U Jasenovcu otkriveno spomen obilježje sa sloganom „Za dom spremni“
1 min read
Jasenovac, 2016.
Veterani HOS-a su u centru Jasenovca, nedaleko od bivšeg ustaškog koncentracionog logora, otkrili spomen-obilježje na kojem je uklesano za „Za dom spremni“, piše hrvatski portal „Novosti“.
Kako navode „Novosti“ ustaška krilatica „Za dom spremni“ postavljena je prije manje od mjesec dana u samom centru Jasenovca. Ona je ugravirana na ploči koja je 5. novembra podignuta na pročelju zgrade na Trgu kralja Petra Svačića, u sjećanje na 11 poginulih pripadnika Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS), koji su stradali na tom području. Postavili su je veterani HOS-a Jasenovca i Udruženja dobrovoljaca HOS-a Grada Zagreba.
„Pored imena žrtava, stoji i grb postrojbe s ustaškim uzvikom, koji su HOS-ovci početkom devedesetih godina preuzeli od službenog znakovlja Nezavisne Države Hrvatske. Riječ je o pozdravu čije se javno isticanje zbog ustaške konotacije u Hrvatskoj zabranjuje zakonima. Sada je podignut nedaleko od bivšeg ustaškog koncentracijskog logora, gdje je pod ovom krilaticom u Drugom svjetskom ratu pobijeno više od 80.000 ljudi,“ navode „Novosti“.
Hrvatski medij je makao jednu nulu jer je minimalan broj žrtava najvećeg stratišta bivše Jugoslavije 700.000, što znači da ni ovaj medij ne priznaje da je ubijeno 620.000 ljudi više.
„Novosti“ navode da je gradonačelnica opštine Jasenovac Marija Mačković, inače iz redova HDZ-a, održala je govor i u ime te opštine položila vijenac ispred rečenog natpisa. Ona međutim, nije htjela komentarisati šta misli o tome da je ustaški pozdrav postavljen u njenom mjestu pogotovo u kontekstu obližnjeg spomen-područja žrtvama ustaškog režima.
Postavljanje sporne ploče blagoslovila Katolička crkva
Protokol je započeo blagoslovom spomen-ploče a zatim nastavljen misom zadušnicom u župskoj crkvi u Jasenovcu, što možda i nije toliko za čuđenje s obzirom da je Jasenovac poslednje mjesto katoličke inkvizicije, a u ubijanje ljudi su aktivno bili uključeni franjevci i klarise. Stoga se istorija ovog stratišta izgleda nastavlja.
Nakon odslužene mise, prisutnima su se obratili i organizatori.
„Zločinac Tito je u Jasenovcu napravio velebni spomenik 21 godinu nakon završetka Drugog svjetskog rata, a 21 godinu nakon završetka Domovinskog rata mi smo u stanju postaviti samo spomen-ploču u čast našim palim bojovnicima, i to ne zahvaljujući državnoj inicijativi već entuzijazmu pojedinaca,“ kazao je predsjednik HSP AS-a Hrvoje Niče, misleći na „Kameni cvijet“, spomenik na mjestu nekadašnjeg logora koji je dizajnirao arhitekta Bogdan Bogdanović u spomen na žrtve ustaškog terora.
„Stoga je došlo vrijeme da bojovnici HOS-a i branitelji dobiju državu za kakvu su se borili, a ne da žive u državi kakvu su neki na dar dobili, a nikada je nisu ni željeli!“, naglasio je šef HSP AS-a.
„Novosti“ podsjećaju da je isti ustaški pozdrav bio postavljen i u Splitu, ali da je maknut sa spomenika poginulim borcima HOS-a u noćnoj akciji specijalne policije i splitskih komunalaca. Sada je, međutim, postavljen u Jasenovcu.
Isticanje simbola NDH omalovažavanje žrtve
„U mjestu gdje su deseci tisuća ljudi deportirani i ubijeni na temelju zapovjedi potpisanih sa ‘Za dom spremni’, gdje se nalazio koncentracijski logor u kojemu se taj pozdrav svakodnevno koristio, mislim da je isticanje bilo kakvih simbola koji podsjećaju na taj period eklatantan primjer ne samo revizionizma i negacionizma povijesti, nego bih se usudio reći i omalovažavanja žrtve,“ kazao je Hrvoje Klasić, istoričar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Prema njegovom mišljenju radi se o klasičnoj provokaciji.
On je naglasio da kao istoričar može sa sigurnošću reći da se ovaj pozdrav nikada nije javljao van ustaškog pokreta i NDH te pozvao ministra unutrašnjih poslova Vlaha Orepića da zaštititi pravni i ustavni poredak Hrvatske te postupi u skladu sa zakonom i Ustavom i počne kažnjavati javno isticanje i korištenje ustaškog pozdrava.
Linta: Spomen obilježje postavljeno da se ponize stotine hiljada srpskih, jevrejski i romskih žrtava
„Navedeno spomen obeležje podignuto je blizu bivšeg logora smrti Jasenovac s očiglednom namerom da se ponize stotine hiljada srpskih, jevrejskih i romskih žrtava koje su tu ubijene tokom Drugog svetskog rata“, kazao je predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta i ocijenio ovaj čin skandaloznim, prenosi „Tanjug“.
Linta je naglasilo da je ovo samo još jedan dokaz da su se hrvatski vojnici i policajci u građanskom ratu devedesetih godina borili da u potpunosti ostvare program NDH i ustaškog pokreta, odnosno da se Hrvatska očisti od Srba.
On je postavio pitanje Evropskom savjetu, Evropskoj komisiji, Evropskom parlamentu, SAD, Njemačkoj i drugim relevantnim akterima u međunarodnoj zajednici zbog čega tolerišu da se u Hrvatskoj otvoreno rehabilituje ustaštvo, odnosno hrvatski nacizam.
„Dok god međunarodna zajednica bude ćutala na rehabilitaciju i jačanje hrvatskog nacizma, to će biti jasan znak da se u regionu zapadnog Balkana ne želi trajan mir i stabilnost, a kamoli međusobno razumevanje i pomirenje između srpskog i hrvatskog naroda“, naveo je Linta.
Neljudi verolomni drukče i ne umeju, drukče ne znaju – laži, ubij, mrzi, zatri…Da nema onih koji smo bili a sad smo drukči i nismo oni. A opet, dok je njih, mi znamo da jesmo oni, i oni znaju, i Bog zna, i Đavo zna, samo mi koji hoćemo da budemo drukči, pride hoćemo i da ne znamo, da znamo krišom u sebi, i da ćutimo naše znanje…Kad se ćuti znanje, i kad je neznanje, lakšije i lepšije se kolje, oči vade, deca na bajonet dočekuju, iz utrobe majčine tek nožem izvađena, mirnija je ruka sa kamom, sa maljem, blagorodno je silovati, zapaliti, u sapun skuvati, kosom kositi, ujamiti, upepeliti, ugrobiti, srce iščupati, jezik čupati, obesiti, užičiti, raspeti, ubiti, ubiti, da se zatre, da nestane, ugasiti, utuliti, zaboraviti da je bilo Srblja i Srbije, Pravoslavlja i Ćirilice, da je bilo predaka, da je bilo rodoslova i tapije koji kažu, koji slove da smo i mi Srblje i Srbija, Pravoslavlje i Ćirilica… – to je usud hrvatskih neljudi, jer kako su veru preverili, sve jednako niže skota puze…I imenom, i pismom, i jezikom i jeresi, i mržnjom i zločinom, i lažju i prevarom, i pogledom i izgledom, i smehom i grehom zverima se niščim načiniše…Hoće li biti da im je to kazna po pravici i istini? Kad trpilo u Srblja prepukne, hoće li se načiniti pravda i kazniti zverinje ustaško? Bog zna i vidi…
https://youtu.be/zhYpbaEa6a4?t=36
U Jasenovcu otkriveno spomen obilježje sa sloganom „Za dom spremni“
iskrednost je najvaznija od sveg a jos da je to Rimokatolicka crkva sve to blagoslovila je potvrda svega sto se tamo desav a narocito oko i u samom Jasenovcu.
Da vidmo hoce li sada nasi da daju savjete Rimokaolicima ko moze ili ne moze biti svetac,ili da se mijesaju kojim slucajemu njihove poslove,ovdje je na potezu Hocevar jer on se naso uvrijedjen povodom Jasenovca,a kao uvrijedjeni odgovrio mu je Irinej Bulovic.
Hrvatska drzav sve cini da dokaze da je ustaska,ali i pored toga nasa politika ali i Crkva sve cine da to ublaze,iako su sve znacajne licnosti u proslosti to drukce tretirali,bilo drzvu kao takvu ,i Rimokatolicku crkvu kao osnovu svega ustaskoga u Hrvata.
-“U Crvenoj Hrvatskoj (Srbija i Bugarska – Croatia Rubea) živi jedan narod ilirski, ili slovinski ili hrvatski” – Pavle Vitezović Riter1
-“U Hrvatskoj je samo jedan politički narod: hrvatski, u Hrvatskoj se ne priznaje nikakva srpska narodnost, niti srpsko ime.” (Ante Starčević)2
-“Saopćuje Vam se, da se grko-istočnjaci (Srbi) koji su prešli na rimokatoličku vjeru – smatraju Hrvatima te se kao takvi imadu upisivati u službenom postupku” – Akt Predsedništva
vlade NDH upućen Ministarstvu unutrašnjih poslova.3
Ova tri citata plastično odražavaju činjenicu koja bi se mogla nazvati istorijskom konstantom, koja već skoro jedan milenijum odslikava odnos Vatikana prema Srbima kao pravoslavnom narodu. Od kako je Sveti Sava skinuo papinu krunu sa glave svog brata i venčao ga na pravoslavno kraljevstvo, strateška nit koja je u zavisnosti od okolnosti samo menjala svoju formu, bila je (i ostala) – borba protiv srpskog pravoslavnog naroda do istrebljenja.
Od brojnih Krstaških ratova koji su se više vodili protiv Pravoslavlja nego islama, preko knjige Croatia redivivaPavla Ritera Vitezovića štampane u Beču 1701. godine (po njegovoj šizofrenoj ideji, na ovim prostorima žive samo Hrvati, a Srbija i Bugarska se nazivaju crvenom Hrvatskom), njegovog duhovnog potomka Ljudevita Gaja, pa Ante Starčevića i pravaša, do Pavelića, Broza i Tuđmana – Vatikan je baštinio i svesrdno podržavao koncepciju velikohrvatske rasističke srbocidne ideje.
Da je planski smišljena i sistematski sprovođena akcija protiv SPC i srpskog naroda bila bazirana na prethodnom sporazumu sa Rimskom kurijom, jasno se vidi i iz jednog akta Kongregacije za Istočnu crkvu u Rimu od 17. jula 1941. godine upućenog Zagrebačkom nadbiskupu. U ovoj Kongregaciji između ostalog piše, da u Rimu očekuju velike uspehe, „na obraćanju neujedinjenih (tj. pravoslavnih Srba u Hrvatskoj) u pokornost papi“, da je RKC zahvalna Zagrebačkom nadbiskupu na uspesima u dosadašnjoj njegovoj akciji na pokatoličavanju Srba, ujedno podstičući Stepinca i njegove biskupe da nastave rad na pravilnom razvoju katolicizma „pošto sada postoje tolike nade za o6paćanje nesjedinjenih.“ Ovaj akt je sastavljen u Rimu neposredno posle posete poglavnika NDH dr. Ante Pavelića papi Piju XII, u trenutku kad su srpski narod i SPC bili stavljeni izvan zakon
O tome da je srbocid sprovođen u potpunoj simfoniji svetovne i “duhovne” vlasti, to jest Pavelićevog režima i rimokatoličkog klira, postoje mnogobrojna neoboriva svedočanstva. Navešćemo reči dvojice Hrvata rimokatolika, bivših sveštenika tzv. Rimokatoličke crkve. Hrvatski književnik Đuro Vilović, kao bivši sveštenik tzv. RKC odlično je poznavao njeno unutrašnje ustrojstvo i rad sveštenika i fratara između dva rata, pa u svom delu “Krvava crkva” piše:”Hrvatski popovi i fratri, dali su ustaškom pokretu za vreme Jugoslavije nerazmerno više i izdašnije u gromornim besedama sa oltara, propovedaonica, ispovedaonica, konferencijskih stolova raznih crkveno-religioznih organizacija – nego se to bilo kakvim opipljivim dokumentima dade utvrditi. Taj je njihov ustaški rad širok i mnogostruk”.
“Blaženi” tzv. Rimokatoličke crkve, ratni zločinac, nadbiskup genocida Alojzije Stepinac, nadbiskup hrvatski, nije bio samo crkveni vođa nego i vojni vikar ustaške vojske, to jest, najveći vojni sveštenik ustaša i domobrana. To u prevodu znači da je Zagrebački nadbiskup kao vojni vikar vojske NDH, u ime pape upravljao crkvenim životom vojnih jedinica NDH, to jest vojska NDH je De jure predstavljala posebnu biskupiju “kroz koju djeluje sveta katolička i apostolska Kristova crkva” kako kaže kanon 368 tzv. Rimokatoličke crkve. “Blaženi” Stepinac je odobrio Ceceljin molitvenik “Hrvatski vojnik” za ustašku vojsku. U junu 1941. godine (u vreme kad je klanje Srba uveliko u toku), Stepinac postrojava pred Pavelićem celokupno biskupstvo ispred crkve svetog Marka u Zagrebu. “Blaženi” je služio i svečanu misu zadušnicu Juri Francetiću, vođi Crne Legije. Zista, kakva crkva, takvi i sveci.
I sta nasa Crkva danas u svemu tome trazi ,i ima da trazi,ili se postavlja pitanje ,kome sluzi i zasto,jer ako se samo malo okrenu svojim crkvenim ocima ,a neki i svojum dojucerasnjim uciteljima,koje proglasise za SVETE Nikolaja I Avu Justina,postavlja se pitanje ispravnosti njihovog cina,jer to se duboko kosi sa ucenjima i pisanjem ove dvije sad vec s pravom Svete licnosti u Srba.
Kako se moze uopste kritikvati Hocevar,a da se predhodno uzelo ucesca u nekvoj raspravi nekoga ko je sve samo ne to sto se hoce uraditi,prvi Hrvat, koji bi trebao biti sveti lik u njihovj crkvi.
zasto nasi „kriticari“ ali ne samo i nasi napadaju Svete Nikolaja i Justina,zato sto su iz istih razloga Turci spalili Svetoga Savu,jer ih je Njegovo bestruzlezno tijelo podsjecao na istinu,koja je za mnoge neshavtljiva i narvano nikad dostizna,da bi se ona izbrisal,tako su mislili Turci najbolje je bilo Svetog Savu spaliti,a da bi se neke stvari uradile mimo volje i zelje naroda srpskoga nasi uzese ucesca u dokazivanju necega sto nije na nama da dokazujemo,a kasnije cese uzeti kao jedan od aduta da su i Srbi ucestvovali u donesonju odlika o proglasavanja svetim nekoga koji je po njima tamo sveti, i to ne od juce ,nego od onog dana kada je uzeo ucesca u toj njihovj „SVETOJ RABOTI“ pokrstavanju sizmatika Vlaja kao su rado govrili.
evo ne svih porusenih crkava za vrijeme Drugog rta,a da se nijeddnom Stepinac nije oglasio,vjerovatno su bile dotrajale i po svemu sudeci iz ugla danasnjih nekih istoricara u Hrvatskoj ali i u Montenegro bile dotrajale,a nijesu bile u vlasnistvu drzave ,sto je kod Montenegro drzve osnovna misao i shvatanje Crkve kao takve!
U knjizi Psunjskog “Hrvati u svetlu istorijske istine” (Beograd, 1944), autor nabraja 288 porušenih, demoliranih ili spaljenih srpskih crkava i manastira. Ovde navodimo samo cifre po srezovima iz te knjige, uz napomenu da su u velikom broju tih crkvi u njima spaljivani i živi Srbi. Srez Petrinja – 12, Vojnić – 9, Glina – 10, Bosanska Krupa – 8, Doboj – srušena kosturnica žrtava iz Prvog svetskog rata, srez Bosanski Petrovac – 8, Banja Luka – 5, Bosanska Gradiška – 3, Bihać – 2, Bosanska Dubica – 3, Bosansko Grahovo – 4, Bosanski Novi – 3, Derventa – 4, Brčko – 6, Bugojno – 1, Gračanica – 2, Vlasenica – 3, Maglaj – 4, Jajce – 5, Kotor Varoš – 2, Mostar 1, Prijedor – 2, Mrkonjić grad – 3, Teslić – 3, Sanski Most – 2, Travnik – 1, Sarajevo – 2, Cazin – 4, Donji Lapac – 6, Knin – 1, Korenica – 4, Otočac – 1, Vrgin Most – 10, Slunj – 8, Kostajnica – 10, Ogulin – 2, Dvor – 1, Irig – 9, Ilok – 1, Vukovar – 1, Sremska Mitrovica – 2, Stara Pazova – 3, Šid – 1, Zemun – 1, Ruma – 2, Bjelovar – 5, Podravska Slatina – 8, Virovitica – 8, Valpovo – 1, Nova Gradiška – 13, Donji Miholjac – 4, Novska -6, – Slavonski Brod – 6, Slavonska Požega – 7, Pakrac – 2, Osijek – 3.
Zar Katolicka crkva da blagoslovi!?
E bas me iznenadilo.Nijesu dosad takvo sto cinjeli.
Mora da je neka greska.
Ne vjerujem ja da je crkva u Croata ustaska,ne!
Nista ja ne vjerujem ni sebi, a kamoli cinjenicama.
… Zbogom pameti!