Od današnjeg vanrednog obraćanja premijera Crne Gore, Zdravka Krivokapića, kada je najavio smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića – društvene mreže su se „usijale“ a najavljeni su i protesti širom Crne Gore zbog ovog čina.

Mnogi su oštro reagovali osudivši ovaj potez premijera, nazivajući ga čak i izdajničkim – a dio političkih predstavnika vladajuće većine odbili su da glasaju za smjenu ministra Leposavića. Ostaje da vidimo da li će parlamentarna većina ostati dosljedna ili će pomoći DPS-u i satelitima da zajedno smijene ministra pravde.

U svakom slučaju, kako god okarakterisali ovaj potez premijera, ako objektivno sagledamo trenutnu situaciju – potpuno je opravdano da se zapitamo da je Crna Gora istinski demokratizovana ako se usuđuje da preispita nametnute stavove stranih ambasada i Evropske unije? Na primjeru Vladimira Leposavića smo mogli da uočimo da onaj koji se usudi da preispita „istine“ zapadnih centara moći – mora snositi posljedice iako je rekao samo ono što narod i misli i osjeća.

Dok na RTCG divlja ekstremizam bivše vlasti, Leposavić se postavlja kao prepreka demokratizaciji

„Vladimir Leposavić je odgovarajući na poslanička pitanja, odgovorio na temu koju nije otvorio on, već opozicija. Dakle, nije tačno ovo što kaže premijer Krivokapić, da se “Leposavić sam upleo u ovo”. Ne, nije. Odgovorio je na temu koju je otvorio DPS. A svoj odgovor oslonio je na svoje znanje iz oblasti prava – prije svega i informacije kojima na ovu temu raspolaže, pokazujući pri tom poštovanje u odnosu na osjetljivost zadate teme. Takvim pristupom ministar pravde je u potpunosti ispunio onaj primarni zadatak koji je ovoj vladi zadat odnosno uslov na osnovu kojeg je formirana – da bude ekspertska. Dok je proces njegove smjene pokrenut iz klasičnih političkih motiva„, napisao je Luka Radonjić na svom fejsbuk profilu.

Prema njegovim riječima, smjenu Leposavića traže DPS, SDP, ekstremisti iz tzv. Komitskog pokreta, dio civilnog sektora i kolumnisti “Vijesti”, skoro svi oni koji su poraženi na izborima 30. avgusta. „Pokretanjem postupka za smjenu Leposavića, Zdravko Krivokapić se ponaša kao reprezent ovih, na izborima poraženih političkih snaga. I time direktno ugrožava koncept Vlade koji je sam predložio, a potkopava većinsku izbornu volju građana jer se ponaša kao poslušnik izbornih gubitnika. Naravno, posebno je ponižavajuće to što dotični organizuje vanredno obraćanje, ne zbog nekog krupnog koraka u borbi protiv korupcije bivše vlasti, već zbog smjene ministra koji je učestvovao u koncipiranju i predlaganju izmjena zakona o slobodi vjeroisposvijesti, a člana ekspertskog pravnog tima Mitropolije Crnogorsko – primorske SPC„, rekao je Radonjić.

I dok na RTCG i dalje divlja ekstremizam bivše vlasti, ističe, kao glavna prepreka demokratizaciji društva postavlja se Vladimir Leposavić. „E to nije samo ponižavanje premijera lično, već direktno ugrožavanje demokratije. Zato podrška ministru pravde i podrška stavu Demokratskog Fronta i svima u parlamentarnoj većini koji dijeleći ovakav stav, brane demokratiju“, zaključio je Radonjić.

Umjesto izbora – za jedan broj političkih funcija raspisati konkurs u Ambasadama

„Opravdanje svakog savijanja kičme činjenicom da se mora slijediti nalog koji pristigne iz Vašingtona ili Brisela – bio on stvaran ili izmaštan – jeste sasvim legitimno. Možda je odnos snaga, zaista, tako posložen. No, u tom slučaju, stvari treba izvesti na čistac. Naime, ne trebaju nam izbori. Još manje – političke stranke„, reagovao je na svom fejsbuk profilu i Tomaš Damjanović.

Prosto, predlaže Damjanović, neka se za određeni broj funkcija u raspiše konkurs u odgovarajućoj ambasadi, potom obavi intervju sa svima koji su priložili radnu biografiju i – gotova priča.

„Bilo bi lijepo i da se, radi postizanja realističnosti, preimenuju ključne funkcije, jer aktuelne jezičke oznake, „premijer“ i „ministar“, ipak upućuju na postojanje neke države ili, barem, autonomne jedinice. Vjerujem da bi bilo mnogo jeftinije, a i manje bismo se opterećivali iluzijama o karakteru zemlje u kojoj živimo. Kažem, nimalo slučajno, „zemlje“, zato što je ta činjenica neupitna, što se za onaj drugi pojam, famoznu „državu“, možda i ne može reći„, napisao je on.

„Što se ostaloga tiče, cenim da bi bilo lijepo da rukovođenje Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava bude prepušteno nekome sa ozbiljnim iskustvom i dokazano čistim namjerama. Predlažem Zorana Pažina, a ako on nije u mogućnosti, računam da Draginja Vuksanović Stanković nije ništa slabiji izbor. Ako ni ona ne može, onda novog ministra treba birati žrijebom ili sačekati kolumnu Božene Jelušić. Na koncu, neka URA kandiduje neku *nestranačku* ličnost. Svakako je poželjno da novi ministar vrati stari Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kako bi se izgladili odnosi sa DPS-om. Za tako nešto smo, jelte, i glasovali“, dodao je u sledećem komentaru Damjanović.