Umjetnički trag u postojbini predaka
Porodica vajara Vukosava Vuka Bojovića (Pljevlja, 1940 – Beograd, 2014), višedecenijskog direktora Zoološkog vrta u Beogradu, donirala je Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) jednu njegovu skulpturu.
Skulptura Vuka Bojovića „Bez naziva“, kako nam je saopštila Marija Bojović, vajareva kćerka, inspirisana je umjetnošću kamenog doba i stilizovanih „Venera“, sa izraženim atributima ženske ljepote.
Marija Bojović, naslijedila je ljubav prema životinjama od oca Vuka / FOTO: Zoran B. Rajić
– Skulptura je izrađena u kamenu, sa našeg podneblja, pješčaru, i nastala je oko 1970. godine tokom poslijediplomskih studija našeg oca, na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. Skulptura je bila izlagana na godišnjoj izložbi Akademije, studenata magistarskih studija i nakon toga je ostala u porodičnoj kolekciji – kaže Marija Bojović, dodajući da je njen otac pretežno radio realističke portrete, kao i figure životinja. Podsjeća da je jedna od njegovih posljednjih skulptura, velikog formata – „Bjeloglavi sup“, izrađena u mermeru sa Venčaca, i da sada krasi jedan kutak beogradskog ZOO vrta.
Bojović je na služenju vojnog roka u JNA radio bistu narodnog heroja Save Kovačevića / FOTO ARHIVA PORODICE BOJOVIĆ
Znamo da bi i naš otac bio ponosan na ovaj događaj, jer tako i u Crnoj Gori, kroz njegov rad, odjekuju tragovi njegovog postojanja i rada u ovom svijetu i vremenu – navela je Marija Bojović
Marija Bojović ističe da je inicijativa da se skulptura „Bez naziva“ daruje MSUCG potekla od članova porodice.
Bojović kraj izrađene skulpture bjeloglavog supa / FOTO: Zoran B. Rajić
– Smatramo da je i važno i lijepo da se umjetnički rad, kao plod jednog od raskošnih talenata kojima je naš otac bio darovan, postane dio zbirke djela savremenih umjetnika nekadašnje Jugoslavije, jer je naš otac rođen i stasavao u toj državi. Ali, takođe, kako je porijeklom sa Durmitora i kako je bio vezan za postojbinu, prirodno je bilo da se neki trag njegove umjetničke biografije nađe u zemlji koju je volio kao svoj život. Nama, članovima njegove porodice je srce sada na mjestu, jer znamo da bi i on bio ponosan na ovaj događaj, jer tako i u Crnoj Gori, kroz njegov rad, odjekuju tragovi njegovog postojanja i rada u ovom svijetu i vremenu – navela je Marija Bojović, prenosi Dan.
