Uručenje nagrade „Miodrag Ćupić” Đorđu Sladoju

Đorđu Sladoju je nagrada „Miodrag Ćupić“ pripala za roman „Riba zvana gaovica“, a odluku je donio žiri u sastavu prof. dr Radoje Golović, mr Aleksandar Ćuković i Branislav Zubović.

U svečanom programu učestvovali su: laureat Đorđo Sladoje, protojerej mr Predrag Šćepanović, Olivera Gošović, članica Fondacije „Miodrag i Branka Ćupić“ koja dođeljuje nagradu ; Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore ; Aleksandar Ćuković, književni kritičar, kao i pjesnik Andrija Radulović, objavio je sajt Mitropolije.

Ovo sabranje blagoslovio je i svima prisutnima poželio dobrodošlicu protojerej mr Predrag Šćepanović:

,,Na prvom mjestu da pozdravim gospodina Đorđa Sladoja našeg dragog gosta, ako se za Hercegovice u Crnoj Gori može reći da su gosti. Želim da pozdravim članove porodica naših Mija i Draga Ćupića, velikih imena ne samo u mom Zagaraču, nego i srpskog jezika. Miodrag Ćupić možda je jedini pisac, kome je sudski spaljen roman i još je osuđen na uslovnu kaznu. Odnosno na uslovnu slobodu kako divno reče gospodin Đorđo Sladoje“.

,,Zaista je velika čast što ste odabrali Njegoševu salu u Sabornom hramu hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Imao sam rijetku privilegiju da mogu reći da sam bio intimni iskreni prijatelj sa Miodragom Ćupićem koji je bio jagnje u ljudskom obliku. Miodrag je za prijetelje bio melem na ranu i med, a za neprijetelje bio je tvrđava i stub istine“. – podsjetio je protojerej Predrag Šćepanović.

On je na kraju obraćanja naglasio da nagradu Miodraga Čupića ne može baš da dobije svako budući da su kriterijumi pored onih književnih i estetskih i ljudski.

Pjesnik Andrija Radulović je istakao da je Đorđe Sladoje jedan od najvećih sprskih pjesnika:

,,Čestitam i žiriju i laureatu na ovom izboru. Osim toga što je Sladoje jedan od najvećih živih srpskih pjesnika danas, on je napravio i iskorak sa ovim romanom. Obično pjesnici ne imaju velike sreće sa prozom, vrlo malo njih piše, u prozi imaju manje domete od poezije, ali ovaj roman je pravo iznađenje i za žiri i za ukupnu jaunost srpsku i nadam se da ćete se uvjeriti u to ko uzme roman da čita“.

Književni kritičar, Aleksandar Ćuković zaključio je da je Đorđo Sladoje uspio da pronikne u nove dimenzije ironije čovjekove prirode i duhovnosti, ukazujući na zdrave osnove kritike svih anomalija kao jedinog mehanizma smislenog samodržanja u vremenu bez logike i poretka:

,,Sladoje je uspio da pronikne u nove dimenzije ironije čovjekove prirode i duhovnosti, ukazujući na zdrave osnove kritike svih anomalija kao jedinog mehanizma smislenog samodržanja u vremenu bez logike i poretka. Naročito je interesantno na koji način autor tretira ideološke zablude i mehanizme uticaja na javno mnjenje, posebno iskazane u fragmentu naslovljenom na sredini i oko njega. Stvarnost koju Sladoje slika bez obzira na vremensku diskrapancu izgleda kao začarani krug, čeličnom alkom spojen stisnut da dezorjentisanom narodu još jednom potvrdi da je dehumanizovani svijet ipak najžilaviji od svih onih koje smo u dobroj mieri sami stvorili i sami sebi o vrat okačili“.

Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore poručio je da današnje uručenje nagrade Mirodrag Čupić Đorđu Sladoju, predstavlja pobjedu poezije nad mešetarima književnih nagrada na srpskom govornom području:

,,Današnje uručenje nagrade Mirodrag Čupić, klasiku srpskog pjesništva Đorđu Sladoju, predstavlja pobjedu poezije nad mešetarima književnih nagrada na srpskom govornom području.
Nagradu je dobio autor romana „Riba zvana gaovica“, ali i prije te knjige, Sladojev virus velikog stiha zagospodario je izdavačkim kućama, književnim časopisima, festivalima, večerima poezije, i dokazao da samo oni koji pišu srcem opstaju, bez obzira na vrijeme u kojem stvaraju ili da li su miljenici onih koji značajno odlučuju o sudbini djela, a time i njihovih autora – rekao je Đurić, potom se podrobnije pozabavivši i djelom Miodraga Ćupića, čija borba protiv cenzure ostaje trajna inspiracija umjetnicima“.

Na kraju obratio se laureat Đorđo Sladoje koji nije krio ushićenje i radost zbog dodjele ove nagrade baš u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kojeg naziva Svetim mjestom:

,,Ja sam zaista zatečen ovolikom pražnjom, i nisam sumnjao u prijateljstvo mnogih ljudi koji su ovdje došli. Ja im se zahvaljujem jer je ovo za mene značajan i radostan trenutak. Kad mi je Andrija (Radulović) rekao da će se to dogoditi ovdje na ovom svetom mjestu, ja sam sinoć izbrojao da je ovo jedanaesti Hram u kome s Božijom pomoći primam književna priznanja, a što mi čini razumije se veliku čast i veliko zadovoljstvo“.

,,Izdržavati uslovnu kaznu, odnosno živjeti na uslovnoj slobodi, najteža je kazna za jednog stvaraoca, rekao je Sladoje, napominjući da to znači da ti doušnici dahću za vratom, a nevidljivi cenzori preko ramena kontrolišu svako slovo. Takva sudbina, zapala je Ćupića, podsjeća Sladoje, dodajući da snagom duha Ćupić nije skliznuo u autocenzuru.

,,Miodrag Ćupić je posjedovao izuzetan pripovjedački dar, bogat jezik čiji je izvanredan znalac bio, iskušavajući njegove izražajne mogućnosti na koje se nikada nije požalio. Moglo bi se reći i da je njegovo đelo još jedan trijumf vukovskog jezika o kojem danas niko ne brine osim književnika i lingvista“. – rekao je Sladoje, između ostalog.

Đorđo Sladoje (1954) je autor velikog broja pjesničkih knjiga, a ovo je njegov prvi roman. Dobio je niz značajnih književnih nagrada za svoje stvaralaštvo, između ostalih: „Zmajevu“, „Dučićevu“, „Izviiskru Njegoševu“, „Kočićevo pero“, „Marko Miljanov“, „Risto Ratković“, „Aleksa Šantić“, „Zlatni krst kneza Lazara“, „Pečat varoši sremskokarlovačke“, BIGZ-ovu nagradu, „Branko Ćopić“ (SANU), „Disovu“, „Žička hrisovulja“, „Jelena Balšić“, Nagradu grada pisaca Herceg Novi, „Skender Kulenović“, „Laza Kostić“, Oktobarska nagrada grada Vrbasa, Izuzetna Vukova nagrada. Dobitnik je i nagrade za književnu kritiku „Milan Bogdanović“. Bio je glavni i odgovorni urednik Letopisa Matice srpske. Ministarstvo kulture Srbije dodijelilo mu je status istaknutog umjetnika. Živi i radi u Novom Sadu.

Boris Musić