Tuzi, naše ili albansko?

Vaskoliki multietnički sklad, građanski i proevropski karakter najmlađe NATO države i, po svemu i svačemu lidera na zapadnom Balkanu i šire, na najbolji mogući način je manifestovan kroz nedavno održane lokalne izbore u Tuzima. Sudeći po konačnim rezultatima istih, izgleda da je Migo ovaj put bio odsutan, zbog ranije preuzetih obaveza. Kako drugačije objasniti zapadnim partnerima, domaćoj i međunarodnoj javnosti, da je u „najgrađanskijoj državi na svijet“, u tamo nekim Tuzima, ubjedljivu pobjedu odnio nekakav Albanski forum, ovaj put protiv DPS-a i svih ostalih.

Ipak, šalu na stranu, više je nego očigledno da su ovu izbornu kampanju Albanskog foruma svesrdno pomagali i neki drugi, očigledno sa jasnim namjerama i ciljevima, direktno usmjerenim protiv države i njenih interesa. Te namjere i ciljeve, koji se ovih dana lagano počinju ostvarivati, zarad fotelja i koverata, vladajuća koalicija ne čuje, ne vidi ili ne želi da vidi. I dok se u izbornoj noći, more crvenih zastava strane države, na laganom povjetarcu viorilo na par kilometara od zgrade crnogorske vlade, vladajuća garnitura je naglo oslijepljela i ogluvljela. Sa druge strane pak, svako malo, priviđaju im se, osamsto godina stari Nemanjići, kako s kalašnjikovima jurišaju na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu  NATO državu.

I ne samo da su se viorile zastave Albanije, čak i na državnoj zgradi  Gimnazije „25. Maj“, nego se klicalo velikodušno i njenom premijeru Rami, teroristima Tačiju i Haradinaju, slavila se OVK-a ili UČK-a, u zavisnosti kako je kome draže. Brine li ikoga živoga u međunarodnoj zajednici činjenica, što je opozicija u takvom demokratskom raju, takođe građanska i multietnička, osvojila ukupno jedan mandat, od mogućih 32. I u konačnom, da se zapitamo svi, ima li više ikakvog smisla učestvovati na bilo kojim izborima koje organizuje Migov i Milov koverta klan!

Iz Milove i Migove partije, stiglo je i sramno saopštenje u kome se „apsolutno razumije nacionalni osjećaj Albanaca“, te da je to bio „samo ružan incident koji se više neće ponoviti“. Nije nego! To je DPS iz 2019-te. A DPS iz 2014-te kaže da je proslava izborne pobjede opozicije u Beranama „strast prema antidržavnom projektu“, jer se, bože moj, „sa zastavama druge države klicalo državi Srbiji“. Vrhunac licemjerja i cinizma vrlih sledbenika druga Svetozara Marovića, izbjeglice i disidenta koji se privremeno skrasio u anticrnogorskom Beogradu. Neće biti na odmet, da u sklopu ove teme, na kratko podsjetimo i na prošlogodišnju zabranu Svečane akademije u Pljevljima povodom obilježavanja Svete Petke. Valjda je i tu bila kriva naša „strast prema antidržavnim projektima“!

Pokret za Pljevlja nije i nikada neće biti pokretač bilo kakve vjerske, etničke ili bilo koje druge netrpeljivosti u Crnoj Gori. Ali ćemo nastaviti da ukazujemo na sva nepočinstva tridesetogodišnje vladavine jedne partije i jednog čovjeka. Uvažena gospodo, šta je poruka? Šta su trendovi koje namećete osiromašenim, gladnim građanima? Hoćete da od Crne Gore napravite feude, međusobno omražene i zavađene, kako bi ste je do kraja rasprodali za svoja ljetovanja od 40 hiljada evra. Zašto bi onda bio sporan neki srpski forum u Pljevljima, crnogorski na Cetinju,  bošnjački u Rožajama, hrvatski u Tivtu… Ide li ka tome građanska Crna Gora, sa vama na čelu pa svakom svoje, a vama milioni, kamioni, limenke, elektrane…

I na kraju, umjesto zaključka, izjava gospodina Edija Rame iz aprila prošle godine, dok je bio u zvaničnoj i „nada sve prijateljskoj“ posjeti Crnoj Gori, možda govori sve: „U Crnoj Gori se osjećam kao u Albaniji“! Stari Latini bi rekli „Sapienti sat“. Pametnome dosta.

Izvor: Pokret za Pljevlja