Danas su Srbi u Hrvatskoj stara, nevitalna i izumiruća populacija – prosek starosti Hrvata u Hrvatskoj je 41 godina, a kod Srba više od 52 godine života. Ekonomski slabi i devastirani, praktično bez velikih i uticajnih tajkuna, imovinski na dnu, obrazovno inferiorni, politički nebitni.

Na području SAO Krajine pre rata je živelo više od 250.000 Srba, a u ostalim delovima Hrvatske gotovo 300.000, ali već tokom rata do „Oluje“ u Srbiju otišlo oko trećine Srba iz Krajine, a iz ostalih delova oko 50.000. Među njima je velik broj oficira JNA i njihovih članova porodice. Nakon „Oluje“ negde 200.000 Srba otišlo je u Srbiju i BiH.

Osim pada brojnosti prema podacima Srpskog narodnog veće, broj Srba zaposlenih u javnoj je upravi ispod 2,3 posto. Postotak Srba u policiji 2008. godine bio je 3,13, da bi do 2017. pao na 2,5 posto s tendencijom daljnjeg pada.

Zašto su Srbi izloženi napadima

„Jutarnji list“ postavlja pitanje zašto su Srbi u Hrvatskoj izloženi napadima i mržnji, premda su gotovo marginalna zajednica?

Problem je, kako navode, svakako da hrvatska desnica nema ni sposobnost ni intelektualno-političke i strateške kapacitete da se odmakne od Srba kao večnih krivaca, ratna atmosfera (iako većina njih nije ni učestvovala u ratu, bila daleko od bojišta u inostranstvu ili se pak skrivala u uglu svojih podruma) stalno se održava kao jedini etnički i sociopolitički element i argument.

Kao drugi važan element i izvorište mržnje je bizarna politikantska revizija istorije, pogotovo u segmentu stradavanja Srba u vreme NDH, gde se nastoji omalovažiti, umanjiti zločini prema Srbima, ili ih čak opravdati jer se radi o „antidržavnim“ buntovnicima s kojima se moralo obračunati. Uz to ide onda i tolerisanje ustaške simbolike i ustaštva kao iskaza „borbe za Hrvatsku“, a Srbi su uz hrvatske levičare remetilački faktor. Bili i ostali.

„Mi smo zemlja u kojoj se Ustav ne poštuje, u kojoj pravila ne vrede, u kojoj niko ne veruje u sudove, u kojoj dekani i akademici potpisuju peticije da „Za dom spremni“ postane službeni pozdrav oružanih snaga, u kojoj nacionalna televizija ugošćava one koji negiraju holokaust. Ko je odgovoran? Svi. Takva je zemlja, vlast je takvu zemlju stvorila, jer je nacionalizam u Hrvata srbomrzilački i on je sastavni deo desnog identiteta, neodvojiv od „velikog hrvatstva“, a ono pak nikada nije greška, ono se oprašta“, navodi istoričar Tvrtko Jakovina.

Jakovina kaže kako mržnja prema Srbima uključena je u HDZ-ovo ili desno shvatanje hrvatstva.

„To što Srba nema više, ne menja puno. Nema niti Židova u Poljskoj, pa su antisemitski ispadi česti i vidljivi po zidovima. Odgovara onima koji tako najlakše mogu dokazati da su oni brana i odbrana, jer rat je to što nam stalno preti, ovo se društvo militarizuje i neprestano to naglašava“, navodi Jakovina.

Čak 60 posto srpskih učenika u Hrvatskoj ima osećaj krivice i straha

Kako kaže sociolog, a nekada i potpredsednik hrvatske Vlade, Slobodan Uzelac, koji je napravio sociološko istraživanje među srpskim školarcima u Hrvatskoj o tome koliko se slobodno izjašnjavaju kao Srbi, pokazalo je da zabrinjavajućih 60 posto njih ima osećaj straha i krivice što su Srbi te je javno skrivalo svoju pripadnost.

Uzelac kaže da se, od tada, ništa nije pomaklo na bolje te da je evidentan strah od identiteta svog ili svojih bliskih, zbog atmosfere koja se stvara u hrvatskom društvu.

Istraživanje koje su pre nekoliko godina radili Dragutin Babić, Filip Škiljan i Drago Župarić Iljić o tome kako Srbi u Hrvatskoj sebe doživljavaju pokazalo je da je položaj srpske nacionalne manjine drugačiji od ostalih manjina, odnosno da se on mora tretirati kao „položaj jedne traumatizirane manjine“ sa svime što se dogodilo posljednjih godina, od 90-ih, preko rata do danas, prenosi list.

Pročitajte JOŠ:

Mojkovac večeras brani svetinje: Krsnim hodom i molitvom do Hristove pobjede!