Umjerena opozicija

Piše: Sibin

mr naš Bečić Aleksa u iscrpnom intervju, potegao pa objasnio da biti opozicionar predstavlja herojstvo, dočim je šurovanje sa DPS-om ono radikalno suprotno herojstvu.

Dakle, iz pročitanog lako zaključujemo; mr naš A. B. je heroj, neki to nisu, budući da se herojem (video igrice?) ne može biti 38 odsto, nego – potpuno ili nikako. Uz to, heroj je već žrtva, njegovo djelovanje je bezinteresno, utopističko i vođeno idealima.

Da se Bečić ne bavi samo sudbinom Ahilovom, govori i činjenica da ekonomiju ovih gora rješava ovako: krkajte domaće, mislite zapadno!

Pa će, na liniji toga, zagovarati žabljački kajmak, Njeguški pršut, maslinovo ulje porijeklo Bar, jer reče kako je protabano cijelu zemlju i sve lijepo vidio svojim očima. Ama na djelu…

Nema šta – domaćinski! Em zdravo, em naše. – I, da: Bečić će otud na sva usta nafaliti naše domaćine, naš proizvod, našu neprskanu privredu u kojoj je budućnost, ali i neizbježno motika. (Ruku na srce, patriotski i bez pretenzija na umišljeni i pozerski modernizam…)

Dok se neki bave podjelama – nemajući očigledno pametnija posla – mr Bečić politiku svodi na brigu o našoj malenoj i ubogoj i na ivicu provalije doguranoj privredi; neko lapis i kancelariju, Bečić traktor i njivu. Zaista zadrugarski.

Stoga, aferim, samo što to, kao i drvljenje o DPS-u, jeste donekle potrošena priča, već zbog toga što, naprimjer, pitanje opstanka Crkve ostaje prešnije od prodaje kajmaka. Ili uspjeha domaćeg soka od šipka…

Zbog gorenavedenog, razumjećete što prepoznajem da ima neskrivene političke sličnosti između mr Alekse i udate Stanković, naročito što im u političkom diskursu najveći prostor osvajaju opšta mjesta do opštih mjesta, i bla, bla, bla…