„Ti si znak u nebu i svetlost u noći…“: Sretno ti, Srbijo, Sretenje!

Piše: o. Darko Ristov Đogo

Mnogi se danas ne sjećaju, ali nekada smo zaista imali lične karte na kojima je pisalo „Republika Srpska“: na njima se nalazio onaj stari, Nemanjićki, jedini pravi grb (kao i na đačkoj i vojnoj knjižici i indeksu). Formata one stare, jugoslovenske lične karte, mala kartonska knjižica koju je u nekoj od godina kada su srpski političari rasprodavali nadležnosti zamijenila ona plastična kartica sa žuto-plavim grbom i zvjezdicama – simbolom svake države koja je to samo milošću i voljom kolektivnog Zapada. U toj ličnoj karti slika je bila pričvršćena nitnama a podaci otkucani na pisaćoj mašini. Kada smo ostali bez nje, bez dinara, bez udžbenika iz Srbije, bez RTS-a i Radio Beograda – za šta će mnogi do vijeka biti krivi i dužni da se iskupe – ostajali smo bez onoga za šta smo ginuli. Nije se slučajno taj Grb i sveštena himna Bogu pravde sklanjao od iste ruke u isto vrijeme kao i svaki drugi znak prisustva Srbije. Kao da ma gdje živeći Srbin ne živi u Srbiji. A živi. Srbije se ne da omeđiti, ona je svugdje gdje smo mi.

Kada sam, nakon 20 godina, opet dobio pasoš sa tim istim grbom, na kome je umjesto „Republika Srpska“ sada pisalo „Republika Srbija“, nisam imao osjećaj da sam postao ili dobio nešto novo. Ne. Bio sam srećan, naravno. No pasoši ne određuju ko smo već to ko smo želimo da stoji i na dokumentima koje posjedujemo. Nije to bio neki drugi, „srbijanski“ pasoš sa nekim drugim orlom, kao što ni ta himna nije „himna bratske Srbije“ već moja himna. Znam i sam da u zemljskoj Srbiji nikada sve nije po volji onih koji je najviše vole. Poklekne nekad, čini se, i sam ovaj narod, u malodušnost i maglu. No sve to i dalje ne može da poništi jedan osjećaj koji svaki Srbin željan Srbije ima kada pređe iz svoje Srbije u Republiku Srbiju (kažu mi braća iz Srbije da se isto tako osjećaju kada dođu kod nas u Srpsku).

Sretno ti Sretenje, majko rođena! Da budeš stamena kao tvoji najbolji sinovi, odlučna kao vidovdanski ratnici, radosna kao svaki Srbin kada ti dođe, plodna i hrabra kao Srbi na Kosovu i Metohiji, odlučna i nepokolebljiva kao braća u Crnoj Gori kojima si i dalje Otadžbina neotuđiva.

„Ti si znak u nebu i svetlost u noći…“

Sretno ti, Srbijo, Sretenje!