U blatu do guše
1 min read
Piše: Jovan Pješčić
Prije neki dan, u paralelnoj dimenziji nimalo sličnoj ovoj u kojoj živimo, siđaše jedan čovjek 10-tak minuta sa dva DPS operativca, prije nego što se oni pokupiše i žurno odoše do štaba. Prisutna je bila crvena sveska, bačena šaljiva opaska da moraju da dijele pomoć ali nikako neselektivno i iznebuha iskreno izgovorena misao: ,,Radimo ovo trideset godina, navikli smo, đe ćemo sad mijenjat’.“
Činilo se da nikakvo ubjeđivanje ili priča ne bi puno pomogli. Objašnjavati im da je svaki glas za DPS koji kupe kao da su udarili pijukom po manastiru Ostrogu i šutnuli mladu osobu nepovratno u bijeli svijet ili da čine krivična djela i moralne gadosti, imalo bi isti efekat kao da objašnjavate decenijskom zavisniku od droge da mu droga uništava život. I njegov i njegovih bližnjih.
U istom tom paralelnom univerzumu, ima jedan specijalni državni tužilac koji povremeno zažali za danom kada je prihvatio ponudu da iz osnovnog državnog tužilaštva pređe u specijalno. Jeste veća plata, veći bonusi, ali morao je po nalogu bezumnog gospodara da vodi predmete na način na koji to nema mnogo veze sa pravom i na štetu prava drugih ljudi. To i dalje radi disciplinovano i kako mu se kaže. Ali povremeno se sjeti prelaska, uzdahne i na tren zažali.
Jednom su patrijarha Pavla pitali kako razumjeti jevanđelsku poruku da i čovjek koji ne haje za valjan život može da se spasi iskrenim pokajanjem u poznom dobu života ili čak pred samu smrt. Razmislivši, voljeni patrijarh je potvrdio da je to odista moguće, ali – lakše se iz blata izvući ako si u blato ušao do koljena, nego ako si u blatu do vrata.
Dana 30.08.2020. godine, u ovoj našoj dimenziji, potrebno je da svako od nas glasom i odlučnošću ne dozvoli bezumnom gospodaru da nas povuče za sobom u blato bogoborstva, progona pravoslavlja, korupcije, ekonomskog sloma, mržnje i podjela.
Pročitajte JOŠ:
