U Srbiji hapse zaljubljenog lažnog vampira, dok je u Crnoj Gori raščinjeni pop maskiran u vladiku na slobodi

Miraš Dedić, samoproklamovani poglavar nekanonske CPC, prethodno raščinjen od strane Vaseljenske patrijaršije, koji nikada nije rukopoložen za vladiku, već dvije decenije biva dio sekte, koja ne samo da nije zabranjena, već više godina biva glorifikovana i poštovana od strane mnogih političkih grupa u Crnoj Gori, te i od strane bivšeg režima.

Kako on nije dio pravoslavne zajednice, on se doslovce lažno predstavlja i za to ne snosi gotovo nikakve posledice.

Riječi odluke od 9. aprila 1997. godine Svetog Sinoda Vaseljenske patrijaršije o raščinjenju Miraša Dedeića bile su sledeće:

„…bivši sveštenik Miraš Dedeić, zbog gornjih teških antikanonskih i antidisciplinskih i dušepogubnih njegovih bezakonja i njegove nepokajničke upornosti u njima, od sada je lišen svoga svešteničkog čina i ogoljen svake blagodati i djelovanja, ubuduće postajući prosti laik i kao takav od sviju smatran.

Zato da se niko nikada ne usudi, ni od klirika, da se zajednički oblači i saslužuje sa njim, niti od vjernika da ga bilo ko primi ili počastvuje kao sveštenika ili klirika, ili da cjeliva njegovu desnicu i zatraži od njega blagoslov, jer je pod bremenom neoprostivog lišenja čina i nerazrješivog odlučenja od Gospoda Svedržitelja.”

Dakle, nije riječ o nečijem pojedinačnom animozitetu prema ovoj grupaciji, već doista imamo posla sa nečim što jeste u svakom smislu definicija sekte. CPC nema nikakav blagoslov za svoje djelanje i takvo što ne može dati država, već pravoslavna zajednica i Sveti Sinod Vaseljenske patrijaršije, uzevši u obzir da se CPC proklamuje kao pravoslavna crkva.

Zaista, čak je i  šaljivo govorenje o ovoj zajednici kao o nevladinoj organizaciji umanjivanje strahote koja se krije iza njihovog djelovanja. Prije svega, CPC jeste bila vrlo podržana od strane Vlade Mila Đukanovića, koji je svojom manipulativnom retorikom zaveo mali broj građana, ubjedivši ih da pitanje CPC nije pitanje pravoslavne priznate zajednice, niti pitanje bezbjednosti samih građana koji mogu biti upleteni u ovu organizaciju, već da je to navodno pitanje demokratskih sloboda. Uistinu, to i ne bi bilo toliko zastrašujiće, jer postojanje raznih sekti jeste dio mogućnosti izbora pojedinca, no ipak, niti u jednoj civilizovanoj, zapadnoj, demokratskoj državi se organizacija koja po svemu jeste sekta, ne može i ne smije dovoditi u isti rang sa praznatim, mnogobrojnim, kanoniskim zajednicama.

Pogrešno čitanje Svetog pisma može dovesti do nesagledivih posledica, te je to i razlog zašto je oduvijek bilo važno da istaknuti pojedinci unutar Crkve budu izvanredno obrazovani kako bi mogli pravilno ispovijedati vjeru, učiti ljude Hristu i Hristovom putu, uvijek prateći davno ucrtane kanone.

Ko su ljudi unutar CPC i zašto su opasni?

Pored jasne opasnosti koju predstavlja Miraš Dedeić, poznat po vrlo čudnim izjavama, miješanjem religija, religijskih priča, što je dokaz koliko površno i čak zlokobno je njegovo djelovanje, mnogi, ako ne i svi, istaknuti pojedinci unutar CPC su ljudi koji su vrijedni pažnje isključivo organa reda.

Na fejsbuk profilima Mirne Nikčević, supruge navodnog sveštenika i sluge nekanonske organizacije, te upravo i njenog supruga, više puta su istaknuti simboli nacizma i oboje su pokazivali javno divljenje prema satanističkoj organizaciji  „Red devet anđela“.

Bez ikakvog javnog prozivanja, ili da mi znamo internog istraživanja njenog djelanja, Mirna je objavljivala nacističke simbole.

Koristeći svoj neobjašnjivo povlašćen položaj, Dedeić i njegove pristalice počinju da zauzimaju crkve u vlasništvu SPC, proglasivši takve postupke povratom crkava koje je SPC „otela“ nakon 1918, uprkos činjenici da je Mitropolija crnogorsko-primorska direktna naslednica zetske episkopije, koju je u 13. veku utemeljio osnivač autokefalne crkve u srpskoj srednjovjekovnoj državi, Rastko Nemanjić, odnosno sveti Sava. Pitanje je kada će se tome stati na put i kada će ovi pojedinci ili odgovarati za lažno predstavljanje i svoje nacističke naume.

Koliko je izvjesno bilo mučno djevojci koja je bila uhođena od strane manijaka koji se maskirao u vampira i ugrožavao bezbjednost te mlade žene, toliko je zabrinjavajuća i situacija sa Mirašem Dedeićem i ostatkom iz CPC. U njih ne treba da budu uprte oči javnosti, već ljudi iz bezbjednosnog sektora, jer djelovanja sekti ne mogu i ne smiju da prolate neopaženo, a kamoli da se još njihova djelovanja prenose neutralno na televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Nije država ta koja pravi crkve, ali država može biti ta koja će napraviti problem nesagledivih razmjera ukoliko se ovoga ne prihvate ozbiljno.