Tri decenije Kišove Enciklopedije mrtvih
„Enciklopedija mrtvih“, jedno od najvažnijih djela Danila Kiša, objavljena je prije tačno 30 godina.
Sačinjavajući zajedno sa romanom „Grobnica za Borisa Davidoviča“ novelistički ciklus u prozi Danila Kiša, „Enciklopedija mrtvih“ oličava veliko finale jedne jedinstvene književne i životne avanture.
Prvo izdanje „Enciklopedije mrtvih“ zajednički su objavili Globus iz Zagreba i Prosveta iz Beograda, kao desetu knjigu Dijela Danila Kiša. Drugo izdanje Enciklopedije objavila je Prosveta 1985. godine i od tada su na srpskom jeziku objavljene desetine izdanja ove knjige.
- Sve priče u ovoj knjizi, u većoj ili manjoj mjeri, u znaku su jedne teme koju bih nazvao metafizičkom; od spjeva o Gilgamešu, pitanje smrti jedna je od opsesivnih tema literature – napisao je Kiš u Post skriptumu uz priče iz „Enciklopedije mrtvih“.
Za ovo djelo, Kiš je dobio Andrićevu nagradu za najbolju knjigu priča. Prvo strano Enciklopedije objavljeno je 1985. godine na francuskom jeziku, u izdanju Galimara. Uslijedila su izdanja na holandskom, mađarskom, njemačkom, slovenačkom, španskom, portugalskom, italijanskom, švedskom, albanskom, engleskom, slovačkom, poljskom, turskom, hebrejskom, norveškom, grčkom, češkom, rumunskom, ukrajinskom, japanskom, makedonskom, bugarskom i kineskom. Na nekim od ovih jezika „Enciklopedija mrtvih“ je u posljednje tri decenije imala više izdanja, dok je na nekim od njih imala i više različitih prevoda.
Postala je i jedna od najčitanijih Kišovih djela, a i jedno od njegovih najviše tumačenih djela.
Govoreći da je to „knjiga o ljubavi i smrti“ i „jedan potpuno metafizički koncept“, Kiš je polovinom osamdesetih godina u jednom intervjuu naglasio: „Htio sam da tu knjigu priča gradim kao cjelinu, da ne kažem kao roman u kojem bi pripovijetke bile poglavlja.“
