U Kosiću sahranjen pjesnik Ranko Jovović: Pjevao je o slobodi i stradanju srpskog naroda

U Kosiću kod Danilovgrada danas su, uz prisustvo porodice, rodbine, pjesničke sabraće i mnogobrojnih prijatelja, sahranjeni zemni ostaci pjesnika Ranka Jovovića.

Pred kosićkom crkvom posvećenoj Časnom krstu Gospodnjem opelo velikom pjesniku služio je Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije sa sveštenstvom.

Vladika je rekao da je Ranka Jovovića Bog poslao u ovaj svijet za svoga svjedoka.

„Posvjedočio ga je svojim životom, svojom vjerom u Hrista Boga raspetoga, poklonio se Njegovom bolu i zapisao u svojoj pjesmi da je Hristov bol jedini koji je cjeleban i neprolazan.Zapisao je i o svom bolu da je plod poraza koje je doživio kroz svoj život. Blažen je put kojim danas ideš, dušo, jer ti je pripremljeno mjesto pokoja. Blažen je put ovaj put koji je jedini put za svako ljudsko biće i blago tome ko iz ovoga života prolaznoga pređe u onaj vječni i neprolazni u čistoj vjeri. Jedan od takvih jeste bio i ostao i naš Ranko“, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Rekao je da je imao radost da Ranka Jovovića posjeti prije par dana i da osjeti njegov bol i njegovo stradanje.

„Ali u isto vrijeme da osjetim i onu neku radost koju je u sebi nosio, sazrelu radost koja je sazrela kroz njegov život i kroz stradanje u njegovom životu. A stradanje njegovo je započelo od njegovih malih nogu. I bol njegov i rana njegova duboka izazvana nevinom smrću njegovoga oca Miloša, od bratoubilačke ruke. To je ono što ga je pratilo kroz čitav njegov život, i o čemu je pisao i pjevao, razmišljao i govorio noseći ranu svoga oca, a kroz nju i ranu svoga naroda, koja je još uvijek nezacijeljena“, rekao je Vladika.

Dodao je daje Ranko Jovović osjetio da je sadašnje buđenje naroda u Crnoj Gori ono što je on očekivao čitavog života.

„I da je to ono što mu daje snage i nade da će se obnoviti njegov narod, da će se u njegovom narodu obnoviti bratska ljubav, bratska sloga i sloboda. A pjevao je čitavog svoga života o slobodi i o stradanju. To je suština njegove poezije, prožeta ljubavlju prema roditeljskom domu, prema mjestu gdje se rodio i prema srpskom narodu u kome se rodio. Njegova ljubav je duboka i neprolazna, ljubav koja sada, na ovome blaženom putu ne iščezava nego ostaje zapisana u njegovom divnom i čudesnom pjesničkom djelu“, kazao je Vladika Amfilohije.

Vladika Amfilohije je rekao da pred Rankom Jovovićem sada ide ta ljubav.

„Čeka ga njegov otac Miloš o kome je pjevao kao o Ocu, sa velikim O, pjevajući tako i o nebeskom Ocu. Ide u njegovo naručje koga se nije udostojio dok je bio ovdje na zemlji. Ide u njegovo naručje i svih svojih časnih predaka, koji su hodili istim Božjim putem dok su bili ovdje na zemlji, i kojim je i on hodio u tegobnim vremenima, gonjen i progonjen, ali neustrašiv“, kazao je Mitropolit Amfilohije.

Od Ranka Jovovića se oprostio i pjesnik Budimir Dubak koji je rekao da su dugi vijek proveli zajedno.

„Ti si, kako reče i naš Mitropolit, hrabro, neustrašivo prošao kroz ovaj život, kroz sva iskušenja, ne plašeći se stradanja, jer stradanje je ono s čim si ti rođen. To je stradanje koje si ponio od djetinjstva, o kome si tako često govorio u našim dugim sjedeljkama, drugovanjima, prijateljevanjima, raspravama o književnosti, o umjetnosti dok smo ispraćali naše prijatelje pisce, umjetnike na ovaj put kojim ti danas, blažen, ideš“, kazao je Dubak.

Rekao je da je Jovović ponekad znao da kaže da mu je smrt velika tajna.

„A kome to ljudskome biću smrt nije velika i neobjašnjiva tajna? Ali si, takođe, neodstupno vjerovao u vaskrsenje Gospoda našeg Isusa Hrista. Sva tvoja poezija, svo tvoje djelo pisano je znojem, krvlju i suzama, i najdubljom tugom koju si nosio, jer si kao dječak doživio i o tome si govorio, da vidiš kako ti bezbožnici, ovi koji danas hoće da nam rasture i otmu hramove, rasturaju biblioteku tvog oca Miloša, kako vas posmatraju kao otpadnike, jer je u vašoj kući Biblija, kandilo i svijeća gorela“, rekao je on.

Dubak je dodao da je Jovović sve to nosio kroz život kao jednu veliku ranu s kojom je otišao iz ovog svijeta.

„Poslednjih dana, kad smo se viđali i kad bismo se čuli, dok si slabašnim glasom govorio preko telefona, vidio sam kako si se, ustvari, ti izmirio sa ovim svijetom, kako si svima sve oprostio – i onima koji su te mnogo, nepravedno i surovo gonili i optuživali. Volio si beskrajno svoj srpski narod, volio si beskrajno slobodu, ličnu slobodu, koju si podređivao borbi za slobodu srpskog naroda. I ovih dana, dok učestvujemo na ovim čudesnim molebnima i litijama, znam da si zaboravljao na svoju bolest i da nisi brinuo zbog skorog odlaska već ti je bilo žao što ne možeš da uzmeš učešća sa svojim narodom u odbrani naše svete Srpske pravoslavne crkve“, kazao je on.

Dubak je rekao da je Ranko Jovović obezbijedio svoje mjesto u srpskoj književnosti.

„Ostaje nam da te nosio u našim srcima i da čitamo tvoja djela. Neka ti je slava, dragi naš Ranko, i počivaj u miru, u ovoj zemlji kosićkoj koju si toliko volio“, rekao je opraštajući se od svog pjesničkog sabrata Budimir Dubak.

Od Ranka Jovovića se oprostio i ambasador Srbije u Podgorici Vladimir Božović.

„Želim da ti izrazim zahvalnost u ime Republike Srbije, u ime ambasade Srbije i u svoje ime za sve što si uradio za srpski narod, za srpski jezik, za srpsku književnost, za srpsku ćirilicu. Hvala ti Ranko, pjesniče nad pjesnicima. Hvala ti viteže, hvala ti gospodstveniče“, rekao je ambasador Božović.

(Mitropolija crnogorsko-primorska)