To je onaj srpski ora’ sa Lovćena što se vinu da krilima obuhvati staru srpsku đedovinu!

Crnogorcu

Na vjekove, Crnogorče,
Boj se broji, koji biješ;
Čaša žuči, ka’ more je,
Ti mučenik što je piješ!

Trnov vijenac s krunom slave
Ponosnu ti diči glavu,
Na vrh noža vrh Lovćena
Uznio si svoju slavu.

Odkad mjesec krst nadvlada
Ka’ sunce si krstu sjao.
Još sa kopljem boj si bio,
Ni pred topom n’jesi pao.

Tvoje puške glas se čuo
Od Cetinja do Mostara,
Arbanijom ciktale su
Sada grme oko Bara.

I s Rusije snjegovite
Glas davaju srpskom rodu:
Pestoljetna borba da t’ je
Sa slobodom u porodu.

I kad rodi zdravo čedo,
Umrijeće borba – mati,
Al’ sloboda tvoga roda
Ocem će te vazda zvati!

Crnogorče, mučeniče,
Od te slave kud bi veće!
Al’ gle! Bog na čelo slavno
Još ti jedan vjenac meće.

U krš ljuti junak ti si,
I u polja ti s’ odvaja!
Dušman ti se boji za to
I slaviće za to raja.

Bog milosti sad ti dade
Novo polje slave nove –
Car careva preko mora
Posla na te i brodove!

I s obale dočeka ih
Ti junački ka’ si svika’.
Ode slava i po moru
Crnogorca, mučenika!

Izdaleka sad brod ploveć
Sa veselog pita mora:
Šta s’ nad more onom vije?
Crnogorski to je ora’!

To je onaj srpski ora’
Sa Lovćena što se vinu,
Da krilima obuhvati
Staru srpsku đedovinu!

I eto ga danas sretna
Put Mostara jednim maše,
A Prizrenu leteć’ s drugim
Dodirkuje more naše!

Simo Popović, “Srpska Zora”

Izvor: pobori.blogspot

Pročitajte još:

Grahovo ravno da si mi zdravo! Ognjište sveto srpskih junaka!