Ultimatum – Vulin mora pasti?

Piše: Dane Čanković, predsjednik SNP – Izbor je naš

Predsjednik Vučić izgleda da je dobio ultimatum Zapada da potpredsjednika Aleksandra Vulina isključi iz Vlade Srbije. Ako to on ne uradi, uradiće oni na način koji to najbolje rade – „obojena revolucija“ ili kako je to urađeno sa Čavezom, Gadafijem, Sadamom, premijerom Japana Abeom, a  premijera Fica, Bog je pogledao.

Razlog zašto Vulin mora pasti jeste u njegovoj aktivnosti koja je prekinula održavanje „filma“ uživo.

Anglosaksonci, dok još mogu, hoće da stave pod punu kontrolu državu Srbiju (što podrazumijeva njenu razgradnju) i  utjeraju je u NATO. Scenario dolaska do tog cilja bio je: Izazvati incident na Kosovu i Metohiji od strane Srba, grubi odgovor „Kosovskih snaga“, a na to reakcija srpskog naroda u Beogradu i Srbiji i njegov zahtjev da država interveniše. Intervenciju države Srbije, dirigovani svjetski mediji predstavili bi kao neprihvatiljivo nasilje i uslijedila bi intervencija NATO-a sa ishodom – okupacija.

Zapad i njegovi srpski plaćenici stvaraju lažnu realnost u srpskom narodu. Takva realnost, koja izaziva duboku podjelu, nas navodi da je za naše dobro da zaboravimo NATO agresiju na srpski narod koja je izvršena 1995. i 1999. nad Republikom Srpskom Krajinom, Republikom Srpskom, Srbijom i Crnom Gorom; Da je Srbija „pupčanom vrpcom“ vezana za EU i da bez Zapada, ovakvog kakav je danas, ne može da preživi. A kakva je stvarna realnost (a ne privid)? Zapad neće istinski da pregovara ni sa kim. On uzima sve, a ništa ne daje (primjer Kosovo i Metohija), iako pravi iluziju u mnogim narodima (koje u suštini uništava) da se žrtvuje i čini dobro ne samo za te narode, već i za čitavo čovječanstvo. On nameće svoje lažne vrijednosti u želji da razori neprolazne i tako bi mijenjao identitete, pa i samu prirodu čovjeka. Ako je zbog strategije  Zapad odlučio da pregovara da se postigne određeni dogovor, taj čin je samo taktičke prirode, kako bi lakše kontrolisao procese i bez iznenađenja došao do cilja.

Primjeri za to su Dejtonski i Minski sporazumi. Dejtonski sporazum (1995. god.) u kojem je na međunarodnom nivou potvrđeno postojanje Republike Srpske (nastala 9. januara 1992.), bio je od strane Zapada zamišljen samo kao privremeno rješenje. Takav pristup Zapad je imao, zato što je želio apsolutnu kontrolu kompletnog procesa razbijanja srpskog naroda. Posle nasilnog ukidanja Republike Srpske Krajine i progona ogromnog broja Srba sa vjekovnih srpskih prostora  u novoj nezavisnoj državi Hrvatskoj, Zapad se nije usudio da isto uradi i sa Republikom Srpskom i protjera Srbe i sa tih njihovih vjekovnih prostora (ostavio je to za posle), plašeći se da bi u tom slučaju Srbija se morala uključiti, a onda po pravilu slijedi i Rusija. To su htjeli izbjeći, pa su lukavo organizovali potpisivanje mirovnog ugovora tzv. Dejtona, čiji je vijek postojanja, po njima, trebao biti dvadesetak godina. Tako da su odmah po potpisivanju sporazuma krenuli u njegovu nasilnu promjenu i to uvijek na štetu Srpske i srpskog naroda. Zato su oni Srbi koji kažu da bi sporazum Z4 u Hrvatskoj bio potpisan u dobroj namjeri za tamošnje Srbe, zlonamjerni ili naivni.

Ukoliko potpredsjednik Vulin zaista bude uklonjen iz Vlade Srbije, time će se olakšati put za dalje gaženje i razaranje Srbije, a možda i za nove atentate.

Možda je za srpski narod i njegove države, za sada, najbolje da budu strpljive, da se spremaju „za ne daj Bože“ i da se Bogu mole da strana koju predvodi Rusija pobijedi one koji nameću nepravednu globalizaciju sa ciljem porobljavanja čovječanstva i nasilnog preuzimanja svjetskog bogatstva.