Tri „aduta“ DPS-a: „Pendrek“, izborna krađa i novi „lov“ na „izdajnike“

Već tri decenije, a naročito uoči izbora – bez obzira da li se radi o parlamentarnim, predsjedničkim ili lokalnim, evidentno je da DPS svoju izbornu strategiju bazira prvenstveno na detektovanju „izdajnika“ od kojih valja, po ko zna koji put, odbraniti Crnu Goru.

Trideset godina mijenjali su se „izdajnici“, ali vlast – nikako, niti njihova neutaživa pohlepa. Hrvati, Crnogorci, Bošnjaci, Albanci – redom su proglašavani za „petu kolonu“, koja pokušava da zaustavi „procvat zahuktale crnogorske ekonomije“ i mlade „demokratije“, i preda državu u ruke „neprijatelja“. U protekle dvije decenije, vlast se prvenstveno posvetila „progonu“ Srba.

Praktično od samih početaka pa do današnjeg dana, „pjevajući“ slobodi i nezavisnosti – DPS je predano radio na njihovom zatiranju, kažnjavajući svakog ko se usuđivao da misli drugačije, proračunato nagrađujući beskičmenjaštvo, površnost, poltronstvo. Apatija, koja je nakon njihove višedecenijske vlasti uistinu i zahvatila dobar dio stanovništva, „uljuljkala“ je režim, uvjeren da su slomili svaku klicu dostojanstva i mogućnost otpora naroda.

Ipak, nakon usvajanja skandaloznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti narod je progovorio snažnije nego ikad. Sabran i dostojanstven, pod ruku sa sveštenstvom, krenuo je putem oslobođenja, do Hristove pobjede.

A vlast, „grogirana“ širokom podrškom protestnim litijama, koja raste iz dana u dan, potpomognuta „ekspertima“ iz čitavog regiona, krenula je u novi „lov“ na „izdajnike“ koje, ovog puta, dominantno pronalazi u redovima SPC i vjernika-litijaša.

Lider Pokreta Sloboda narodu, politički analitičar Boško Vukićević, ocjenjuje da ne iznenađuje režimsko traženje odgovora na masovnu pojavu spiskova raznih strukovnih udruženja koja su stala u odbranu SPC u Crnoj Gori. Međutim, njega čudi nedostatak bilo koje vrste noviteta i kreativnosti u medijskim prezentovanjima reagovanja na odbranu Crkve.

„Sve se i dalje svodi na već odavno izlizani šablon traženja izdajnika i neprijatelja nezavisnosti, tj. na nebrojeno puta ponovljenu priču o „ugroženosti države“. Podsjetiću, kada god je procjenjivao da može biti ugrožena imovina koju je na bespravan način stekao ili je pak oteo od naroda, diktatorski režim je „iz fioke“ izvlačio diskurs o „napadu na državu“ od strane Srbije ili Rusije, i njihovih navodnih domaćih „izvođača radova“.

Monotona priča o „ugroženosti države“ i izdajnicima, koji se navodno ničim drugim ne bave do potkopavanjem crnogorske nezavisnosti, u tolikoj je mjeri postala istrošena da je vremenom izgubila svaki vid kredibiliteta i u samom ambijentu režimskih podržavalaca. Tj, i tamo je postala predmet ismijavanja, pa tim prije čudi pomenuti nedostatak inventivnosti kod stratega vlasti, tj. sposobnost da se pronađe drugačiji vid odgovora na buđenje slobodnog naroda i početke demokratizacije Crne Gore.“, ističe on.

Vukićević ističe da nesuvisla reagovanja frustriranih režimskih „intelektualaca“ i „eksperata“ samo daju dodatnu snagu i kredibilitet spiskovima slobodnih građana i intelektualaca, a da količina srbofobije i antipravoslavlja koju pojedinci poput bivšeg minstra kulture Ljumovića i „nezavisnog vještaka“ za proces „Državni udar“ Boljevića ispoljavaju u takvim reagovanjima samo govori o njihovoj svjesnosti da su njihovi profesionalni dometi daleko ispod onih koje imaju mnogi potpisnici spiskova koje kritikuju.

„Dakako, razumljivo je stanje panike koju preživljava kleptokratija uz svakodnevno objavljivanje spiskova podrške Crkvi od strane raznih strukovnih kategorija. Tim prije što se radi o fenomenu do sada nezabilježenom u novijoj istoriji Crne Gore. U prethodnom periodu nije dolazilo do javnog protivljenja politikama vlasti od strane bilo koje kategorije, dok to danas masovno čine profesori, ljekari, studenti, inženjeri, pravnici i mnoga druga udruženja.

Izostanak i nemogućnost pravljenja kontraspiskova vlastodržaca (iako je bilo takvih pokušaja od strane režimskih ljekara i drugih) potvrđuje činjenicu da svako od pomenutih strukovnih udruženja trenutno ima jasnu i nedvosmislenu antirežimsku većinu. Osim toga, diktatorska vlast više ne uspijeva ni na ulice da izvede pristojan broj pristalica (što su pokazali neki njeni skorašnji skupovi sa bar desetostruko manjim brojem učesnika od onog na litijama), a samim tim njen očaj postaje razumljiviji.

Čini se da su režimu jedino ostali na raspolaganju represija nad slobodoumnim građanima i smišljanje metoda za još jednu krađu na izborima, a njih je sve manje.“, zaključio je Vukićević.

Pročitajte još:

Tužilac Boričić da procesuira policajce koji su odbili naređenje: Veljović lično naredio maltretiranje Mitropolita mimo volje tužioca?