U ime Oca i Sina

Piše: Ina Plamenac

Danas proslavljamo svetog Arsenija Sremca, drugog arhiepiskopa srpskog, naslednika svetog Save, čije se mošti od 1920. čuvaju u manastiru Ždrebaonik kod Danilovgrada. Zanimljiva je činjenica da po njemu i Arsenije Plamenac nosi ime, jedini mitropolit crnogorski koji je prekinuo niz u dinastiji Petrović. Njegovi zemni ostaci su u manastiru Gornji Brčeli pod „zaštitom“ Ministarstva kulture, bez obilježlja, i kako se ispostavilo, toliko su dobro čuvali da se ni ne nalaze tamo gdje tvrde da jesu.

Sada se postavlja pitanje koliko još kulturnih spomenika i ostavštine leži tako „zaštićeno“, bez naučne obrade, o kojima znamo samo ono što nam se plasira, bez ikakve mogućnosti preispitivanja tih tvrdnji, jer svako preispitivanje se smatra „devastacijom kulturnog dobra“. Izgleda da je „devastacija“ jedina riječ koja postoji u Ministarstvu kulture, dok su „arheologija, nauka, metodika, istraživanje“ pod strogom zabranom i smatraju se „prekopavanjem grobova“.

To je retorika na kojoj počiva čitav sistem kulture i obrazovanja u ovoj zemlji. Možete da se priklonite tome, a svako priklanjanje toj retorici nosi agresivni i fašistički pristup u odbrani iste, jer agresija se rađa iz neznanja. A možete se i ne prikloniti, pa biti razapeti na stub srama.
Sada, svi vjerovatno znate, pošto je to bilo ispraćeno u medijima jednako kao i ovaj „varvarski“ čin moga oca, da je otac Jovan pronašao mošti svetog Jovana Vladimira, za koje se do tada mislilo da počivaju na potpuno drugom mjestu. Ustvari, kad razmislim nije uopšte bilo ispraćeno u medijima.

Kult svetog Jovana Vladimira je jako bitan za Crnu Goru, ali da li mislite da je iz Ministarstva kulture neko ikada njega kontaktirao? Nije. Ali jesu napravili brojne monografije i priče koje ne znam tačno na kom se izvoru zasnivaju. Isto tako svi znate, jer je i to bilo ispraćeno u medijima, da otac Jovan služi na ostacima ranohrišćanske crkve, i da su to najstariji ostaci crkve iz toga perioda na našim prostorima. O tome koliko je to, tako bitno arheološko nasleđe za Crnu Goru, bilo zapušteno i šta je sve tamo nađeno, može da vam ispriča arheolog Mladen Zagarčanin. Mislite li da su mediji se potrudili ikada da pišu o tome kao nečem bitnom – nisu. Pitate li se zašto? Ja se nisam pitala do prekjuče.

Sad već počinjem da sumnjam da je ovo vrlo namjerno i vrlo zlonamjerno dignuta hajka. Zašto? To bi vjerovatno trebao neki državni organ da ispita. Ako su već državni organi toliko korumpirani da se time ne bave, onda je to dužnost medija. A ne, čekajte, mediji se zalažu samo za jednaka prava građana, ali ne i Srba. Ali ne i pravoslavnih.

Treća stvar, otac Jovan već godinama sliži na Rumiji. Jako mnogo je pisao o tome kultu, vezanom za svetog Jovana Vladimira, i izuzetno bitnom za naše podneblje. Mnogo puta je pisao i Ministarstvu kulture i pozivao ih da dođu i lično se uvjere da multikonfesionalni sklad tri vjere nikakada nije bio narušen, kako su oni tako žestoko i sa takvom sigurnošću tvrdili. Znate li ko je došao – niko. Znate li kada – nikada. Toliko o tome i o posvećenosti za zaštitu kulturnog dobra i ostavštine. Postavlja se pitanje kako to vi štitite nešto o čemu baš ništa ne znate?

Štitite laž i nas tjerate da vjerujemo u nju. Tjerate nas da se zakrvimo zbog vaše nemarnosti i aljkavom odnosu prema precima. Taj odnos možete imati prema svojima, ali ja prema mojima ne mogu. Jer znate, moj predak je bio Mitropolit crnogorski i zaslužuje barem da se zna đe mu je grob, da taj grob, ako ništa drugo, barem krstom bude označen, jer on je bio Mitropolit crnogorski, naslednik svetog Arsenija Sremca, naslednika svetoga Save, naslednika Kirila i Metodija, naslednika svetih Apostola kojima je reče Hristos „idite i učite sve narode, krštavajući ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha“.