Urlik bezumnog vođe

Piše: dr Blažo Zlopaša

Koliko je ludilo bezumnog vođe, pozivajući narod na sukobe, da jedan dostojanstveni vjekovni crkveni obred pretvori u dnevno politčki događaj, van svake je pameti. Ova crnogorska muka koju je Vođa priredio svom narodu, nakon 30. godina autokratske vladavine, kruniše njegovo bezvrijedno djelo, a mogla bi se prikazivati i sprdačinom. Ali ovo što čini jeste za sprdanje, kao kad bi predsjednik Italije  pozao Italijane da protestuju u Rimu i okupe se na Piazzi San Pietro (Trg Sv. Petra) da spriječe ustličenja pape Poljaka  Vojtile u Vatikanu, nego u Varšavi ili današnjg papu Argentinca Franja ustoliče u Buenos Ajresu, a naš mitropolit  Jonanikje je sa Velimlja, na domak Cetinja!

Vođa kaže da dolazi na Cetinje „ da brani Crnu Goru i njeno dostojanstvo“, i poziva  svoju gomilu, da se suprostavi „srpskom neprijatelju“ odnosno ovog puta Svetosavskoj crki kao „okupatoru“, što znači da ta „okupacija“ traje više od osam vjekova! Izmislio je i svoju crkvu registrovana u policijskoj stanici na prestonom Cetinju. Svu svoju vladavinu naslanja, kao nasljednik  ideologiju koja je kreator bratoubilačkog rata u Crnoj Gori, iskazan i pjesmom kao poruka Vasojevićima: „ Hej  Vasovo srpsko pleme, komunizma stiže vrijeme. Crveni se bajrak vije, nestat mora Srbadije. Hvala Titu, hvala Blažu( Jovanoviću), što naciju stvoriše našu. Istorija sad se piše da nijesmno Srbi više! Dolje crkve i oltari i popovi i džandari. Pobićemo mantijaše iako su krvi naše“

A šta je nekad govorio, dokazuje koliko je u bunilu:

„Ponosan sam na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.

Poručujem Liberalnom savezu i drugim nekim manje uticajnim partijama koje se vrlo zallažu za ocjepljenje da su osvojili 12-13 odsto biračkog tijela, pa im se upravo toliko poklanja pažnje…“(„NIN“.1990.godine).

Zar dostojanstvo Crne Gore može da brani neko ko se u potpunosti odrekao Njegoševske Crne Gore i udaljio se od  svog identita i identiteta predaka zbog interesa bogaćenja i grupice oko njega. Razlika je između onog vremena,  šta je činio Sveti Petar Cetinjski,  i današnjeg, šta čini „branitelj dostojanstva Crne Gore“je u potpunom nesaglasju. Sv. Petar Cetinjski je sav svoj život, blistavi um i mudrost posvetio mireći zavađenu braću po Crnoj Gori, a Vođa čini suprotno.  Ovo potvđuje i Negoševa misao: „ Ne bojim se od vražijeg kota, neka ga je ka na gori lista, no se bojim od zla domaćega“. Za Vođu vrijedi i ona  iz „Gorskog vijenca“, kad  knez Janko kaže: „ Ti si izdao  prijed i poslijed, obrljao obraz pred svijetom, pohulio vjeru prađedovsku, zarobio sebe u tuđina“.

Kakav lik dostojanstvenog Crnogorca treba čuvati moramo  se držati zakona Marka Miljanova o čojstvu i junaštvu u kamen urezan, koji se ne mjenja. To ovih dana izreče renomirani crnogorski umni književnik Todor Živaljević Velički: „ Da budemo Jedno, u ovoj i ovako duboko podjeljenoj Crnoj Gori. Da ne odemo predaleko u bezumlje podjela , u šta nas guraju bezumne vođe.  Ko sam ja? U Metohiji Crnogorac, u Crnoj Gori Srbin (posrbica!?) , srpski Crnogorac ? Ili nešto peto? Umnožavanje pitanja odgovor se umnožava. U Crnoj Gori, čini se da odgovora nema.“ Misli renomiranog književnoka potvrdio mi je moj nerazdvojni drug od djetinjstva u Nikšiću, nedavno preminuli Šemsudin Dino Tuzović. Na moje šaljivo pitanje, od kada je on Bošnjak, taze napravljene nacije, a u Bosni se nije rodio, školovao niti u njoj živio? Dino mi je odgovorio: „ Ja sam ono što je bio moj otac i svi moji, rođaci i preci, Crnogorac Srbin islamske vjeroispovjesti!“ Svoj milenijuski počinak Dino je našao u krugu nikšićke džamije sa svojom Biserkom srpkinjom u grobu brata Džavida, jednog od osnivača fudbalskog kluba „Sutjeske“ i jednog od najboljih fudbalera u istoriji kluba. Duboko sam bio povrijeđen kada su DPS manipulatori skrnavili zidove oko džamije neprimjernim grafitima. Častan Nikšićanin to ne čini, javno su istakli počinioca u režiji DPS-a.

Sva ova događanja  dokazuju istinu da Vođa  nema ni jednu iskonsku vrijednost. Francuski socijolog i antropolg Gustav le Bon  davne 1895. godine proučavao je psihologiju vođa i mase koju vođe, zbog svojih interesa i ciljeva,  mogu da pretvore u nemisleću gomilu i zaključuje da vođe nijesu misleći, već ljudi od djela, ali ne od riječi i morala. Proučavajući djelo ovog francuskog naučnika, dešavanja oko ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju, sve što je Le Bon napisao prije dva vijeka, važi za pripremu ludila u crnogorskoj prestonici. Ustoličenje Mitropolita Joanikija na Cetinju je dostojanstveni  vjekovni vjeski obred, a ne dnevno poilitički događaj. Kada se politika pretvori u obožavanje jedne ličnosti i nekritički posmatrati njegovo djelovanje, simptom je oboljenja jednog društva.

Ako se jedan narod lomi i gazi decenijama, mjenjajući  njegov identitet predaka, ponižavanje postaje njegov način života. Što ga više ponižavaju, sve više je zahvalniji, jer postaje slijep kod očiju i ne vidi da srljanje za vođom može da se završi tragično, čak i krvavim sukobima. Vođa koji dovode narod do ivice provalije koji je duboko podjelio, a  mnogi istoriski događaji potvrđuju, da se ludilo vođa završavalo tragedijom prvo po narod, i vođu koji ga je gurnuo u provaliju. Vođe koje su obhrvane vlastoljubljem, korupcijom, nepotizmom i pohlepom bogaćenja pljačkajući sopstveni narod ne misle na posledice, a oni koji ga slijede ne vide da su pristali na dobrovoljno ropstvo gurnuti u siromaštvo, a vođa koji je manipulisao  narodom, zbog svojih ciljeva  pretvara ga u nemisleću gomilu-rulju. Le Bon, tvdi; da vođe nijesu naročito oštroumni i ne bi mogli da budu drugačiji, jer oštroumnost dovodi do sumnje i tako do nedjelovanja onoga što je naumio, i da  vođe pronalazimo među nervoznima, rzdražljivim osobama  koje su polu-poremećene, ili se nalaze na granici ludila., a u stanju su da manipulišu narodom da srlja za njim. Ovo je potvrđeno  referendum u Njemačkoj 1934. godine kada je demonstrirano  jedinstvo  vlade i naroda, proglasom: „Hitler za  Njemačku- cijela Njemačka za Hitlera!“ Hitler i Musloni čitali su Le Bona  po nekoliko puta, kako se manipuliše propagandom medija, što je opisao u svojoj knjizi „Moja borba“.  Mediji tada nijesu bili na današnjem digitalnom nivou, pa ne treba kriti koliko su mediji, naročito Javni servis u Crnoj Gori doprnijeli nastupajućoj strepnji, i ne daj Bože tragičnim događajima, čak i krvoprolićem. Vođu koji kreira haos i poziva na sukobe, ne interesuje siromaštvo građana, niti njihova većinska volja, a sve što je stvorio za vrijeme svoje autokratske vladavine nijesu vrijednosti  koje će ostati poslije njega kao dobro za crnogorsko duštvo.

Istorija i ovovremena događanja nam potrvrđuju da su vođe uvijek imali svoje neprijatelje; Hitler Jevreje i Slovene, Vijetnamci, Avganistanci i većinski dio svijeta Amerikance, a Amerikanci Ruse, David   Golijata, a Mikelađeolo Rafaela. Naš vođa po izboru neprijatelja je jedinstven. Izabrao je za neprijatelja sopsveno biće, biće svojih predaka. Kakva opasna izopačenost? Iz tog razloga vođin  poziv    da se na Cetinju protestuje protiv ustličenja mitropolita Joanika, i da će on lično učestvovati „kako bi sačuvao crnogorsko dostojanstvo“. U čemu je to Vođino „dostojanstvo“? Da ometa jedan dostojanstveni crkveni čin koji traje vjekovima, nesvjestan da to nije  dnevno političko dešavanje koje često traje jedan dan i zaboravlja se. Na Cetinju je najmanje Cetinjana. Njegov gradonačelnik iz kolone poraženog režima DPS, koji poziva na pobunu, biće jedino zapamćen, po nevijednom djelu; što je napravio zastavu od 700 kilograma, potrošio 16.500 evra, a ne Cetinju ne radi  ni jedan privredni objekat, sve je uništio za 30. godina poraženi režim kome pripada.

Oglasi se se i bivši ministar inostranih poslova Darmanović,  otvoreno i jasno poziva na prolivanje krvi. Da funcioniše pravna  država i tužilaštvo trebao bi biti uhapšen. Smetnuo je suma, ako se u ovakvim događanjima angažuje neobrazovana nemisleća masa, pretvara u gomilu, može da djeluje kao neočekivana elementarna nepogoda u prirodi sa nesaglediviim posledicama!

Treba se nadati da će ipak preovladati razum koji zrači iz poruka 56-og izabranog mitropolita crnogorsko- primorskog Jonikija, koji poziva na mir, skromnost i bratsku ljubav. Ne smije se dozvoliti  nekakvoj družini koja se pojavljuje kao pečurke poslije kiše. Ali znamo i te pečurke: nijesu dugotrajne. I to će nesati. Ljudi će shvatiti i razum i bratska ljubav će peovladati .Tako će zablistati novo lice Crne Gore i nestati bratski razdori koje smo gledali u prošlosti, gledamo i danas-poručuje viokopreosvešteni mitropolit Joanikije Milićević.

Na kraju moram istaći jednu istinu koja je nepoznata mnogima iz nesrećnog vremena, manifestovana kroz ličnost Mitropolita Joanikija Lipovca. Zarobljen je na Zidanom Mostu. Jedan Nikšićanin (P.B.) oborio ga je i šutirao nogom u glavu. Sav krvav Mitropolit je uzviknuo: „Bože, Bože , pozovi me što prije k sebi!. Nije bilo dovoljno mučenje na Zidanom Mostu, Mitropolita su prebacili u Aranđelovac i izložili ga još većem mučenju. Tu su bila prisutna dva brata Kovačevića sa  Grahova, sa ordenjem narodnh heroja i Krcun. Krcun je uzviknuo prepustitega braći Kovačević, oni su na Grahovu ubili oca i uzvršili zadatak Partije.

Zar treba slijediti poruke nekoga ko je naslednik te ideologije. Ako ne preovlada razum,  ne daj Bože da se desi suprotno!

Pročitajte JOŠ:

Tuđmanizacija Crne Gore