To može samo on, definisao sam sebe: Državnik ili mesija?
1 min read
Milo Đukanović
Piše: Ivan Milošević
Lider DPS-a postao je toliko samozaljubljen da je danas sam sebe proglasio državnikom. Takve političke fatamorgane kod političara se većinom javljaju nakon krupnih državnih promašaja, pa pritiješnjeni negativnim posljedicama svojih odluka maštaju i sebe prikazuju kao državnike, odnosno kao ljude koji vide dublje od ostalih i koji imaju sopstvenu viziju budućnosti.
Istina, bilo je u istoriji i pravih državnika, koji su imali takva saznanja i svoj narod bezbolno proveli kroz svjetske oluje, ali lider DPS-a sa svojom političkom prevrtljivom biografijom, teško da može postati član te liste. Prije bih rekao da se kod njega radi o prvom slučaju, odnosno da je toliko okružen samim sobom i omiljenim rukoljupcima, da počinje da vjeruje da je neki državni mesija i prorok. Istorija je puna lažnih proroka, pa sam dosta siguran da je on prije na toj, nego na listi svjetskih državnika.
A evo šta je lider DPS-a rekao o sebi: „Političar će uvijek slijediti javno mnjenje i neće se konfrontirati sa javnošću, dok će državnik donijeti odluke koje možda većina u tom trenutku ne podržava i koje će razumjeti tek za nekoliko godina, ali u koje on vjeruje“, definisao je lider DPS- državnika u intervju za jednu stranu TV.
Podrazumijeva se lider DPS-a svrstava sebe u tu kategoriju, iako je politička praksa da se o državničkim potezima političara sačeka neko vrijeme, kako bi se njegove vizije potvrdile i izdržale probu vremena. Ovako, po lideru DPS-a, ostaje samo da vjerujemo da on vidi dublje nešto što to vide ostali, pa njegovo saznanje u tom pogledu više pripada nekom pseudoreligioznom pokretu, nego ozbiljnoj politici. Istina, lider DPS-a jeste vrhovno božanstvo u svojoj stranci, ali to ne znači da je takav i za druge, koji svaki dan ne ustaju sa njegovim inenom na usnama i ne klanjaju se njegovoj slici i prilici.
Naš vrli predsjednik očigledno je svoje državničko umijeće, po njegovom sudu, pokazao kada je mimo volje naroda uveo Crnu Goru u NATO. Od toga nasilnog guranja naroda Crne Gore u jedan vojni savez, za sada koristi vide samo njegova okolina i on lično. Nakon ulaska u Nato nakon dvije godine živimo gore nego što smo živjeli ranije, ekonomija skori i da ne postoji, osim u biltenima DPS-a i njegovih pokrovitelja u EU, životna sredina nam je očajnija nego prije dvije godine i zaslugom autoputa mijenja se ekološki imidž naše zemlje, a dugovi se sve više gomilaju, a pretpostavlja se da će biti i još veći. I šta je onda u odluci lidera DPS-a da navrat-nanos uvede Crnu Goru u Nato izdržalo test barem te dvije godine. Malo šta, ali očogledno da je on pozitivne rezultate svoje odluke o NATO oročio na neki duži period, odnosno na deceniju ili dvije ili još koju. E, tu onda na scenu stupa pseudo religija i nakon ove dvije godine, lideru DPS-a će vjerovati samo oni koji ga doživljavaju kao neko božanstvo ili budističkog mistika čija je sopstvena meditacija jedina garancija kolektivnog doživljavanja nirvane.
Ukoliko sve to pojednostavimo možemo i reći da neki političar, poput lidera DPS-a, u situaciji kada se obnavlja bipolarna podjela svijeta i kada se na Istoku uspravlja do juče omamljeni džin, ulaskom u jedan od dva vojno suprostavljena saveza, pokazuje elementarno političko neznanje, a o onom državnom da ne govorimo. Uvesti tako jednu malu državu sa svega 620.000 stanovnika i vojskom od par hiljada vojnika u igru velikih sila i njihovih geostrateških planova, je toliko diletantski da to čak nije potrebno ni dokazivati. Još kada se zna da lider DPS ulaskom u NATO vojno simboličnu Crnu Goru stavlja pred nišan jedne velike sile ne samo da nema elemente državničkog poteza, nego to prevazilazi političke kategorije i zalazi u neke druge oblasti ljudskog istraživanja. A kada se zna da je Crna Gora u mogućem obračunu velikih sila ulaskom u NATO postala legitimna meta Rusije, dođe ti da se pojedeš od muke od državničke politike lidera DPS-a. Nema tu nikakve državničke vizije, osim lične obaveze prema liderima dijela jednog svijeta koji skoro tri decenije na vlasti održavaju posljednjeg komunističkog diktatora na Balkanu!
„Milo je poslije Sv.Petra Cetinjskoga najznacajnija licnost u istoriji Crne Gore.“
Treba imati stomak, a nemati mozga za ovakvo uporedjenje. Svetac, drzavnik, ratnik i mucenik pred Hristom koji je pobijedio Napoleonovog generala, definisao Crnu Goru kao Srpsku Spartu i lopov i probisvijet po kome je Montenegro definisan kao laughing stock na Zapadu i Istoku, poznat po svercu, lopovluku i bezakonju. Sad je glavni argument i uspjeh sto su mu aplaudirali oni satrapi u Evropi koji lice na salterske postanske cinovnike, kako im rece onaj engleski lord prije koju godinu te ga kaznise sa 4000 eura. Ne pomazu tu mnogo Armani odijela, skupi satovi i milioni eura, lopov ostaje lopov.
A ti Blentovene, medicinski fenomen, ziv a bez mozga.
mILO JE SVE SAMO NIJE DRZAVNIK CAK NI NJEGOVO IME NETREBA PISATI VELIKIM SLOVOM.IZDAJNIKA TAKOG FORMATA NIJE MAJKA RADJALA NA TAKO MALOM PROSTORU,MAFIJASA,I GNJIDE I NEMA RIJECI KOJA ODGOVARA OVOM STVORU U LJUCKOM OBLIKU
Milo je poslije Sv.Petra Cetinjskoga najznacajnija licnost u istoriji Crne Gore.
Ne budi lažno skroman. Ti i Milo ste potpuno ravnopravno, najznačajnije ličnosti u CG posle Svetog Petra Cetinjskog.
nije me briga što on misli o sebi ON JE LOPOV
Mislim da je pisac u stvari novinar ovog clanka neke stvari pobrkao,Djukanovic to gleda licno ne sveopste i zajdnicko ,
jer to kod Njega nije nikda postojalo,samo licno i iz toga izvuci korist to vrijem zajednicko je hvala Bogu proslo,na Njegovu radost i korist.
Ako pogledamo njegov imetak nije bas mnogo pogrijesio,sebe je obezbijedio a izgleda i naslednika,grade se vjetrenjace hidocentrale,a struja ce se trositi sigurno , ako se i ne bude trosila Skupstina ce izglasati zakon po kome se mora placati minimum energije,a on je u svemu tome i upisan kao suvlasnik i kao akcionar,zanci vizija nije losa!
Ako pogledamo nasu najacu granu turizam,pa prehrmbenu idutriju u stvari markete koji distribuiraju hranu i tu je upisan kao vlasnik i suvlasnik,ima univezitet i tu mu studenti placaju skolarinu.Jednom rijecju vizije je ostvario,svoje,ali i to je ipak najpostenije,jer ko nemoze sebe da obezbijedi kako ce narod,zato je i biran!
Jedini problem koji nije rijesio je Crkva,dace Bog da i to rijesi,ako ne rijesi oN hoce Bog i to sigurno!
{„Političar će uvijek slijediti javno mnjenje i neće se konfrontirati sa javnošću, dok će državnik donijeti odluke koje možda većina u tom trenutku ne podržava i koje će razumjeti tek za nekoliko godina, ali u koje on vjeruje“}
Milov problem je sto je on glup kao top. Racunam da je u gornjem citatu mislio na svoj slucaj da je ugurao CG u NATO protiv volje svog naroda. Sad to ne vide, ali ce vreme pokazati, da je bio u pravu, sto je to uradio protiv volje svog naroda.
U politici nema formula. Cak je i MP mrtvo. Medjutim, u politici i istoriji postoji jedna konstanta: (BOZJA) PRAVDA NA KRAJU PRICE UVEK TRIUMFUJE. Kako i zasto je tako, pojma nemamo, ali je tako. Ateisti misle da je to puka koincidencija; Mi koji verujemo u Boga (bilo da je to crkveni Bog ili Spinozin Bog) smatramo da je nemoguce da se citav Svemir uredjuje na principu puke slucajnosti, vec je neko/nesto odgovoran za A=R (Svaka uzurppacija bude nulifikovana, ponistena).
Jedan od savremenih genija John Forbes Nash (po njemu snimljen film A beautiful mind“ – lepi um, sa Rasel Krouom), dobitnik Nobelove nagrade, je stvorio Game Theory – Teoriju Igara, koja je zasnovana na PD – zatvorenikovoj dilemi. Ima primenu u ekonomiji u predvidjanju ponasanja korporacija. Interesantno je, da prema Neshovim algoritmima u uslovima kapitalisticke privrede (gde je takmicenje bezobzirno) – optimalno resenje, koje NA DUGU STAZU pobedjuje i u ekonomskim odnosima je – neka vrsta moralnog, pravednog resenja.
.
.
.
U Milovoj celoj biografiji ima svega, samo nema ni mrvice morala. Djindjic je ostavio iza sebe poznati citat, koji ga je definisao: „Ako ti je do morala, idi u crkvu“. To su Milo, Aco, Brano, Sestra Ana. U jednoj siromasnoj CG nashljamiti basnoslovno bogatstvo od politike-diktature, to je samo njegov startni greh. Vladati neprikosnoveno 27 godina, koristeci sve moguce izborne mucke, dok visi na koncima, tako nesto treba svi da prezru.
NATO je bombardovao SCG 78 dana. pobioo ~ 3000 ljudi putem ilegalne agresije. Usto je vecno zatrovao zivotnu sredinu. Uterati CG u isti taj NATO kontra volji naroda, koji ne moze da zaboravi sta mu je taj NATO uradio – to nema nikakve veze sa vizijom – to je ljudski nemoral, sa kojim drzavnici nemaju nista. Drzavnici mogu da cine zaokrete, bez konsultacije naroda, ali ako su to nemoralni akti, onda to vise nema nikakve veze sa drzavnistvom. Onda su to akti osudjeni na propast, kad tad – upravo prema onoj gore analizi, koju nas uce i istorija i nauka.