Udarac za Hrvate: Papa Franja osporio čudo u Međugorju
1 min read
Papa Franja je izrazio ozbiljnu sumnju da se Devica Marija ukazivala na dnevnoj bazi u hrvatskom Međugorju, u koje svake godine hrle milioni hodočasnika.
U junu 1981. godine šestoro dece reklo je da im se ukazala Isusova majka, a do dana današnjeg tvrde da se ta praksa nastavila.
– Žena koju su oni videli nije Isusova majka – izjavio je papa Franja u avionu kojim je iz Portugala leteo natrag za Rim.
Papa je napomenuo da je crkvena istraga o situaciji u Međugorju bacila sumnju na tvrdnje navodnih prikaza.
– Ja sam lično zločestiji, više volim Madonu majku, našu majku, a ne Madonu voditeljku koja šalje poruke svakog dana – kazao je između ostalog papa, navodeći da sva ukazanja spadaju u privatnu sferu te da se od toga ne treba praviti javna predstava.
Njegova najnovija izjava bi mogla da uzburka duhove u BiH, u kojoj katolici sačinjavaju oko 10 posto stanovništva, a religijski turizam u Međugorju donosi velik priliv finansija.
– Ta navodna ukazanja nemaju preteranu vrednost, to je moje lično mišljenje. Pa ko misli da bi Devica bilo kome rekla: Dođi sutra u isto vreme na isto mesto, imam novu poruku za tebe – upitao je papa.
Ipak, nije tako izričito otklonio mogućnost da je do ukazanja uistinu došlo 1981. godine.
– Kada je riječ o prvotnim ukazanjima deci, izvješće manje-više kaže da se istraga o tome treba nastaviti, njih treba razdvojiti od kasnijih navodnih ukazanja, pojasnio je papa.
O navodnim ukazanjima sprovedeno je već nekoliko istraga, poslednja u januaru 2014. godine, a pre nekoliko meseci Vatikan je u Međugorje poslao posebnog izaslanika, ali on nije zadužen za utvrđivanje autentičnosti navodnih ukazanja jer se time može baviti samo Kongregacija za doktrinu vere.
(Jutarnji List, Intermagazin)
+Slava Tebi Hriste Bože, nado naša!
papa Poljak i ukupna situacija je dala tadašnje ocene „ukazanja“ u Međugorju, na mestu zločina… iznad jama… u konvojima hodočasnika je stizalo i oružje… pa novi rat
zapadnohercegovačke familije su prekjučerašnji crnogorski Srbi… primivši katoličanstvo zadržaše prezimena i slave do dana današnjeg… latinstvo dokazujući
ima li iz ovog korisne nauke?
svi nosimo ista imena…
+
…“Quo vadis, Domine?
Quoniam relinqui populum Meum, Romam vado iterum crucifigi…“
.. nastavak priče, hercegovački sokoli
+mir mučenim dušama
….“Lovorov vijenac, ljeto prije, osvojili su prebilovački sokoli kao najbolja četa u Mostarskoj župi, pobjedivši, poslije svih, i takmace iz Nadinića kraj Gacka….
….Mnogobrojni, poput dr Pavao Cankija
, koji je bio zakleti ustaša od 1932. i u čijoj je kući u Čapljini 8. aprila 1941. ispisana deklaracija o proglašenju NDH
pre negoli je Ante Pavelić uopšte kročio u Zagreb, zauzimali su čelna mesta u vođstvima čapljinske, mostarske i sarajevske sokolske župe i, ubačeni, pod idejom jugoslovenstva, rovarili iznutra podrivajući sokolsku organizaciju….
….tragična sudbina sokola je dokaz više koliko je ustaška kama duboko zasjekla ovdašnji koren srpskog rodoslovnog stabla – prvi vojnik odavde je ispraćen u JNA tek 1962., prvo dijete posleratnih roditelja rođeno je 1966.“….
http://slobodnahercegovina.com/prebilovacke-nevjeste-smrti/
a dum Ilija… od Giguše se neće moći sakriti ni na onom svetu, kao što na ovom nije mogao uteć, … zlu služeći „na večnu propast sebe i svog potomstva“… Sretena i Dražena, vanbračnog sina i unuka Ilijinog, su ispekli na ražnju, na Kravicama, pored slapova, 1992., pripadnici novih papskih jurišnika, kakav je i Ilija bio,… drugi unuk sa majkom je otišao u …
Bogu na Istinu, svakom po zasluzi+
http://slobodnahercegovina.com/obnavlja-se-katolicka-crkva-ratnog-zlocinca-don-ilije-tomasa-u-klepcima-svetog-vukasina/
o Stepincu rasprava nekih dana……
njegova Čista katolička akcija, okupljajući i vodeći latinski svet, postajući okvir i dajući model funkcionisanja kod latina na svakodnevnom nivou po svim praktičnim pitanjima života, je drugo ime za živo biće te socijalne grupe pod okriljem Crkve papske-odatle kreću izvođači radova u svim oblicima genocida, a sa učešćem i znanjem svih društvenih slojeva sa svojim socijalnim funkcijama, sa jasnom svešću o tome u svakoj latinskoj kući. Danas. To „radi“.
, a koliko se među Srbima uopšte zna o tome?
Srećniji put bi bio, idući redom, istina-pokajanje-oprost-sećanje i nezaborav
Ali,
latini imaju formiranu svest o nekažnjenom, a realno nagrađenom genocidu. Više puta. Katoličenje je konstantan i paralelan proces. Trenutno intezivno rade na trovanju svoje omladine i umesto istine serviraju mržnju poganu i temelje za novi rat. Neće istinu i pokajanje, da im oprostimo i sećajući se svega, pamtimo i nikada ne zaboravimo.
Ćeraćemo se, znači.
+Evo naše dece, film Zdravka Šotre
https://www.youtube.com/watch?v=yGky8nC1NQ8&t=28s
Ante Tomić: Zašto je klečanje Ive Balent u Međugorju za spas Agrokora bilo uzaludno? Todorićima su mogli pomoći jedino biskupi koji su 25 godina škropili Konzumove dućane
Baš kad je kriza u „Agrokoru“ prošlog mjeseca sramežljivo došla u medije, Iva Balent viđena je kako moli kraj međugorske vidjelice Mirjane Dragičević. Klečala je žmireći na Brdu ukazanja, obamrla od pobožnosti, šapćući ružarije, preklinjući nebesa da joj dadu mudrosti, snage i zdravlja da savlada nedaće koje su snašle nju i njezinu obitelj.
Nema, naravno, ničega pogrešnog u obraćanju Gospi zbog biznisa. Poslovni su razlozi dobri za molitvu kao i svi drugi. Dapače, ako u poduzeću sve ide u vražju mater, logično je obratiti se drugoj strani, Božjoj materi, da stvar pokuša ubaciti u rikverc. Nejasno je, međutim, zašto Međugorje?
Uvijek biraj original
Iva Balent mogla je izabrati kakvo uglednije marijansko svetište, Mariju Bistricu, Trsat, Aljmaš, Sinj ili čak privatnim helikopterom smjerno hodočastiti u, na primjer, Lourdes. Sve mi se čini bolje od onoga hercegovačkog kamenjara u kojemu se Gospa dulje od tri i po desetljeća, suprotno odlukama crkvenih vlasti u Rimu, ilegalno i bez papira ukazuje. Drži li do sebe, Todorićeva kći morala bi paziti da uzima samo originalne proizvode u licenciranih trgovaca.
Moliti se samo pravim Gospama. Nađu li Ivu Balent gdje se moli Gospi iz Međugorja, to je možda i gore nego da je na zagrebačkoj špici fotografiraju s Louis Vuittonovom torbom iz Šangaja.
Zapravo je očekivano da od njezine molitve naposljetku nije bilo ništa. Kako se molila s međugorskom vidjelicom, Iva Balent je mogla pokušati i s Fatmom Nur Džennet ili Dennisom Nusretom Jašarevskim. Ili, recimo, posegnuti i za crnom magijom, za spas „Agrokora“ posegnuti za kakvim mračnim, sotonističkim obredom, u noći punog mjeseca na pustom križanju zaklati crnu kokoš pa je vrtiti tri kruga iznad glave, ponavljajući čarobne riječi: „Minus i plus ko Amer i Rus, u mom svijetu ti si korov, a ja hibiskus.“
Odvažan i hrabar
Jednako bi, na koncu, mogla pomoći i objava jučer na Fejsu, u kojoj anonimni šaljivac potpisan kao „Božja ruka“ zove svekoliki hrvatski narod da se u zagrebačkoj katedrali na uskrsno jutro moli za poslovnu sreću Ivice Todorića, koji se „odvažio, bio hrabar, i hrvatsku ekonomiju izvukao iz crnila komunizma sa svojom nadljudskom vjerom u sebe i svoje bližnje“.
Tko god da je autor ovoga poziva, s prikladnim citatom iz Biblije: „Odvaži se i budi hrabar. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj“, satirični je genij koji je u samo dvadesetak redaka savršeno sažeo i Tuđmana, i Todorića, i HDZ, i Crkvu, i Majku Božju, i pretvorbu i privatizaciju, čitav onaj opsceni, čudovišni politički i ekonomski model što je zajedničkim naporima svjetovne i duhovne vlasti uspostavljen devedesetih godina prošlog stoljeća, a koji je ovih dana došao svome neizbježnom kraju, doveo cijelu zemlju do ruba ponora, sa zrelim izgledima da je u skoroj budućnosti strovali i preko ruba.
Dulje od dvadeset pet godina Crkva je pozdravljala Todorića i slične, od Boga izabrane bogataše. Oni su bili svjetlo vjere i nade, naše zdravlje, sreća i blagoslov. Gledajući biskupe kako svetom vodom dostojanstveno škrope novootvorene „Konzumove“ supermarkete, činilo vam se kako je svijet naprosto tako skladno uređen, i nebo i zemlja su se složili da Todorići trebaju imati najmanje tisuću puta više od svih drugih.
Proroci su još u davno doba pisali kako je pravedno da Todorić i njegova djeca žive u dvorcu od sedamdeset soba.
Iva Balent prošlog je mjeseca ustvari s dobrim argumentima molila u Međugorju. Jer molitve su joj uvijek dosad uspijevale. Dvadeset pet godina sve je kao urica, besprijekorno funkcioniralo.
Kao sasvim rijetka hrvatska žena, jedna od milijuna katoličkih vjernica u ovoj zemlji, što god bi u svojim intimnim razgovorima s Bogorodicom Iva Balent poželjela, to je bez iznimke dobivala.
Severino, pomagaj
A onda je, tko zna zašto, krenulo zlo i naopako. Gospa je više nije čula pa je Todorićeva kći pozvala Severinu da pomogne u spašavanju poslovnog imperija svog oca. Bila je to, pretpostavljam, zadnja mjera, teško oružje koje se ne poteže onako, bezveze. Severina je uskočila tek kad je postalo jasno da nevolje u „Agrokoru“ nadilaze Gospine skromne moći.
Kako bilo, ni od toga na koncu nije bilo od znatnije koristi. Todorići su definitivno izašli iz kompanije koju su osnovali i desetljećima vodili, ni Gospa ni Bog Otac ni Severina ništa više nisu mogli učiniti, sve su molitve bile uzaludne.
Možda bi jedino još biskupi što su škropili supermarkete mogli pomoći. Zaista, ako su oni sudjelovali u gradnji političkog i ekonomskog sustava koji se upravo urušava, ako su oni bili gotovo pa tihi partneri Ivice Todorića, zar ne bi li bilo pravedno da se „Agrokorovi“ gubici dijelom nadoknade iz crkvene blagajne?