Mitropolit Amfilohije razgorio žar vjere koji je dugo bio u tami

Primiče se 25. godina otkako je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije uveden u tron cetinjskih mitropolita, kao i 30 godina njegove arhijerejske službe. A, mitropolit Amfilohije je na ovaj tron svojih slavnih prethodnika sjeo 30. decembra 1990. godine, podsjećaja sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske u saopštenju za javnost.Kako se ističe, i podsjeća uz ovaj jubilej, mitropolit Amfilohije, uspio je u Crnoj Gori da ponovo razgori žar vjere, koji je dugo bio zatomljen.

„Početkom devedesetih, kada je pokrenuta opšta obnova crkvenog života u Crnoj Gori, čulo se najbolje i najistinitije objašnjenje onoga što su uradili stari crnogorski sveštenici, a što se nije moglo momentalno vidjeti golim okom. „Oni su“, neko je lijepo rekao „sačuvali žar ispod pepela“! Zaista, koliko je Crkva rasla i uljepšavala svoj izgled, toliko je, sve više, postajalo jasno da je prije ovog plamena, ove duhovne buktinje, bilo žara na našim crkvenim i manastirskim ognjištima. Žara, koga je trebalo znati razgoreti. A žar se razgoreva uporno i strpljivo. Razgorevati žar znači umješno sastavljati rijetke ostatke stare vatre sa novom potpalom. Treba tu paziti i na vlagu i na vjetar…i teško je to raditi, a da ne dobijete poneku opekotinu, da se ne ogaravite. Što je veće ognjište, to je i teškoća ovakvog posla veća…“ podsjeća sveštenstvo.

Žar crnogorskih duhovnih ognjišta razgoreo je mitropolit Amfilohije, rizikujući opekotine i gar. Rizikujući da ne uspije. Jer, kada dirate žar, ili ćete razgoreti vatru, ili ćete je do kraja ugasiti.

„Mislimo da je mitropolit bio svjestan tog rizika, kao što smo ubijeđeni da je bio svjestan onoga što je zapisao njegov prethodnik na vladičanskom tronu, kako „pregaocu Bog daje mahove“. Ovih dana obilježavamo tri decenije Mitropolitove arhijerejske službe (od kada je izabran za episkopa banatskog) i 25 godina od kada služi na tronu zetskih i crnogorskih arhipastira. Za veliku većinu pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, bez obzira na njihovo nacionalno i političko opredjeljenje, ovaj jubilej predstavlja svečanost! Za jedan dio crnogorske javnosti, u kome ne dominiraju deklarisani vjernici i crkveni ljudi, Mitropolitovo ime izaziva kontraverzu. Ima i onih koji ga ne vole. Ima i jedan broj onih koji ne podržavaju ono što on govori i radi, ali ga, opet, poštuju. Sve u svemu, reklo bi se da ovaj crkveni velikodostojnik, dijeli sudbinu Onoga u čije ime djeluje i propovjeda. Kada se Bogomladenac Hristos rodio, prorečeno mu je, dok je bio u naručju Presvete Bogorodice: „Ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude Znak protiv koga će se govoriti“ (Lk. 2, 34)“, navodi sveštenstvo.

Oni dodaju da vjeruju da se ni na koga, danas u Crnoj Gori, toliko ne odnose riječi da će „vrijeme pokazati vrijednost i istinitost njegovog djela“, kao što je to slučaj sa današnjim cetinjskim vladikom.

„Sud savremenika u dobrom dijelu nije pravedan prema onome što radi i što govori mitropolit Amfilohije. Ima, istina, i onih koji nemaju mjere u pohvalama, ali je i među kritičarima znatan broj ljudi koji, iz nekog razloga, ne vide dalje od forme. Zamjeraju mu zašto često govori oštro, zašto njegove riječi ponekad stvaraju nelagodu, optužuju ga da „prepravlja i kvari“, a država svima objavljuje (navodno – demokratska, građanska država) kako donosi zakone sa isključivom namjerom da spriječi Amfilohijevo bavljenje politikom! Buduće vrijeme će pokazati plodove Mitropolitovog rada, iako se već danas vidi u šta se pretvorio nekada skriveni i stidljivi žar“, navodi se u saopštenju.

Oživljeni manastiri, popunjene parohije, crkvene litije koje se kreću ulicama gotovo svih crnogorskih gradova, dva velika monumentalna saborna hrama, u Podgorici i Baru (osvećenje podgoričkog je bio vaseljenski događaj Pravoslavlja u srcu Crne Gore, a osvećenje barskog, biće, ako Bog da, najsvečaniji duhovni događaj 2016. godine), obnovljen rad Cetinjske bogoslovije, obnovljena Svetinja (litija i hram) na Rumiji, otvorena velika Izdavačko-informativna ustanova „Svetigora“ (sa časopisom, sajtom i crkvenim radijom)… Ne bi valjalo preskočiti u ovom nabrajanju ni otvaranje narodnih kuhinja, iako to i nije neki pozitivan domet, ali jeste svjedočanstvo vitalnosti i prisustva Crkve u svakoj pori društvenog života. A najljepše od svega je to, što se ovdje ne može sve ni nabrojati….

„A zašto se na mitropolita Amfilohija, i pored svega navedenog, od strane nekih zvaničnih crnogorskih adresa, gleda sa nepovjerenjem? U arhivi Mitropolije, pored ostalog, čuvamo dopis jedne crnogorske državne institucije koja je tražila, da se, poslije započete obnove manastira Stanjevići „stvari vrate u prvobitno ili prethodno stanje“. A prvobitno tj. prethodno stanje je bila, ruševina! Ovaj slučaj nije jedini, ima dosta sličnih, a svi oni govore da postoji jaka svijest u Crnoj Gori kojoj najviše odgovara da pravoslavni hramovi budu ruševine, ili možda uređena arheološka nalazišta, eventualno i maksimalno, konzervirani spomenici, ali nikako sabirališta živih ljudi, građana Crne Gore, koji imaju svoje duhovne afinitete. A hramovi su nastali zbog živih ljudi. Zbog živih ljudi su se i održali, do danas. U savremenoj Crnoj Gori, država je spremna da opustoši podgoričke ulice, da blokira saobraćaj i zaustavi tok života , kako bi se okupili i zajedno prošetali malobrojni građani koji, od skora, preferiraju istopolne seksualne veze. Na drugoj strani, pravoslavni vjernici, kojih je ovdje bilo uvjek i koji su vazda predstavljali većinu, na razne načine se sprječavaju, ne da šetaju ulicama, nego da obnove svoje hramove i da svoja duhovna sabranja održavaju baš u njima. (Ma dajte molim vas, reći će neko, eto popova i vjernika na svakom ćošku! Da, ali Vlada je spremila nacrt zakona, kojim planira da baš to spriječi i suzbije)“, navodi se u saopštenju.

Oni podsjećaju da u savremenoj Crnoj Gori, država u prestonom gradu ukida ulicu Vuka Karadžića, a sprema se da to uradi i sa Obilića poljanom.

„Nećemo ovaj put širiti priču o Kosovu i Unesku, i sramnoj ulozi crnogorske spoljne politike, ali ćemo podsjetiti na aktuelno oglušenje naših političara o amanet Svetog Petra Cetinjskog, kada je u pitanju međunarodna politička orijentacija prema Rusiji. U savremenoj Crnoj Gori, čak se ni „Pobjeda“ više ne štampa na ćirilici… Ovdje mnogi ljudi nemaju večeru, a kada rjetki srećnici danas stupaju u radni odnos, takvi prolaze kroz seriju ličnih poniženja, koja ih svode na nivo roba, a ne slobodnog, dostojanstvenog građanina. Mnogi vjernici zaposleni kod privatnika, ne mogu i ne smiju da pođu na nedjeljnu liturgiju, jer će ostati bez posla“, upozorava sveštenstvo.

Sinovskom odanošću čestitaju jubilej

„Kada neko od sadašnjih sveštenika Mitropolije (Krivokapić, Nikčević, Stanišić, Jovanović, Backović, Pešikan ili Perović… nije ni bitno koji od njih) krene da ozida kakvu crkvenu među u sred rodne Stare Crne Gore, on je onda „okupator koji atakuje na djelo naših prađedova, čoče“, a kada crnogorskim primorjem lete milioni, mi ne znamo u čije vlasništvo prelazi ono što od našeg naroda nije smio otuđiti ni venecijanski dužd“…

I onda mitropolit Amfilohije priča oštro i govori mnogo!? A nama se čini da ćemo ga tek čuti. U ime bezbroj vjernika Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, Mitropolitu od srca i sa sinovskom odanošću čestitamo jubilej: Dolgodenstvuj, Visokopreovećeni Vladiko, na mnogaja ljeta!