Trampu se ne žuri da brani Rijad

Piše: M. K. Badrakumar

Geopolitičke linije rascjepa zbog napada dronova na postrojenja naftne kompanije Saudi Aramko u subotu su počele da se ocrtavaju. Još uvijek je rano za donošenje zaključaka, ali pojavila su se tri glavna trenda. Prvo, saudijski istražitelji su počeli da upiru prstom u Iran, što će sigurno pogoršati regionalne tenzije. Drugo, američki odgovor se odvija na više nivoa, od kojih su svi međupovezani ali u isto vrijeme i inherentni američkim interesima. Treće, ekstremna nestabilnost na svjetskom tržištu nafte i njen vjerovatni uticaj na svjetsku ekonomiju čini ovu stvar međunarodnim problemom.

Saopštenje saudijskog ministarstva spoljnih poslova od ponedeljka je značajno zbog tvrdnje da je „oružje korišćeno u napadu bilo iransko. Istraga je još uvijek u toku kako bi se utvrdio izvor napada“; da je primarni cilj ovog napada bilo globalno snabdevanje energijom; da je „ovaj napad u skladu sa prethodnim napadima na crpne stanice Saudi Aramkoa u kojima se koristilo iransko oružje“; da će Rijad „pozvati Ujedinjene nacije i međunarodne stručnjake da sagledaju situaciju na terenu i učestvuju u istrazi“; i, peto, da je Saudijska Arabija „sposobna i odlučna da brani svoju zemlju i narod, i da snažno odgovori na ove akte agresije“.

Tramp ne želi rat

Problem za Rijad je to što treba da dokaže krivicu Irana, što se svodi na traženje igle u plastu sena. Spremnost Saudijske Arabije da u istragu uključi i UN sugeriše da su Saudijci prilično sigurni u konačan zaključak koji će pomoći da se Iran potpuno izoluje u svetskoj areni.

Saopštenje saudijskog ministarstva spoljnih poslova se zasniva na početnim nalazima istražitelja da „svi operativni dokazi i indikacije, kao i sam tip oružja koje je upotrebljeno ukazuju na to da je… u pitanju oružje iranskog porijekla“. Važno je reći da je Komanda združenih koalicionih snaga u Rijadu navela da „teroristički napad nije pokrenut sa teritorije Jemena, kako su tvrdile hutske milicije, budući da su ove milicije samo oruđe za sprovođenje plana Iranske revolucionarne garde i njenog terorističkog režima“. To implicira da saudijske vlasti imaju mnogo više materijala nego što su spremne da otkriju, što potvrđuje i aluzija na Iransku revolucionarnu gardu.

Američki ministar odbrane Mark Esper je u ponedeljak održao telefonski razgovor sa  saudijskim prestolonaslednikom Muhamedom bin Salmanom. U saopštenju saudijske novinske agencije se navodi da je Esper „potvrdio punu podršku svoje zemlje Kraljevini“ i preneo da Vašington „trenutno razmatra sve raspoložive opcije u vezi sa napadom“. Esper je pohvalio ulogu Saudijaca u američkim naporima da se „suoče sa iranskom opasnošću koja prijeti pomorskoj plovidbi“. Ali ni Esper ni MbS nisu optužili Iran.

Upravo zbog toga se predsjednik Tramp uključio u temu u ponedeljak na konferenciji za novinare u Bijeloj kući. (Tramp je govorio u prisustvu prestolonaslednika Bahreina koji je bio u posjeti). Transkript govora možete pronaći ovdje. Ključni detalji su sledeći: Prvo, Sjedinjene Države su blizu zaključka da je Iran odgovoran za subotnje napade. Ali saudijska istraga još uvijek nije dala konačne dokaze. Sjedinjene Države ne predlažu da se vojno napadne Iran.

Drugo, Saudijska Arabija jeste ključni saveznik, ali SAD ne mogu garantovati odbranu Saudijcima. Iako mogu pružiti zaštitu Saudijskoj Arabiji, Rijad će morati da plati za taj napor. Najviši američki zvaničnici će „u nekom trenutku“ otputovati u Rijad na konsultacije. Sigurno je da će Saudijci „biti dosta uključeni u ovo ako mi (SAD) odlučimo da nešto učinimo. Oni će biti veoma uključeni, a to podrazumijeva i plaćanje. I oni to u potpunosti razumiju“. Tramp je sve pojasnio jednostavnim rečnikom: „Saudijci jako žele da ih zaštitimo, ali ja kažem: pa, zauzeti smo. To je bio napad na Saudijsku Arabiju, a ne na SAD. Ali smo voljni da pomognemo… nešto ćemo zajednički smisliti. Oni takođe znaju da ja ne želim da ulazim u nove sukobe, ali ponekad morate“.

Četvrto, Tramp se i sam fokusirao na Teheran. Sastanak između Trampa i iranskog predsjednika Hasana Rohanija u Njujorku tokom sjednice Generalne skupštine UN-a nije za očekivati, ali prostor za diplomatiju nije „iscrpljen“. Iranci žele da postignu dogovor „ali bi oni voleli da ga postignu pod određenim uslovima, a mi to nećemo. Ali u nekom trenutku, to će, po mom mišljenju, biti riješeno“ (Tramp).

Faktor škriljci

U zavisnosti od stvarnih nalaza saudijskih istražitelja, SAD mogu pooštriti svoj stav prema Iranu, ali to zavisi od toga sa čim će Rijad istupiti. „Ima puno vremena. Znate, nema žurbe. Svi ćemo ovde biti još dugo. Nema žurbe“. Zapanjuje što Tramp tvrdi da mu se nigdje ne žuri. Značajno je istaći da je iranski vrhovni vođa Ali Hamnei, obraćajući se grupi studenata na jednom seminaru u Teheranu u utorak, naizgled potvrdio Trampove komentare od prethodnog dana.

Hamnei je, u relativno pomirljivom tonu, rekao: „Ako se SAD pokaju, povuku svoje reči i vrate nuklearnom sporazumu koji su prekršile, onda mogu uzeti učešće na sjednicama drugih potpisnica sporazuma i razgovarati sa Iranom… u suprotnom, nikakvi razgovori na bilo kom nivou se neće voditi između iranskih i američkih vlasti, niti u Njujorku, niti bilo gdje drugo“.

Jednako smirenim tonom, Tramp je priznao da nije pretjerano uznemiren zbog promjenljivih cijena nafte. U zasebnom tvitu od ponedeljka, Tramp je primjetio: „Zbog toga što smo toliko dobro radili sa energentima u poslednjih nekoliko godina (hvala Vam, gospodine predsjedniče!), mi smo neto izvoznik energije, a sada smo i proizvođač energije broj jedan u svijetu. Ne trebaju nam nafta i gas sa Bliskog istoka, i, zapravo, imamo veoma mali broj tankera tamo, ali ćemo pomoći našim saveznicima!“

Poenta je u tome što visoke cijene nafte nisu tako loša stvar za američku industriju škriljaca. Hidraulično bušenje, odnosno fraking, otvorilo je prostor za  veću proizvodnju prirodnog gasa u SAD-u, ali je ta tehnologija povećala troškove. Ekstrakcija nafte iz škriljaca košta više od konvencionalne ekstrakcije nafte, a cijena proizvodnje po barelu se kreće od 40 do preko 90 dolara za barel.

Saudijska Arabija trenutno može proizvoditi naftu po troškovima nižim od 10 dolara po barelu, dok se prosječni troškovi na globalnom nivou kreću između 30 i 40 dolara za barel. Američka industrija škriljaca postaje džoker u računici Saudi Aramkoa.

Preveo: Radomir Jovanović

Izvor: Indian Punchline