„Umiljata“ Tamara na dva budžeta, a Rade još miriše na talične bureke

Iako je, čak i njima jasno, da će Milova kamarila izgubiti na podgoričkim izborima naredne godine, oni ipak pokušavaju nešto da čine da bi stvorili privid da brod ne tone iako su pojaseve za spasavanje davno razgrabili i samo čekaju da prvi skoči u vodu.

Iako ovaj smeteni na čelu Vlade svojim nečinjenjem ili traljavim činjenjem ostavlja prostor toj nesrecnoj organizaciji zvanoj DPS da se konsoliduje, gotovo je. Proći će kao Raško i Draginja u Nikšiću.
Zašto se onda prethodnih nekoliko mjeseci užurbano radi i sipa veliki novac iz opštinskog budžeta da bi se stvorila podgorička televizija i portal. Da bi razgrabili naše pare.
Može se lako zamisliti kako će se čedo zanjihati ako oko njegovog začeća rade Tamara Nikčević i Rade Vojvodić.

Tamara je kapo, a Rade, kao i uvijek, potrčko. Naučio je to još u mladosti. Najveći gušt mu je bio kada se u sitnim satima nađe neđe oko kafanskog stola za kojim sjede rakijavi Milo, Sito i kakva pevaljka da se raztrči po gradu, u kojem su jedino budni pekari i vrh nesrećne države, da traži topli burek za gazdu.

Prostruže pogano ta škotska rakijština, a šatobrijani, kavijari, jastozi i druge morske đakonije dojadili pa se pošten čovjek zaželi bureka.

E taj Rade i ova narečena Tamara pregli da odbrane „državu“ od naroda. A za to nema boljeg oružja od medija. Narodnim parama osnivaju medij koji će da brani „državu“ od naroda. Odnosno oni od naših para osnivaju medij da brane klan koji je opljačkao našu državu i zadužio nekoliko narednih generacija naše djece. O tome koliko smo obrukani pa sada kada neko čuje naš jezik na zapadu odmah misli da je riječ o opasnom i sumnjivom liku na proputovanju iz Kolumbije, da i ne govorimo.

Tamara posljednjih nekoliko mjeseci pose dvije sise, odnosno sisa i isisava dva budžeta. Onaj državni u RTCG gdje u „Teleskopiji“ jadikuje i psuje sa Mikom, Ljubom, Andrjejem, Adnanom i muanatom Draginjom, istovremeno radi na formiranju PG televizije i portala i tamo uzimajući visoku apanažu (svota novca kojom porodica stalno podupire i pomaže svoje članove – jedno od značenja ovog pojma).

Poštujući pravila esnafa kojem izvorno i suštinski pripada, dok fakultativno obnaša političku funkciju, Đukanović čuva i nagrađuje poslušne i odane.
Tako je dobro zapamtio Radove bureke pa su se ovom prozaičnom liku prilično brzo otvarala vrata uspjeha – sticanja.

Kao u onoj njegovoj pjesmi iz „Posljednjeg vagona“ koja jegutljivo i pubertetski nariče – …“ništa nije kao što je bilo, dani sporo a godine žure“ …, Rade je žurio da što više stekne, da iskoristi priliku.

Prvo se, što kaže poslanik Milačić, našklapao u režimskoj IN televiziji, privatnom glasilu klana i režima.
Onda je dobio čelnu poziciju u RTCG , tu je sisao godinama i na kraju ispraćen sa sto i kusur hiljada eura otpremnine. U međuvremenu je bio vlasnik firme koja je po Crnoj Gori izdavala bilborde.

Sada je Rade desna ruka Tamari. Kada naredne godine, nakon potrošenih miliona i miliona eura našeg novca iz budžeta Podgorice, bude očigledno da će izbore izgubiti i da nemaju rašta čekati novu vlast Rade i kompanija će opet uzeti otpremnine i skloniti se da na miru grickaju našklapane milione.

Kakav je to hohštaplerski sistem da individua, najoptimističkije rečeno, osrednjih mogućnosti našklapa milione i tri decenije zivi kao bubreg u loju, a naši najbolji đaci grickaju, bolje reći crve pet stotina eura profesorske plate ili sa još dvije stotine više u ljekarskoj ordinaciji. Toliko Rada košta kada se u docnim satima u Splendidu osokoli da pošalje piće gazdi i njegovoj sviti. Oprosti pristojni čitaoče, ali normalan čovjek osjeti potrebu da se odmah i istovremeno olakša na oba kraja.

J.A.