Trg od ćirilice: Ćirilica – pečat srpskog jezika i naroda

Druga programska sedmica Trga od ćirilice započela je sinoć promocijom knjige dr Jelice Stojanović „Put srpskog jezika i pisma“, u izdanju Srpske književne zadruge.

O knjizi su govorili Dragan Lakićević, književnik i urednik Srpske književne zadruge iz Beograda, doc. dr Drago Perović sa Filosofskog fakulteta u Nikšiću, mr Jelena Gazdić, asistent na Odsjeku za srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću i filolog Mira Čanović, koja je i vodila promociju.

Lakićević: Kad se uzdiže narod – svetli njegovo pismo, kad narod posrće i pismo mu potanja

Izjednačavajući istoriju pisma i jezika sa istorijom naroda, Dragan Lakićević je kazao da počevši od Ćirila i Metodija i srednjovjekovnih pisaca, pa do Njegoša, Ljubiše i Kočića – „ćirilica predstavlja jedini pečat srpskog jezika i naroda“.

„Istorija srpske ćirilice prati istoriju srpskog naroda: kad se uzdiže narod – svetli njegovo pismo; kad narod posrće i pismo mu potanja“, kazao je Lakićević navodeći da su u tom smislu studije Jelice Stojanović pune dragocjenih obavještenja, datuma, izvora i podataka.

Osvrćući se na dva poslednja poglavlja u knjizi „Put srpskog jezika i pisma“ koja su posvećena srpskom jeziku u Crnoj Gori, on je rekao da je dr Jelica Stojanović ovom pitanju pristupila „naučno i na visini zadatka – bez strasti i uzbuđenja, mada ima mesta uzbuđenju pred nečim što je na delu – besprizorno i neviđeno“, kazao je književnik Dragan Lakićević zaključivši da je „gospođa profesor shvatila da je to s imenom jezika u Crnoj Gori u istoriji i odiseji srpskog jezika jedna epizoda, nipošto epoha – jer je u malom broju primeraka velika sramota i zloupotreba“.

Gazdić: Politika prema jeziku u Crnoj Gori po apsurdnim odlukama premašuje sve ostale

Mr Jelena Gazdić se dotakla dijela knjige u kojoj dr Jelica Stojanović analizira državno-nacionalne projekte sprovođene u 19. i 20. vijeku na prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, u cilju zatiranja, krađe i preimenovanja srpskog jezika i srpskog ćiriličnog naslijeđa.

„Autorka hronološki prati i sa lingvističkog i sociolingvističkog aspekta analizira uticaj politike na nauku i stavljanje nauke u službu politike i politikanstva“.

Navodeći primjer još jednog naučnika filologa koji se odupirao uticaju trenutnih interesa politike – Milana Rešetara, Srbina katolika iz Dubrovnika, čijim naučnim analizama profesorka Stojanović daje značajno mjesto u svojoj knjizi, Gazdić je ujedno navela i primjer falsifikata na djelu – akademska besjeda Milana Rešetara, u kojoj autor jezik spomenika u Dubrovniku i bližoj okolini, pisanih slovenskim, imenovao prije svega kao srpski.

„Profesorica Stojanović ističe kako je očigledno iz političkih i politikantskih razloga izostavljena ključna završna rečenica u štampanoj verziji ove besjede objavljene 1952. godine u Glasu Srpske akademije nauka u kojoj Rešetar kaže: Kome su Srbi i Hrvati dva naroda, taj će morati priznati da je Dubrovnik po jeziku uvijek bio srpski“, rekla je mr Jelena Gazdić.

Sa ozbiljne analize falsifikovanja srpskog jezika na prostorima današnje Hrvatske i Bosne i Bercegovine, Gazdić je prešla na Crnu Goru.

„Ipak, kako kaže i prof. Stojanović, politika prema jeziku u Crnoj Gori po apsurdnim odlukama zaista premašuje sve ostale“, rekla je Gazdić i dodala da su u Crnoj Gori „pod parolom da crnogorski jezik mora da postoji, kao „metodološke osnove” tog tzv. jezika korišćeni različiti zakoni, propisi i naredbe“.

„U zemlji Stradiji sve je moguće pa i poistovetiti jezik sa državom, ćirilicu prognati iz javnog života, izostaviti ime Hercegovine i naziv istočnohercegovački dijalekat zamijeniti kojekakvim smišljenim i lingvistički nepreciznim i neadekvatnim nazivima tipa ‘opštejezički sloj koji pripada autohtonim crnogorskim građanima’ i prenebregnuti činjenicu da je Vuk za osnovicu jezika uzeo upravo istočnohercegovački dijalekat“, zaključila je Gazdić.

Perović: Zatiranje ćirilice može biti uspješno samo ako se prepusti nama samima da je se odreknemo

Dr Drago Perović sa Filosofskog fakulteta u Nikšiću je naglasio da se na našim prostorima dugoročnim političkim projektima „jednom za uvijek želi zatrti sve što je ćirilično“, i dodao da to zatiranje „posmatrano iz perspektive onih po čijim se planovima ono i događa, može biti uspješno i potpuno, ne ukoliko nam se kao nekad zabrani ćirilica, nego samo ukoliko se prepusti nama samima da je se odreknemo i da je zatremo i zatrpamo u nama samima. I to nije samo slučaj u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori, već i u samoj Srbiji, a bogami i Republici Srpskoj“, zaključuje Perović.

Čanović: U vremenu kada se o falsifikatima ćuti veoma je bitno ko vam je mentor

Mira Čanović je kazala da „iako su studenti i postdiplomci sa Odsjeka za srpski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Nikšiću, u današnjoj Crnoj Gori diskriminisani na svim poljima, imaju sreću da uče od onih koji se zalažu samo za istinu u jeziku i o jeziku, a takva je moja uvažena mentorka profesor dr Jelica Stojanović“, kazala je ona i dodala da je u vremenu „kada se o falsifikatima olako i ponizno ćuti, veoma bitno ko vam je mentor“, rekla je Čanović.

Stojanović: Crnogorski jezik je civilizacijska sramota

Dr Jelica Stojanović se zahvalila Srpskoj književnoj zadruzi kao izdavaču i pokroviteljima knjige: Manastiru Ostrog i Srpskom kulturnom društvu „Slovo ljubve“ iz Bara, Milošu Kovačeviću koji je napisao predgovor ovom izdanju, kao i organizatorima promocije na Trgu od ćirilice.

Autorka je kazala da je ova knjiga pisana na bespućima i provalijama po srpski jezik, ćirilicu, istinu, nauku, naslijeđe i čovjeka u Crnoj Gori.

„Pisana je kao pokušaj svjedočenja u ovom vremenu, jer se moralo zapisati i zabilježiti. A, pod patronatom politike zvanične vlasti, nažalost, Crna Gora je ispisala svjedočanstvo nezapamćenim falsifikatima, lažima, obmanama“, kazala je ona.

Citirajući Milorada Ekmečića, autorka je rekla da je crnogorski jezik „civilizacijska sramota“.

„Nigdje se u poznatoj civilizacijskoj praksi nije vršilo takvo nasilje nad jezičkom, književnom i, šire, kulturnom zbiljom, kao danas u Crnoj Gori. Odnosno, ovo što je danas na djelu, nema ni naučne, ni istorijske, ni društvene zasnovanosti. Nije u skladu sa istorijom, sa čovjekom koji živi u Crnoj Gori, sa njegovim bićem. Došlo se do apsurdne situacije da već ništa (na formalnom planu) u Crnoj Gori ne prepoznajemo kao svoje. Postajemo idući ovim putem, ni svoji, ni ničiji“, kazala je profesorka Stojanović.

Ona je uz pretpostavku da „ako nas i najmanje rane svoga roda bole“ zaključila da je za preporod Crne Gore potrebno ljubavi, trpljenja i istrajavanja.

„Srpski jezik je (uz to, prije svega – ćirilicom) stvorio i stvarao Crnu Goru, jedino je on može oživjeti i preporoditi – a do preporoda svakako mora doći. Ili će Crna Gora poništiti sebe“, rekla je dr Jelica Stojanović.

Knjiga „Put srpskog jezika i pisma“ je objavljena u izdanju „Plavo kolo“ Srpske književne zadruge i dobitnik je Vukove nagrade za nauku u 2016. godini.

Drugi dio večeri protekao je u znaku stihova Branislava Zubovića, pjesnika iz Vrbasa.

U muzičkom dijelu programa nastupile su sestre Milić iz Nikšića.

Večeras će na Trgu od ćirilice biti predstavljena najnovija izdanja Svetigorinih knjiga za najmlađe.

Autor: Olivera Balaban,
Mitropolija crnogorsko-primorska