U svojoj 95. godini svijet je napustio Nelson Mendela
U svojoj 95. godini svijet je napustio jedan od najvećih svjetskih državnika, Nelson Mendela. Bivši predsjednik Južnoafričke republike, borio se zadnje vrijeme sa hroničnom infekcijom pluća. Poslije skoro tri mjeseca provedenih u bolnici, pušten je, na kućno liječenje.
Nelson se rodio 18. jula 1918. godine u plemenu Tembu, u blizini Umtate. Otac mu je bio jedan od poglavara. Poslije očeve smrti, mladog Mendelu je preuzeo ujak, koji ga je predodredio za vođu plemena. Nelona su privlačile priče starijih o hrabrosti,borbenosti i ponosu svog naroda u odbrani otadžbine. Posebno ga je privlačilo plemensko sudsko vijeće, i tada mu se probudila želja za pravom.
Nelson Mendela je bio vrlo aktivan student, tako da je u svojim studentskim danima bio član Lige mladih koja se borila za bolje pravo u zemlji. Po završetku studija otvorio je advokatsku kancelariju u Johanezburgu. Zbog svojih aktivnosti u Ligi mladih, često je bio zatvaran, i protiv njega su se vodili mnogi procesi. Njegovi protivnici su čak, tražili da mu se oduzme advokatska dozvola, ali je Vrhovni sud ipak bio svjestan da je Nelson obavljao svoj posao časno.
Poslije proglašenja Republike, 1961. godine rad Lige mladih je bio zabranjen, pa su svoje poslove obavljali ilegalno. Mendela se uprkos zabrani odlaska u inostranstvo, otisnuo na putovanja po Africi, gdje se susretao sa predstavnicima sličnih pokreta. Po povratku je uhapšen i osuđen na doživotnu robiju.
Tokom godina provedenih u zatvoru, Nelson je dva puta odbio pomilovanje, jer je uvijek bilo uslovljeno, priznavanjem nečega što nije išlo u korist crnoj populaciji JAR. Iako potlačen, s osmjehom je odgovarao ,,pregovarati mogu samo slobodni ljudi“
Pušten je na slobodu poslije 27 godina provedenih u zatvoru, 11.februara 1990. godine. Odmah po izlasku nastavio je svoju borbu za ravnopravnost i demokratiju, i ukidanje aparthejda. Nobelovu nagradu za mir dobio je 1993. godine, a već godinu dana kasnije postao je prvi demokratski predsjednik JAR, na izborima gdje su svi imali jednakost glasa. Ostaće upamćen po tome što je bio istinski demokrata, nikad na rasizam nije odgovorio rasizmom, bio je ikona borbe protiv aparhejda, i simbol borbe za slobodu i ljudska prava. O njemu samom najbolje govore njegove riječi.
,,Ja sam se borio protiv dominacije bijelaca, ja sam se borio protiv crnačke dominacije. Ja sam njegovao ideal demokratskog i slobodnog društva u kome sva lica žive zajedno u harmoniji i sa jednakim mogućnostima. To su ideali za koje se nadam da žive. Ali, ako bude potrebe, to su ideali za koji sam spreman da umrem.“
