U narodu je zakon

Piše: Sibin

Do juče je današnji premijer Marković Duško bio prepoznat kao neko ko je spreman i širom otvoren za dijalog, bez kojeg nema, naučava tzv. građanska opozcija, rješenja nijednog problema nastalog usled nedostatka dijaloga.

I? MCP nakon silaska sa Gorice, saopštila: nastavljamo sa litijama!

Narod je izbio na scenu, preoteo je od onih koje je upravo lansirao na istu, i pošto su se pokazali šarlatanima, lakrdijašima i ludama, odlučio da promijeni uloge.

Sad je publika ta koja ima glavnu riječ. Tom obrtu zna da pribjegne anganžovani, dramski komad: odjednom, niste više pasivni posmatrač prizora, već neko ko sam uprizoruje poruku.

U alternativnoj umjetnosti tako nešto je izvodljivo, međutim, ovoj autokratskoj diktaturi nema alternative.

Ne samo da je prisvojila i upravlja se izvršnom riječju, nego i, kad joj je ćejf poziva na razgovor, a kad joj, pak, nije do toga, prepusti se narcističkom uživanju u nesmetanom monologu u kojem kreira stvari onako kako joj to najviše odgovara.

I, tako, kreativna kakva jeste, vlast se dosjetila da bi mogla imati i svoju crkvu!

Odsad se, bi naređeno na kongresu, imate, dakle, moliti u partijskoj crkvi! (Aplauz.)

Jer, u privatizovanoj državi valjda treba imati i privatnu crkvu, u kojoj će Pismo (božemeprosti), spasti na svega – naša dva, nezavisna slova.

O kojima vam, samo zapratite javni servis, podastiremo historiju, staru hiljadu godina, na koje tek unazad četrnaest godina uživamo pravo.

(A narod vas samo sluša i gleda… Zasad.)