Traže otkrivanja zločina iz 90-tih i Golog Otoka: Zidani most, Kočevski rog, Pasje groblje niko ne pominje!

Piše: Ivan Milošević

Čitam i slušam, traže domaći pravdoljupci pravdu za zločine iz 90-tih i sa Golog otoka. Liju suze i tvrde da ratni zločini ne zastarjevaju i da se moraju otkriti tajne arhive i da se razjasni ko je koga i zašto ubijao zbog nacionalne ili unutar partijske discipline! U „Danu“ i na njegovom stranicama mogu se osjetiti suze žrtava tih zločina, ali neki drugi zločini i dalje ne dolaze do štampe, ali ne samo do nje, ni ostale javne službe u Crnoj Gori ne dobijaju zahtjeve da se razjasne zločini iz ranijeg doba od onih iz 90-te i 48-osme. Evo se došlo i do zločina iz 1923. godine u Cucama, ali neki zločini se i danas zaobilaze!

Iako tvrde da ratni zločini ne zastarjevaju, zločine partizana nad vojničkim i narodnim zbjegom u Sloveniji, na Zidanom mostu, Kočevskom rogu i ostalim slovenačkim stratištima, niko ne pominje. Nad tim zločinom niko da se u „Danu“, Akciji za ljudska prava i ostalim NVO, kao i državnim službama, niko da pusti koju suzu, da se preispita i zatraži od sadašnjih nasljednika bivše OZNE i UDBE da iz fijoka izvadi rješenja ili ostale materijale vezane za stradanje četničkog i narodnog zbjega u maju 1945. godine u Sloveniji! Kažu ratni zločini ne zastarjevaju, a po tome koliko se osvrću na masakr Titovih partizana nad razoružanim četničkim jedinicama i zbjegom iz Crne Gore, reklo bi se da ne samo da je taj zločin zastario, nego da je izbrisan iz pamćenja ove države i njenih bivših i sadašnjih službi, ali i političara, inteletkualaca, običnih ljudi, pa čak i porodica koji su tih majskih dana kada je rat završen u slovenačkim jamama izgubili nekoga svoga!

Ne daj Bože da neko pomene Pasje groblje i brojne komunističke jame po Crnoj Gori u koje su partizani, crni vrani, bacali neistomišljenike. Maljem po glavi, pa u jamu, braćo četnici i svi oni koji nijeste za sovjetske reforme! I o tome, a prošlo je 80 godina, niko da pokrene istragu, da napiše nešto i zatraži pravdu za te nevine žrtve. Ćute borci za demokratske tranzicije, građansko obrazovanje, pravdu i svjetsku veljepravdu, istonoljupci, profesori univerziteta, penzionisani pravnici i ostali intelektualci. Ćute i Srbi, potiskuju svoja osjećanja i nastavljaju da se samokažnjavaju samozaboravom nad svojim precima koji u uniformama kraljeve vojske stradaše za monarhiju i otadžbinu! Ubiše ih na pravdi Boga partizani, Tito, Pijade, Blažo Jovanović, Milovan Đilas i ostali Brozovi saradnici i nikome ništa!

Stoga, kada pročitam tekstove u „Danu“ i na ostalim mjestima, gdje se plače nad žrtvama 90-tih i iz 48-osme, spopadne me muka. I ne samo zbog toga što je i moga pretka ubio komunističi metak u Sloveniji, nego mi je i muka zbog nas samih i ovakve Crne Gore, kukavičke i jadne i nemoćne da pogleda sebi u lice i oprosti samoj sebi zločine nad sopstvnim srpskim, pravoslavnim stanovništvom. Izgleda da nas bole žrtve svih ostalih naroda i narodnosti, ali sopstvene smo zaboravili i zakopali, betonirali i od njih se ne opraštajući, oprostili!

Neka je slava pobijenim četnicima i narodnom zbjegu u Sloveniji i njihovim još uvijek neopojanim kostima. Kolimo mogu preko ovog portala, a i tamo gdje mogu, neću dozvoliti da se njihova žrtva zaboravi, a da komunisti i njihovi nasljednici mirno spavaju. Jesam sam, ali budiću ih i podsjećati na zločine koje su zaboravili i tražiću da zbog toga odgovaraju!

Jesam sam, ali zato i mogu da kažem nešto o onome što svi skrivaju!