ИН4С

ИН4С портал

Тјелохранитељ Фахрудина Радончића: Ђукановић је мафијаш који наручује убиства

1 min read
Поред Мила Ђукановића, код Радончића у Сарајево је долазио и тадашњи градоначелник Подгорице Миомир Мугоша.

Мило Ђукановић

„Предсједник Црне Горе Мило Ђукановић је дио мафијашке хоботнице која се бави тешким криминалним радњама и он је одговоран за смрт великог броја људи. Дио те хоботнице су и Фахрудин Радончић и Насер Кељменди, а ја сам свједок многих ствари и одлучио сам јавно да причам о томе”.

Овим ријечима, Армин Цибра, бивши специјалац МУП-а БиХ и возач и пратилац Фахрудина Радончића, почиње своју исповијест за портал Борба. Тврди да да су Ђукановић и Радончић пословни партнери, прецизније, „мафијаши који се баве тешким криминалом, дрогом и убиствима људи који им се нађу на њиховом путу”.

Цибра је, како каже, присуиствовао многим сусретима између Ђукановића и Радончића, који су се догађали на више локација у Црној Гори, али и у Сарајеву.
Управо је Ђукановић одиграо кључну улогу, како он каже, у ослобађању Насера Кељмендија, из затвора у Приштини, а његову одбрану је и финансијски помагао.

Цибра је од 2006. до 2015. године био патилац и возач Фахрудина Радончића, а иначе је припадник специјалних снага МУП-а Босне и Херцеговине.

Свједочићу пред тужилаштвом о Ђукановићу и Радончићу

„Све што будем рекао, иза свега стојим, а спреман сам и да пред тужилаштвом Црне Горе све испричам. Бивши сам дугогодишњи полицајац којег је држава школовала и учила да мафија никада није побиједила државу и кад је истина и правда у питању не осјећам ни најмању нелагоду и страх да о томе говорим за новине, пред камеру или пред судом. Не можемо бити до краја живота таоци извјесних Ђукановића, Кељмендија, Радончића који би да и поред свега одлучују о нашем животу и смрти, иако су о нечијим животима и одлучили управо они“, почиње разговор Цибра.

Тврди и да су новац зарађен од дроге, који је припадао Радончићу, понекад из Подгорице возили у гепеку блиндираног „аудија А8”.

„Радило се о милионским цифрама, које су биле у буквално платненим врећама и том приликом нисмо никада заустављани на граници на Шћепан пољу или на Илином Брду, захваљујући интервенцији Мила Ђукановића. Сви смо у тим приликама били наоружани, чак и дугим цијевима. Пошто су наши аутомобили били опремљени полицијским ротацијама и сиренама нисмо се ни заустављали на граници са Црном Гором, пролазили смо колону и несметано улазили у вашу земљу или обратно. Такође, имали смо радио станице и прислушкивали смо полицију, прича Цибра.

Каже и да је Радончић био главна карика у шверцу оружја и дроге у БиХ.

„Црногорским нарко картелом руководили су Мило Ђукановић и Веселин Веско Баровић, док је у БиХ за тај посао био задужен Радончић“, наводи наш саговорник.

Састанцима са Радончићем и Ђукановићем, по његовом казивању, присуствовали су Веско Баровић, Горан Сито Ракочевић, а једном приликом и Брано Мићуновић.

Ђукановић помагао у бјекству криминалца Кељмендија

Заједнички пословни партнер Ђукановића и Радончића, како он каже, је и контроверзни Насер Кељменди.

„Када је Радончић био сигуран да ће Кељмендија власти у Босни и Херцеговини ухапсити, дао му је сигнал да побјегне у Подгорицу, гдје га је прихватио и помогао му у скривању управо Ђукановић. Лидер ДПС-а и садашњи предсједник Црне Горе је Кељмендију омогућио и уједно му обезбиједио пребацивање на Косово гдје је касније и лоциран и ухапшен. Дакле на иницијативу Радончића, као и из личног дуга према Кељмендију, лидер ДПС-а Мило Ђукановић је помагао одбрану Кељмендија.

Ђукановић је то радио јер му је Кељменди финансирао кампању, партију али и референдум. Ђукановић је помагао Кељмеднију кад је био у затвору, дијелом преко политичког утицаја и лобирањем, а дијелом и финансијски. За вријеме суђења Кељмендију у Приштини, Радончић је скоро сваки викенд боравио у Подгорици и састајао се са Милом Ђукановићем и Кељмендијевим адвокатом Бесником Беришом“, наводи Цибра.

Радончић и Ђукановић, по његовим ријечима, имали су заједнички посао приликом куповине апартмана у Порто Монтенегру.

Каже да су се састанци са Ђукановићем одржавали у хотелима Хилтон и Подгорица, у мјесту Режевићи, у Даниловграду….Са Радончићем је ишао и у хотел „Авала“, који се налази у старом дијелу Будве, гдје је он љетовао скупа са Ђукановићем и пријатељима.

„Као што је Радончић одлазио у Црну Гору на састанке са Милом Ђукановићем и осталом мафијашко-политичком елитом, исто тако је Ђукановић долазио на састанке у Сарајево. То нијесу биле званичне државне службене посјете, већ су биле у склопу њихових пословних и пријатељских интереса. Приликом тих посјета, Мило Ђукановић би боравио и резиденцији Фахрудина Радончића, која се налазила у насељу Мојмило. Фахрудин Радончић и Мило Ђукановић су приликом једне од посјета Мила Ђукановића Сарајеву вечерали у ресторану ‘Голф клуб’ на Пољинама, а тој вечери је присуствовао и Насер Кељменди“, каже он.

Поред Мила Ђукановића, код Радончића у Сарајево је долазио и тадашњи градоначелник Подгорице Миомир Мугоша.

„Занимљиво је да су Фахрудин Радончић и Мило Ђукановић имали идентичне интересе када је у питању тајкун и милијардер Мирослав Мишковић и његова компанија ‘Делта Холдинг’. Радончић и Ђукановић су паралелно уводили Мирослава Мишковића и његову компанију ‘Делта Холдинг’, како на просторе Босне и Херцеговине тако и на просторе Црне Горе, гдје је, тачније у Подгорици, 2008. године отворен велики Мишковићев ‘Делта Сити центар'“, појашњава он.

Милове везе са Кељмендијем

Није никаква тајна, каже Цибра, да је Мило Ђукановић помагао Насера Кељмендија, а упознао их је Радончић.

„Тим састанцима је присуствовао и адвокат Насера Кељмендија, Бесник Бериша. С обзиром да Радончић финансира одбрану Насера Кељмендија, те из тог разлога са његовим адвокатом Беришом остварује контакте и одржава састанке у присуству Мила Ђукановића, који такође, својим политичким утјецајем и везама помаже Кељмендија, а тиме и Фахрудина Радончића, који је уско везан са њим. Радончићева слобода, односно лишавање слободе, зависило је од пресуде која се донесе за Насера Кељмендија у Приштини, прича Цибра.

„Атлас банка” помагала Радончића

Поред састанака на јахти, Радончић и Ђукановић су се састајали и у ресторану „Прова“, који се налазио у Тивту, близу луке Порто Монтенегро.

„Тим састанцима је присуствовао Горан Ракочевић, као и Душко Кнежевић, власник компаније ‘Атлас Груп’. На једном од састанака у ресторану ‘Прова’, дошло је до потписивања одређеног уговора између Фахрудина Радончића и Душка Кнежевића који је био уједно и власник Атлас банке. Из каснијег разговора између Радончића и Горана Ракочевића, који је био и потпредсједник компаније ‘Атлас Гроуп’, односно Кнежевићев замјеник, тај уговор се тицао кредитирања Фахрудина Радончића од стране Душка Кнежевића“, појашњава Цибра.

Проститутке и Порто Монтенегро

Фахрудин Радончић је, каже његов дугогодишњи пратилац, купио луксузну јахту, којој је дао име „Хаyа“, по његов псу.

„Јахту је усидрио у луку Порто Монтенегро, у Тивту, на вез до јахте Нина, власништво Војина Лазаревића, Радончићевог пословног пријатеља и уједно сарадника и пријатеља тајкуна Мирослава Мишковића. Поред Војина Лазаревића, на Радончићевој јахти у Порто Монтенегру одржавани су састанци са Милом Ђукановићем и Гораном Ракочевићем. На јахти је Радончић, такође, организирао журке на којима смо ми доводили проститутке које су ординирале у луци Порто Монтенегро и чија је тарифа била 2.000 евра за једну ноћ. Мени је лично Радончић давао новац којим сам исплаћивао проститутке“, наводи Цибра.

Извор: Борба

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

14 thoughts on “Тјелохранитељ Фахрудина Радончића: Ђукановић је мафијаш који наручује убиства

  1. Milo Corleone će neslavno završiti kada se klupko krene odmotavati… Korist za Srbstvo! Samo ne znam kako će se Dodik od toga oprati jer njegovi graničari su ove propuštali s novcem.

    1. За границу је надлежна гранична служба БиХ, а не полиција РС. Не пиши о ономе што не знаш.

  2. Pravi ljudi“ na „pravim mestima“

    Od prvog dana OVK se finansirala prihodima iz kriminalnih aktivnosti, na prvom mestu od prodaje i šverca droge. Preko Turske u Evropu svakog meseca stiže između četiri i šest tona čistog heroina. Od toga, najmanje jedna trećina putem Kosova, Albanije i Crne Gore odlazi dalje u Zapadnu Evropu.

    Od početka delovanja OVK pod patronatom Nemačke i albanskih službi i političara, jedno od najvažnijih sedišta albanske mafije je u Albaniji. Danas Albanci imaju preko 100.000 članova mafije podeljenih u 15 klanova (izveštaj pariskog Instituta za kriminologiju). Tri najvažnija deluju na Kosovu.

    U svom godišnjem izveštaju od 25. februara 2005. (oznaka tajnosti: VS-Vertraulich amtlich geheimgehalten – Strogo poverljivo, samo za službenu upotrebu) nemački BND za region Kosova navodi da tu postoje tri grupe za koje radi dvadesetak fisova (albanska bratstva).

    Grupu Drenica kontrolišu Hašim Tači, Džavid Haliti i Redžep Selimi. Ova grupa sarađuje sa sličnim bandama u Makedoniji, Češkoj, Albaniji i Bugarskoj, a za nju povremeno radi i Ekrem Luka.

    Druga grupa je Dukađini koju pored pomenutog Luke predvodi i Ramuš Haradinaj, za koga po tvrdnjama BND-a rade grupe Sabita Gecija i Samita Luštakua, kao i klan Babaljija. Za Ekrema Luku se veruje da je najbogatiji Albanac na Kosmetu, a za legalne poslove (preko kojih pere novac) koristi kompanije koje u svom imenu najčešće imaju reč Dukađini. Njega u poslovne veze BND dovodi kako sa Arkanom, tako isto i sa Bogoljubom Karićem, dok u švercu cigareta tesno sarađuje sa bivšim oficirom MUP-a iz Kosovske Mitrovice, Mladenom Milićevićem.

    Treća i najmanja grupa je Lap, koju je do svog hapšenja predvodio Rustem Mustafa zvani Remi, poznati terorista. Za ovu grupu je radio i klan Suma, dok su trgovinu drogom obavljali u saradnji sa Hašimom Tačijem.

    Nesporni gospodar života i smrti na Kosmetu i najuticajniji mafijaški bos, Hašim Tači, 2003. je po međunarodnoj poternici priveden u Mađarskoj. Novac za njegovo oslobađanje je vlastima predat posredstvom jednog mađarskog biznismena iz Vojvodine, za koga izveštaj BND-a iz 2005. navodi samo da se bavi trgovinom gorivom u severnoj srpskoj pokrajini.

    Ilegalna i navodno rasformirana kontraobaveštajna služba kosovskih Albanaca ŠIK (Sherbimi Informativ Kombetar – Nacionalni informativni servis) formirana je u Prištini u drugoj polovini 1999. godine na inicijativu Hašima Tačija. Ova organizacija, koja i danas broji oko 100 pripadnika, služila je, i to još uvek čini, njemu i Haradinaju da kontrolišu izbor kadrova za kosovsku policiju, ali i da se obračunavaju sa svojim protivnicima iz podzemlja.

    Predsednik Komisije tzv. kosovske skupštine za nadgledanje rada Kosovske obaveštajne agencije (KOA), Gani Geci, izjavio je krajem avgusta ove godine za list Koha ditore da određene strukture ŠIK-a ucenjuju kandidate prijavljene za rad u novoformiranoj agenciji – KOA. Geci je rekao da se pritisak vrši na one koji žele da rade u KOA, a ranije nisu bili angažovani u ŠIK-u.

    Zlo samo do određene granice

    Preko ŠIK-a Tači i njegovi mafijaški saborci deluju i u inostranstvu. Po izveštaju BND-a iz 2005. ćelije u Nemačkoj predvodi Hasan Ukahadža koji živi u pokrajini Baden-Virtenberg. Iznad njega, kao koordinator (osoba za kontakt sa centralom), stoji Ibrahim Keljmendi, čiju suprugu Mimozu nalazimo kao novinara Dojče velea i jednog berlinskog radija.

    Na čelu ŠIK-a danas je Džavid Haliti, Tačijev saborac iz grupe Drenica.

    U svom radu albanska mafija se sve više oslanja na saradnju sa organizovanim bandama sa prostora tzv. Sandžaka. Nenad Jaćović, pisac knjige „Ledena stena“ i bivši osuđenik iz KPZ Niša, tvrdi da albanska mafija u saradnji sa Sandžaklijama potpuno kontroliše tržište narkotika u srpskim zatvorima. Ni izvan kaznionica ne bi trebalo da je mnogo drugačije, jer Sandžaklije Albancima obezbeđuju neophodne kontakte sa Crnom Gorom i Bosnom.

    Iako je BND sam stvorio OVK i preko njega albansku mafiju koja danas kontroliše narko-tržišta Evrope i Amerike, Nemci su izgleda ispustili dizgine iz ruku i nisu više u stanju da kontrolišu svog nekadašnjeg štićenika i saveznika. Generalno, vlade zapadnih zemalja nemaju ništa protiv ograničene distribucije droge, pogotovo kada prihodi od takve prodaje odlaze za finansiranje projekata od njihove koristi, kao što je bio raspad Jugoslavije i Srbije. Smeta im kada se takav biznis razvije iznad mere potrebne za ostvarivanje „viših ciljeva“.

    Onog trenutka kada su Hašim Tači i njegovi saradnici stupili u kontakt sa klanom Osmani koji već godinama kontroliše narko-tržište u Zapadnoj Evropi, stvorena je jedna megaorganizacija koja ni Nemcima ni Amerikancima više nije po volji. Jedan od članova klana Osmani, Baškim, čak je imenovan za specijalnog savetnika u tzv. vladi Kosova.

    Iako NATO na Kosmetu ima dovoljno osposobljenih jedinica za hapšenje Tačija i njegovih mafijaških saboraca, ovakva akcija bi izazvala masovne nemire uperene protiv zapadnih zemalja. Vladama NATO članica, posebno SAD, ovakav razvoj događaja nikako ne bi odgovarao.

    U svojoj analizi The End of the Affair? The BND, CIA and Kosovo’s Deep State Tom Burhard (Tom Burghardt) navodi kako američka vojna baza pored Uroševca, Bondstil, agenciji NSA (National Security Agency/Central Security Service) služi za prisluškivanje ruskog prostora. O značaju ove vojne baze govori i njena veličina: ona je vidljiva iz kosmosa. U okviru nje deluje i CIA, odnosno neke njene posebne službe, a veruje se da se tu nalaze i zvanično nepostojeće ćelije za smeštaj osumnjičenih za međunarodni terorizam. Bondstil je u ovom trenutku za Amerikance nezamenjiv, zbog čega je neophodna kooperativnost lokalnog stanovništva – Albanaca.
    Kriminalna ravnoteža

    Ako ne mogu direktno da se reše Tačija i sličnih mafijaša, Amerikanci i Nemci za taj poduhvat mogu da se posluže nekim drugim ličnostima. Po ustaljenoj navici.

    Religioznost kod Albanaca nikada nije igrala posebno značajnu ulogu, zbog čega neki nedavni događaji ne mogu a da ne uznemire analitičare. Albanci su ogromnom većinom muslimani, mada ima i nešto katolika i pravoslavaca. Na Kosmetu, Albanci su uglavnom sunitski muslimani, dok po oko 20 odsto njih pripadaju bektaši šiitima i sunitskom vehabizmu.

    Bektašije su pod kontrolom radikalnih ajatolaha iz Irana i u strukture kosovskih vlasti su ušli posredstvom sirijske tajne službe, koja je sa svoje strane samo produžena ruka Teherana. Tako su pripadnici ovog verskog pravca postali i ljudi koji kontrolišu trgovinu drogom. Šiite, posebno bektašije, vehabije smatraju nevernicima.

    Vehabije su, opet, pod kontrolom struktura iz Saudijske Arabije, vernog američkog saveznika, i predstavljaju jednu od najradikalnijih struja u islamu uopšte. Njima pripada i Osama bin Laden.

    Ogromna većina svih muslimana sa ovih prostora pripada sunizmu, znači pravcu koji šiitizam ne tretira kao islamski pokret. Veliki broj siromašnih prilazi vehabijskom pokretu koji odriče bilo kakvo tumačenje Kurana i smatra da svi muslimani moraju dosledno da žive po Muhamedovom učenju.

    Vođa vehabija na Kosmetu je imam Šefćet Krasnići koji je ne tako davno pozvao svoje sledbenike da se obračunaju sa sunarodnicima pripadnicima katoličke crkve. Zbog toga što vehabizam potiče iz Saudijske Arabije, najbogatije i najuticajnije islamske zemlje, čuvara svetih mesta Meke i Medine, ovakvi ispadi Krasnićija nisu ni na koji način sankcionisani.

    Osim toga, on u ovom trenutku stoji pod direktnom zaštitom Amerikanaca, jer je deklarisani protivnik droge i trgovine njome. Krasnići to čini iz verskog ubeđenja, ali ga njegovi verski protivnici iz bektaši šiitizma posmatraju kao poslovnog protivnika, jer bi da im ukine najvažniji izvor para.

    Kao neposredni povod za sukob sa kosovskim vlastima vehabijama može da posluži uredba tzv. vlade Kosova o zabrani nošenja muslimanskih marama (hidžaba) u svim školama. Školska godina upravo počinje i radikalni islamisti iz okruženja imama Krasnićija već su najavili da se neće pridržavati ove uredbe, ali da neće ni drugima da dozvole to da čine.

    Iako vehabije zvanično nemaju uporište u islamskim zajednicama koje deluju u Srbiji, oni su preko novčanih fondova Saudijske Arabije i te kako uticajni. Verovatno su zbog toga, ali možda i iz drugih razloga, šiitski gospodari trgovine narkoticima procenili da nije više pametno koristiti sunitske Sandžaklije u poslu sa drogom, i da je potrebno ponovo uspostaviti sopstvenu mrežu dilera po celoj Evropi.

    I tu se, onda, pojavljuje Srbija kao svesni ili nesvesni saborac albanskih narko-kartela. Jer, kosmetski Albanci sa svojim pasošima teško putuju po Evropi, a ni sa albanskim ništa bolje ne prolaze. Sa druge strane, srpski pasoši su manje upadljivi, a do njih nije ni problem da se dođe – kako nam pokazuje cirkularno pismo iz Severne Rajne -Vestfalije sa početka teksta.

    Sada, zarad nekoliko miliona evra koliko su Tači i njegovi mafijaši spremni da u svrhu slobodnog putovanja njihovih heroinskih kurira izdvoje za podmićivanje od običnog službenika pa sve do ministara i predsednika, naša vlast ide u svesni rizik da nam zbog ovih postupaka EU ubrzo ponovo uvede rigorozni vizni režim. Ne treba smetnuti sa uma da kada nekog kriminalca uhapse u Evropi ondašnji mediji objave iz koje zemlje potiče po legalnim dokumentima koje poseduje, ne ulazeći pri tom u njegovo etničko poreklo.

    Politikom „izgubili smo Kosovo, ali smo Albance zadržali“ srpska vlast tako direktno radi na štetu svojih građana, prvenstveno većinskog naroda, jer ćemo ubrzo svi mi koji po Evropi putujemo sa srpskim pasošem tamo biti žigosani kao narkodileri i teroristi.

    Sledi udar

    Po jednom scenariju, međumuslimanski nemiri će koliko već ove jeseni izbiti na Kosmetu i to u direktnom sudaru prosaudijskih (samim tim i proameričkih) vehabija sa proiranskim bektašijama.

    Kosovo će, međutim, biti samo početak, jer je to zemlja u kojoj su šiiti (bektašije) na vlasti i koja je centar međunarodnog lanca koji drogom snabdeva Evropu. Kako su vehabije veoma uticajne u svim okolnim zemljama u kojima žive suniti, oni će posle Kosova krenuti sa izazivanjem kriza svuda po Balkanu.

    To podrazumeva na prvom mestu terorističke akcije protiv lokalnih (nemuslimanskih) vlasti, ali i širenje akcija na nemuslimanski živalj u pretežno muslimanskim regionima. Na udaru će se naći Makedonci u zapadnoj Makedoniji, Srbi u Raškoj oblast i na severu Kosmeta, Crnogorci na severu i istoku Crne Gore, kao i Hrvati u Federaciji BiH.

    Nema života bez mafije

    U svom izveštaju iz 2005. godine nemačka obaveštajna služba BND u paragrafu 1.3 doslovce navodi:

    „Različiti obaveštajni izvori ukazuju na umešanost organizovanog kriminala (OK) u nemirima iz marta 2004. godine. Kriminalne strukture ne mogu da budu zainteresovane za izgradnju državnog ustrojstva po zapadnom modelu, jer bi time bio pogođen rastući šverc. I zbog toga balkanski pripadnici OK-a teže dolasku na državne i partijske funkcije, odnosno neguju dobre odnose sa pomenutim krugovima.

    Početkom aprila 2004. iz obaveštajnih krugova Balkana postalo je poznato da su poslednji nemiri na Kosovu pripremljeni od strane OK i od istih čak i sprovedeni. Članovi albanske (odnosno kosovske) i srpske mafije paralelno su izveli pripreme na obe strane. Pri tome je ANA (Albanska nacionalna armija) fingirala samo kao produžena ruka albanskih mafijaša.

    Prema dosad nepotvrđenim informacijama, za vreme nemira su preko nenadgledane granice prešle velike isporuke (čitavi kamioni) heroina i kokaina.“

    Po naknadnim podacima nemire su Hašim Tači i grupa oko njega izazvali ne samo da bi tone droge neometano prebacili preko granice, jer im ni pre a ni posle međunarodne snage nisu pravile naročite probleme u tom poslu, već da bi demonstrirali zapadnim saveznicima da bez albanskih mafijaša na Kosmetu ništa ne funkcioniše. Poruka je u vladajućim krugovima na Zapadu tako i primljena i protumačena.

  3. Ovaj je dobio mig s Jake adrese da ovo objavi…zna se ko je,I zna se sto ovo znaci…ovoga dobro stiti neka mocna sluzba jer treba metnut glavu u torbu I Jos se ponudio za svjedoka. Sve je previse lako proslo oko ovih izbora da bi bilo slucajno. Nesto se kuva.

  4. Pi!
    P….. mu se na društvo.
    Nije ni zaslužio bolje!
    Gori on …
    p.s. Dok su oni rovarili i pljačkali zemlju, jednako su slali mladost u ratove! U tom neviđenom haosu raspada bivše SFRJ i građanskog rata i bukvalno su zarađivali na smrti, oni prodavci smrti! Trgovci ljudskim dušama, i oni i ovi, i tamo i amo, svuđe je ta đavolja sorta sijala smrt i tekla blago, krvave milione. Ako su dijamanti srednje Afrike “ krvavi „, stečeni u groznim plemenskim ratovima, onda su istom logikom i njihovi bankovni računi jednako “ krvavi „!
    I svi to znamo, i svi to znaju, i ođe i u svijetu bijelom, pa nikom ništa!!!
    … Sva ta govna koji su jedini naši stvarni neprijatelji, svima neprijatelji, od Triglava do Đevđelije!
    Ista je to bagra razbojnička, pokrov bi sa majčina groba ukrali!
    … Maroderi!
    Sahranili su jednu zemlju, pa su je mrtvu dopljačkali!
    I sve bi im ja oprostio, ali onu đecu na Košarama i Paštriku, i svuđe drugdje, niti hoću, niti mogu!
    A ako dođe ono vrijeme kad nešto budem, budemo mogli, neće im biti dobro tako mi Bog pomogao!
    I ne žalim ja … Znaju oni koji me znaju.

  5. Sve se ovo odavno zna, ali je sada progovorio, ocevidac, svjedok. Njegovim primjerom treba mnogi da krenu.
    Ovim ljudima treba zastita od kriminalaca na vlasti.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Privacy Policy