Treće doba

Piše: Vojislav Karadžić

Prolaze godine, sve najbolje godine – Ljermontov

Štap u ruci, na glavi sjedina
Izvjesnost je njihova jedina.

Kafu pijuckaju natenane
Dok komšija prvi ne bane.

Sitno motajući škiju meku
Prizivaju mladost daleku.

U sebi nešto mrmore
Dok se sjećanje ne preore.

Nad glavom im promiču jata
Podsjećajući na godine cvata.

A kad se počuje pjesma medena
Kao da ih takne neka sjeta ledena.

I sve ono što je nekada bilo milo
Kao da im se samo prisnilo!