činim i ostavljam, da crkovno dobro i imuće, gdje god je kakvo, ne tiče niko nikada za vaših svih i za svaku vašu sreću i poštenje, i da svako crkovno čeljade, kaluđere, kako služitelje moje i vaše pazite i držite, kako sam ih i ja vazda pazio i držao.)

Sveti Petar Cetinjski u svom testamentu, vrijednom dokumentu, dalje poručuje gospodi duhovnog i mirskog čina, glavarima i starešinama i svemu narodu crnogorskom i brdskom da vječnome prokletstvu predaje svakog onog ko se usudi da čini nešto suprotno tome:

“Ako bi se ko našao u narodu našem da ne primi ove moje potonje riječi i preporuke za istinite ili ako ne bi sve tako poslušao, kako ova knjiga izgovara, nego bi kakvu smutnju i razdor među narodom usudio se činiti slovom ili djelom, toga svakoga, koji gođ on bio, mirski ili duhovni, ja na smrtni čas moj vječnome prokletstvu i anatemi predajem, kako njega, tako i njegov rod i porod, da mu se trag i dom iskopa i utre!  Svijema pak dobrijema, vjernijema i koji gođ ovo moje potonje pismo posluša i izvrši, da bude moje najusrdnije, otačasko i arhipastirsko blagoslovenije u rod i va vijeki vjekova – Amin. ”