U Rusiji se obilježava Dan porodice, ljubavi i vjernosti – Knez Petar i kneginja Fevronija

Prije sedamsto godina je u Ruskoj zemlji živio u gradu Muromu mladi knez Petar. Njegov otac je upravljao Muromskom zemljom, a kada je on umro, njegovo mjesto je zauzeo stariji Petrov brat Pavle. Blagočestiv i krotak je bio mladi knez Petar i u svemu se pokoravao svom starijem bratu. Ali Petra je zadesila veoma teška bolest, i mladi knez je dugo patio, dok se najzad nije pojavila izbaviteljka od bolesti.

U istoj Muromskoj zemlji je živio siromašni pčelar koji je imao ćerku, lijepu djevojku Fevroniju; po cijeloj okolini je bila poznata po svom umu. I eto,ona htjede da pomogne knezu u njegovoj nesreći, te,dok je liječila kneza Petra, ona mu se dopade i on po onome šta je govorila i po njenim postupcima vidje kakva je to pametna i dobra djevojka. Dopala mu se Fevronija i zbog svoje ljepote. “Neću naći bolju djevojku u cijeloj oblasti!” – odluči knez i obeća da će se oženiti njome, ali kada je ozdravio, poče da se razmišlja o tome da nije valjano da se knez ženi običnom djevojkom i skoro da je bio napustio svoje obećanje, kad se opet razboli. Fevronija ga opet izliječi. Razumje Petar da treba da ispuni svoje obećanje, da ga Sam Bog kažnjava zbog kršenja obećanja, i oženi se Fevronijom.

Umre stariji Petrov brat, tako da je on morao da upravlja Muromskom zemljom. Fevronija, pčelareva kći, postade kneginja cijele oblasti. Naravno da se uskoro pojavilo mnogo zavidljivaca, naročito žena. Nije se dopadalo znamenitim bojarima što kneginja nije iz čuvenog roda, a njihove žene, plemkinje bojarinje, ne htjedoše ni da čuju: kako da se, zaboga, one, žene iz znamenitih porodica, poklone njoj, prostoj seljanki! I počeli su da kleveću Fevroniju pred Petrom: htjedoše da ih razdvoje. Ali knez je sa Fevronijom živio u miru i slozi; koliko god da su se bojari trudili da ih posvađaju, ništa nisu uspjeli. U međuvremenu su mlađi Petrov brat i njegov bratanac, sin starijeg brata Pavla, poželjeli da zauzmu mjesto muromskog kneza, a Petra da prognaju. Spojili su se s bojarima koji su bili nezadovoljni zbog kneginje. Ovi bojari su imali veliku vlast i dešavalo se da su upravljali i samim kneževima kako su htjeli. Tako je bilo i ovdje – došli su kod kneza Petra i rekli mu: “Ili se razvedi od Fevronije i pošalji je u manastir, a ti se oženi djevojkom iz znamenitog roda, ili i sam idi iz Muroma, a mi ćemo da tražimo drugog kneza, a da za kneginju imamo ženu iz prostog naroda nećemo!” Nije bilo lako Petru da ostavi kneževsku vlast, ali on je čvrsto pamtio zapovijest Gospodnju o braku: “što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja… ko otpusti ženu svoju… i oženi se drugom, čini preljubu” (Matej. 19, 6, 9). Tako je odgovorio bojarima: “Mene je Sam Bog spojio sa Fevronijom, ne valja sad da ljudi raskidaju naš savez. Ako ne želite kneginju, onda vam ni ja bez nje nisam knez, pa mi smo – jedno tijelo, jedna duša!” I morade Petar da ostavi Murom i živi u progonstvu. Ubrzo su Petar i Fevronija saznali šta je siromaštvo. Ponekad bi mračne misli dolazile u glavu Petru: “Eto, zbog žene sam ostao i bez vlasti, i bez bogatstva, i bez kneževske titule…” – pomišljao je. A pametna žena koja ga je voljela tješila ga je stalno nježnim riječima: “Ne žalosti se, kneže! Pa Gospod je milostiv: neće nas ostaviti u bijedi i progonstvu”.

Ali u Muromu su bez Petra nastali nered i razdori. Počele su svađe oko toga ko da dođe na kneževo mjesto. Jedni su bili za jednog, drugi za drugog; došlo je i do potezanja mača, razdor je prešao u rat; mnogi bojari su bili ubijeni u tim razmiricama. Još dugo bi se prolivala bratska krv da se Muromci nisu sjetili svog zakonitog kneza Petra. Shvatili su da bez njega ima dosta onih koji bi željeli da budu kneževi i da reda nikad neće biti. Dođoše oni kod Petra da ga mole za oproštaj i nagovoriše ga da se vrati zajedno sa kneginjom Fevronijom u Murom: dobro su znali i njihovu mudrost i dobrotu. Vratiše se Petar i Fevronija u Murom i počeše da žive kao i prije, mirno i srećno. Pravično je upravljao oblašću Petar: u svemu se trudio da se drži pravde, ali je ne manje ukazivao i milost. A kneginja mu je pomagala savjetima i dobrim djelima. Ubrzo zavolješe Muromci svoju kneginju; tako je nježna i jednostavna ona bila, o siromasima i prosjacima se brinula kao prava majka. Niko nikad nije doživio uvredu od nje, nije čuo ružnu riječ. Posle završetka svojih dnevnih poslova knez bi se prihvatao čitanja Riječi Božje, a kneginja rukodjelja ili bi slušala kneza. Tako su se oni zajedno učili volji Božjoj i trudili se da je u svemu izvršavaju, izbjegavali su gordost i nepravednu zaradu, poštovali duhovna lica i monahe, uvijek im pomagali; provodili su čist, celomudren život u suzdržavanju. I tako poživeše do duboke starosti, ne ljuteći se jedno na drugo, i nešto prije smrti primiše monaštvo. Knez je tada dobio ime David, a kneginja Jefrosinija.

Jednom je prepodobna i blažena Fevronija vezla likove svetih na vozduhu za saborni hram Prečiste Bogorodice. Blaženi Petar je poslao kod nje da joj kažu da mu je došlo vrijeme da ide Gospodu. Želeći da završi vozduh, ona ga zamoli da malo sačeka. Triput je pozivao on, i treći put se blažena zaustavi, zabode iglu u vozduh, obavi oko nje konac i posla sluge da kažu blaženom Petru da i ona umire s njim. I pomolivši se oboje predaše svete duše svoje u ruke Božje 25. dana mjeseca juna.

Posle predstavljenja prepodobnih, ljudi nisu smjeli da ih sahrane u sanduku koji su oni sami pripremili za sebe jer su postali monasi i nije valjalo da ih stavljaju u isti kovčeg. Tijelo prepodobnog Davida položiše u gradsku crkvu Presvete Bogorodice, a tijelo blažene Jefrosinije u prigradskom Krestovozdviženskom hramu. U sabornom hramu Presvete Bogorodice je ostao prazan njihov sanduk. Sledećeg jutra su oba nova kovčega bila prazna, a tijela svetih su nađena da zajedno leže u istom sanduku. Još jednom su pokušali da ih razdvoje, ali isto se ponovilo. Posle toga više nisu smjeli da diraju njihova tijela i sahranili su ih pored gradske saborne crkve Rođenja Presvete Bogorodice, kako su oni sami i zapovijedili, – u istom sanduku, koji je Bog darovao na prosvećenje i spasenje grada: oni koji pritiču na raku s moštima s vjerom dobijaju izobilno iscjeljenja.

Tako obostrana ljubav pobjeđuje čak i samu smrt. Gospod Bog je proslavio pravedne supružnike čudesnim iscjeljenjima, a Crkva ih smatra za svete i svake godine praznuje uspomenu na njih 25. juna. Sada se oni zajedno mole Gospodu za sve supružnike, a naročito za one koji žele mir u porodici.

U Rusiji od davnina se na taj dan odavala pošta blagovernim Petru i Fevroniji Muromskim – pokroviteljima supružničke ljubavi i porodične sreće. Prije nekoliko godina stanovnici Muroma su predložili da se ovaj praznik porodičnih vrijednosti pretvori u savezni praznik. Jer, upravo u tom starom gradu, 280 kilometara od Moskve, u 13. vijeku živio je legendarni kneževski par Petar i Fevronija, a sada se tamo čuvaju njihove mošti.
Istorija beskrajne ljubavi i odanosti Petra i Fevronije postala je poznata svijetu zavhaljujući srednjovjekovnoj ruskoj književnosti i Povijesti o Petru i Fevroniji Muromskim.

Savremenim Rusima Petar i Fevronija izgledaju kao ideal porodičnog para, ljubavi i vjernosti. Po mišljenju predsednika Sinodalnog informativnog odjeljenja Moskovske patrijaršije Vladimira Legojde, Povest o Petru i Fevroniji Muromskim će biti popularna za sva vremena, zato što govori o vječnim vrijednostima, porodici, ljubavi i vjernosti:
Tamo postoje tri fundamentalna momenta koja su i van vremena važna, i za svako vrijeme prihvatljiva. Petar početkom ove povijesti ubija zmaja, ali kapi krvi koje na njega padaju stvaraju čireve, i niko ne može da ga izliječi. On je pobjednik, ima snagu i hraborst, ali ne može da bude iscjeljen, tačnije u njemu nema cjelovitosti. On stiče tu cjelovitost samo onda kada stvori porodicu sa onom ženom koja mu je predoređena Bogom. Samo ljubav može da pomogne čovjeku da stekne cjelovitost. Sledeći važan momenat: pošto djevojka Fevronija nije plemenita roda, Petru predlažu da bira između porodice i vlasti. I on bira porodicu, jer ova vrijednost je važnija od svega ostalog, bez nje čovjek jednostavno ne može da se realizuje. I Petar odlazi sa ženom, ostavljajući kneževski presto. I tada, treći principijalni momenat – stanovnici Muroma sami ih mole da se vrate, pošto shvataju da bez ove divne, neobične porodice život neće biti potpun.
Pred smrt, primivši monaštvo, supružnici su ostavili zaveštanje da ih sahrane u jednom kovčegu sa tankom pregradom, koji je bio unaprijed pripremljen. Petar i Fevronija su umrli istog dana i sata 8. jula 1228. godine, mada su protiv svoje volje bili položeni radi opijela u različite kovčege. Ali ujutru su se oni na čudesan način sjedinili u jednom kovčegu. Ponovo su pokušali da ih razdvoje, ali su narednoj jutra tela supružnika ponovo bila zajedno. Od tada ih više nisu razdvajali.
1552. godine Petar i Fevronija Murmomski su bili kanonizovani. Milioni hodočasnika iz svih krajeva Rusije i svijeta dolaze da se poklone čudotvornim moštima svetih supružnika, koje leže u Sveto-Trojickom manastiru Muroma. Oni koji nemaju sreće u porodičnom životu mole se da sretnu svoju drugu polovinu, lišene materinstva da dobiju djecu, supružnici mole za porodice i djecu.
Praznik čiji su pokrovitelji postali sveti Petar i Fevronija, objedinjuje Ruse oko glavne vrijednosti za svakog čovjeka, nezavisno od uzrasta, socijalnog položaja i vjeroispovijesti – njegove porodice. Ove godine on se obilježava u čitavoj zemlji – čestita se porodicama sa mnogo djece i zaslužnim supružnicima. Danu porodice, ljubavi i vjernosti bila je posvećena jedinstvena akcija. U 10 ruskih gradova je održana litija sa moštima svetih Petra i Fevronije, koje su prebačene tamo specijalnim letom, i bili su postavljeni spomenici, koji govore o različitim epizodama iz života blagovjernog kneza i knjeginje Muromske. Zahvaljujući Danu porodice, ljubavi i vjernosti, među mladima se preporađa tradicija vjeridbe. Sada mladi ruski građani prose ruku i srce upravo 8. juna. Oni vjeruju da će sveti Petar i Fevronija biti pokrovitelji njihove porodične sreće.

Izvor: ŽITIJE SVETIH BLAGOVJERNIH KNEZA PETRA I KNEGINJE FEVRONIJE,MUROMSKIH ČUDOTVORACA