Ustav kao skršena igračka sluđenog “gospodara”

Kada je stupio na mjesto predsjednika Crne Gore, Milo Đukanović je postavio sebi ključni predsjednički zadatak-rad na stvaranju i ukrepljenju nacionalnog i državnog identiteta Crne Gore.

Vrijeme je pokazalo da je želio projektovati neki izopačeni oblik hibridnog crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta, pri čemu je izbjegavao koristiti prefiks “crnogorski”.

Shvatao je da bi korišćenjem toga prefiksa javno skinuo građansku masku, tako da mu je hronična licemjernost postala prirodni model promovisanja svoje nove “tajne misije”.

Podmukli satrapi na mobi kod šefa režima

Pripadnici manjinskih naroda i njihovi politički predstavnici nisu pravili bunt zbog “identitetskih ciljeva” šefa režima, jer su bili sigurni da im se to neće dirati.

Bili su u pravu, što vidimo kada je ravnopravnost vjerskih zajednica u pitanju, gdje satanistički Zakon o slobodi vjeroispovijesti ne važi za Islamsku vjersku zajednicu i Rimokatoličku crkvu.

Shvativši da etnički i vjerski inženjering predviđen samo za pravoslavni narod Crne Gore, određeni nesavjesni bošnjački pojedinci su krenuli u mobu po pitanju oblikovanja identiteta pravoslavaca, od kojih su se beskonačnom podmuklošću posebno istakli: Šerbo Rastoder, Adnan Čirgić i Zuvdija Hodžić.

Naravno, istovremeno smo imali vrlo zapažene i maksimalno korektne istupe bošnjačkih političara, sveštenika i intelektualaca koji su se oštro negativno odredili prema takvim misijama Đukanovića.

Od mnogobrojnih izjava korisno je citirati onu od novinara Seada Sadikovića, koji je rekao sljedeće: “Što se budućnosti tiče (nju određuje, op. a.) možda sluđenost, sluđenost samoustoličenog vladara što pola Crne Gore naziva ludačkim pokretom!”

Ipak, jedinstvo pravoslavnih Srba i Crnogoraca, koje se manifestovalo kroz molebane i litije, pokazalo je da je udarnički trud šefa režima i raznih napaljenih ideoloških satrapa skupljenih s koca i konopca bio uzaludan.

Šef režima izgleda nije shvatio da u civilizovanim državama, nevažno-građanskim ili nacionalnim, ne postoji tema stvaranja i izgrađivanja, već samo poštovanja identiteta ljudi. Pri čemu, svaki čovjek sam određuje svoj identitet- koji se mora uvažavati!

Upravo zato, postavlja se pitanje-kako je to šef režima godinama gradio nekakav vještački i izvitopereni “nacionalni identitet” svjesno kršeći Član 79 Ustava Crne Gore koji se nalazi u ustavnom poglavlju znakovitog naziva: “Zaštita identiteta”!?(1)

Dakle, ako Ustav Crne Gore jemči zaštitu identiteta svakog čovjeka, tada je nekakva “transformacija identiteta” u kojoj se kao sumanuti poglavica obreo šef režima- antiustavna rabota.

Kršenje Ustava legalno smjenjuje predsjednika države

U mnogobrojnim intervjuima Đukanovića vidjeli smo zapaljivu i nakaznu ultranacionalističku retoriku, gdje se jasno vide elementi nacionalne mržnje i vjerske diskriminacije.

Takvim huškačkim istupima grubo je prekršio Član 7 Ustava Crne Gore gdje piše: “Zabranjeno je izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu”, ali i Član 8 gdje se navodi: ”Zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu”. (1)

Da ne govorimo o Članu 46 gdje stoji: “Svakome se jemči pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, kao i pravo da promijeni vjeru ili uvjerenje i slobodu da, sâm ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedima, običajima ili obredom”, sa dodatkom: “Niko nije obavezan da se izjašnjava o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima”. (1)

Iz ovoga slijedi da šef režima nije imao zakonsko pravo nametati bilo kome svoje paranoidne fikcije o nekakvom “poželjnom identitetu”, već je morao poštovati identitet ljudi i građana, što nije radio.

Sada predsjedniku Crne Gore ostaje za objasni zbog čega je u svojoj antiustavnoj tvorbi identiteta dezavuisao Ustav Crne Gore po Članovima: 7, 8, 46 i 79?

Da se razumijemo, kršenje Ustava je jedini razlog zbog kojeg predsjednik Crne Gore može biti ometlan sa svoje funkcije prije završetka mandata.

Naime, u Članu 98 Ustava Crne Gore decidno piše: “Predsjednik odgovara za povredu Ustava. Postupak za utvrđivanje da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav može pokrenuti Skupština, na predlog najmanje 25 poslanika. Predlog za pokretanje postupka Skupština dostavlja predsjedniku Crne Gore na izjašnjenje.” (1)

Ustavna procedura dalje ide ovako: “Odluku o postojanju ili nepostojanju povrede Ustava donosi Ustavni sud i bez odlaganja je objavljuje i dostavlja Skupštini i predsjedniku Crne Gore. Predsjednika Crne Gore Skupština može razriješiti kada Ustavni sud utvrdi da je povrijedio Ustav.” (1)

Kleronacionalistički DPS je najveći neprijatelj Crne Gore

Šef režima je na Osmom kongresu DPS-a, iako ubijeđeni ateista, skandalozno najavio stvaranje neke nove pseudopravoslavne vjerske organizacije.

Tim govorom je nagovijestio dalje rušenje ustavnog poretka, a raznim intervjuima uporno promovisao tu ideju kroz najvulgarniji oblik vjerske i nacionalne mržnje.

Da se podsjetimo, u članu 55 Ustava Crne Gore piše : “Zabranjeno je djelovanje političkih i drugih organizacija koje je usmjereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajemčenih sloboda i prava ili izazivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti.” (1)

Dakle, ne samo da je svojim šovinističkim djelovanjem doveo u pitanje funkciju koju obavlja, već je ušao u zonu gdje bi dalji rad njegove partije po Ustavu morao biti zabranjen.

Takvo ponašanje šefa režima izazvalo je burne reakcije javnosti. Tako je Vladimir Pavićević, donedavno predsjednik partije Crnogorska na O2TV u emisiji “Fokus” ocijenio: “DPS je danas najveći neprijatelj Crne Gore. DPS je kleronacionalistička politička organizacija.”

Opet, Dritan Abazović, predsjednik partije URA, je na A1TV u emisiji “Neđelja u petak” rekao: “Đukanović je predvodnik jednog šizofrenog kriminalnog pokreta koji traje 30 godina.”

Članom 55 je osim političkih predviđena i zabrana drugih organizacija, u što se idealno uklapa RTCG koja je postala informativna šovinistička reinkarnacija davno preminulog Trećeg Rajha.

Antiustavni satanistički Zakon o vjeroispovijesti

Kada je poslije skandaloznog izglasavanja, šef režima potpisao skaredni satanistički Zakon o slobodi vjeroispovijesti-on je prekršio čak šest Članova Ustava Crne Gore.

Naime, u Članu 14 Ustava piše: “Vjerske zajednice odvojene su od države. Vjerske zajednice su ravnopravne i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova”, a u Članu 24 stoji: “Zajemčena ljudska prava i slobode mogu se ograničiti samo zakonom, u obimu koji dopušta Ustav…”(1)

Polupao je i ranije citirani Član 46 gdje se navodi: “Svakome se jemči pravo, …, da javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedima, običajima ili obredom”. (1)

Drago Pilsel, hrvatski stručnjak za vjerska i politička pitanja, za sarajevsku Fejs TV je taj zakon ocijenio ovako: “To je idiotizam Đukanovića koji ne razumije šta je savremeni svijet, šta je Crkva a šta država”.

Kako se tim zakonom namjerava izvršiti otimanje crkvene imovine, šef režima je svojim potpisom dodatno poništio još tri Člana Ustava Crne Gore.

Naime, u Članu 58 piše: “Jemči se pravo svojine. Niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu.” (1)

Pogazio je Član 145 gdje se kaže: “Zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima…“, kao i i Član 147 koji obavezuje: “Zakon i drugi propis ne može imati povratno dejstvo”. (1)

Dakle, osim Člana 55 Ustava Crne Gore, šef režima je prekršio i one pod brojevima: 14, 24, 46, 58, 145 i 147, a po pitanju neuvažavanja državom zajemčenog identiteta ljudi i članove: 7, 8 i 79.

A dovoljno je bilo kršenje samo jednog Člana Ustava Crne Gore za njegovu legalnu smjenu sa mjesta predsjednika države.

Zapaljivi govori i skrnavljenje državnih simbola

Pored svega navedenog, Đukanović je ostrvljenim govorima pokrenuo ideološke bolesnike i društveni talog Crne Gore.

Kao da u njima vidi “jedine saveznike” dok gordo, u elegantnom odijelu brutalno krši mnogobrojne norme Ustava države, kojoj je predsjednik greškom istorije.

Upravo zato ogavni antilitijski skup napaljenih šovinista koji je održan na Cetinju sa parolama: “Nećete se šetati Cetinjem” i “Branićemo ovih dana Crnu Goru od dušmana” (2) (3), nije doveo do bilo kakve reakcije šefa režima?!

Kao predsjednik Crne Gore obavezno je morao osuditi takvu bahanaliju, jer je tim odvratnim porukama zabludjelih napaljenika skršen član 39 Ustava gdje piše da se građanima: “Jemči pravo na slobodu kretanja i nastanjivanja, kao i pravo napuštanja Crne Gore.” (1)

Kako nije osudio i naredio da se po zakonu privedu opskurni likovi te neformalne grupe koja je zastrašivala Cetinjane i protivustavno im prijetnjama zabranjivala slobodu kretanja i okupljanja, javnost je brzo zaključila da upravo šef režima stoji iza njih.

Imali smo još gori slučaj, kada se inspektor policije iz Danilovgrada, koji na uniformi nosi državne simbole Crne Gore, prerušio u vjernika te ispred Hrama u Podgorici kamenovao svoje kolege policajce, da bi oni krenuli silom i suzavcem “pogušili” čitav rejon grada. (4)

Kako taj opasni incident nije policijski istražen, javnost je opet zaključila da je šef režima uticao na njegovo zataškavanje.

Finiš bahanalija desio se ispred Delte-kada je pod državnim znamenjima desetak likova pretuklo golobradog dječaka, pokazujući novu tradiciju borbe za tvorbu identiteta šefa režima, koja se zove antičojstvo i antiherojstvo. (5) (6)

Osim što su počinili očigledna krivična djela, u sva ova tri slučaja narakardni učesnici su bili nosioci državnih obilježja, koja su svojim podlim i prostačkim djelovanjem unizili, što znali oskrnavili.

Na ovo skrnavljenje državnih simbola šef režima uopšte nije reagovao, učesnici nisu ni privedeni, a sjetimo se da je šef režima vrlo brzo reagovao kad se desilo nekakvo paljenje zastave u Beogradu.

I uopšte, kako može biti da se u Crnoj Gori kažnjava i osuđuje paljenje državne zastave, a ne kažnjava nešto mnogo gore- njeno skrnavljenje kroz barjačenje prilikom izvođenja neljudskih postupaka sa projavama banditizma?

Nezakoniti ataci režima na istorijske trobojke

Svjedoci smo da su režim, šefa režima i režimske medije posebno nervirale i onesvješćivale trobojke u vremenima višemjesečne dostojanstvene pravoslavne revolucije u Crnoj Gori.

Kažnjavanje građana zbog isticanja trobojki i nenormalna pojava krečenje zidova ofarbanih u tri boje su pojave o kojima sve znamo.

Ono što ne znamo je da vlast nije smjela atakovati na trobojke, jer takvim postupcima direktno krši jedan važan zakon Crne Gore.

Naime, redi se o aktuelnom: “Zakonu o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore”, koji se može naći na sajtu Vlade Crne Gore, a u kojem postoji poglavlje-“Istorijski simboli”.

U Članu 28 toga zakona piše sledeće: “Državni i vojni simboli Knjaževine Crne Gore i Kraljevine Crne Gore, simboli Narodne Republike Crne Gore i Socijalističke Republike Crne Gore i simboli Republike Crne Gore utvrđeni Zakonom o Grbu i Zastavi Republike Crne Gore («Službeni list RCG», broj 56/93) uživaju zaštitu, kao i državni simboli utvrđeni ovim zakonom.” (7)

Dakle, sve trobojke Crne Gore, u raznim istorijskim varijantama i verzijama- sa grbom ili bez grba, ili sa petokrakom, kao i krstaš i alaj barjak su zakonom zaštićeni isto kao i aktuelna državna zastava.

Ako je to tako, a jeste, nameće se ozbiljno pitanje ministru policije, premijeru i šefu režima- da li vam je, gospodo, poznat ovaj zakon i ova norma, i šta to vi činite?

Zbog čega je crnogorska policija uopšte slata da čuva međe i zidove, i zašto su krečeni površine koji su bile ofarbani u tri istorijske boje Crne Gore?

Zbog čega su režimski mediji puštali krike, pjenili i manitali zbog bilo kakvog pojavljivanja trobojke na zidovima i skupovima kada je ona zaštićena pozitivnim i dejstvujućim zakonima Crne Gore, ništa manje od zvanične državne zastava?

Nelegalnost i nelegitimnost vladavine šefa režima

Moć predsjednika Crne Gore da gazi mnoge norme Ustava Crne Gore, kao i zakone, proističe iz moćne neformalne funkcije šefa režima, koju ima.

Đukanović je, prije svega, autoritarni šef svoje partije i to je poluga preko koje kontroliše Vladu, Skupštinu Crne Gore i gradove po Crnoj Gori gdje vlada njegova partija.

Samim tim, osim što obavlja funkciju predsjednika države, šef DPS-a je defakto i premijer, predsjednik Skupštine Crne Gore, ministar svih ministarstava u Vladi, kao i gradonačelnih svih gradova u kojima je na vlasti njegova partija.

Poslije kršenja mnogih normi Ustava države legalno ga može smijeniti samo odluka Ustavnog suda, jer u tački 4 člana 149 Ustava piše da Ustavni sud odlučuje: “Da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav” (1)

Ustavni sud je davno mogao i morao reagovati na Đukanovićevo potpisivanje neustavnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, jer u Članu 150 Ustava piše da: “Ustavni sud može i sâm pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti”. (1)

Kako se Ustavni sud na gaženje Ustava nikada nije osvrnuo, niti reagovao, javnosti ostaje da zaključi kako je šef režima ujedno i šef Ustavnog suda.

Interesantno, Đukanović poziva da se poštuju legalne institucije države, a on je svim institucijama države oteo i legalitet i legitimitet.

Čak je i izbornom sistemu, gdje se demokratski može promijeniti vlast, oduzeo svoju funkciju, što svjedoči i tekst sa sajta International Policy Digest, gdje se kaže:

“Đukanović je, navodno, koristio različita sredstva da ostane na vlasti. Te taktike pokreću spektar navoda o prevarama birača, ucjenama, demobilisanju potencijalnih opozicionih glasača, prijetnji policijskim nasiljem i, kako se tvrdi, potpunom kupovinom glasova.” (8)

Narod i država su važniji od lošeg gospodara

U takvoj konstelaciji odnosa izvlači se zaključak da je šef režima doveo državni sistem i aparat na tako neuredan nivo postojanja da se u regularni red on može dovesti samo vaninstitucionalnim načinom.

Šef režima to odlično zna, jer je svjestan da je njegova vladavina davno izgubila i legitimitet i legalitet.

Zato izmišlja državne udare, jer državu vodi u pravcu da se takav košmar zaista na kraju i desi-što je loša varijanta za državu i narod.

Bolja opcija je mogućnost da će se u institucijama ipak naći odgovorna struktura koja će zakonski detronisati šefa režima, ljubazno mu se obrativši sa riječima: “Dosta je bilo, bivši gospodine, narod i država su važniji od Vas!”

Nešto slično će se svakako morati desiti, jer je ovakvo stanje neregularno a Crnom Gorom i dalje odjekuje eho litijskih poruka: “Sloga biće poraz vragu!“ i „Dosta je bilo!”

Reference:

(1)(Ustav Crne Gore /Podgorica 22 10 2007/, sajt Skupštine Crne Gore)

(2) (“Na Cetinju održan skup protivnika litija i molebana SPC”, portali: Fonet , Vijesti , Blic, 22.01.2020.)

(3) (“Skup u prijestonici: Na Cetinju održana šetnja protiv najavljene litije”, Vijesti online 22. januar 2020.)

(4) (“Građani ga prepoznali: Da li je ovo policajac koji je prije par noći inscenirao napad na policiju?”, portal IN4S, 01.01.2020., citat:

“Podsjetimo, ovih dana, osobe koja nisu u policijskoj uniformi uz prijetnju pištoljima i primjenom sile, privode grupe djece od 14 godina i starije, a zatim ih odvode u vozila bez policijskih oznaka.

Službenici policije prije dvije noći napali su građane u Podgorici i bacili suzavac na narod koji je bio okupljen ispred hrama Hristovog Vaskresenja. Nakon toga pokušali su nasilno da upadnu hram.

Odmah nakon tog incidenta oglasili su se iz Uprave policije saopštenjem da su službenici policije reagovali nakon što su napadnuti od strane građana. Međutim, očevici tvrde drugačije, odnosno da je napad na policiju isceniran upravo od same policije, odnosno inspektora iz Danilovgrada Miloša Mitrovića.

”Dana 30.12.2019. sam u neposrednoj blizini Hrama Hristovog Vaskrsenja primijetio Miloša Mitrovića, inspektora iz Danilovgrada, koji je ubačen među vjernike izazivao nerede, kamenovao policiju. Dakle fingirao napad kako bi proizveo reakciju – bacanje suzavca, prebijanje… Pored mene, Mitrovića su prepoznali još neki građani” naglasio je očevidac u pisanom dopisu našem portalu”.

(5) (“Užasne scene u Podgorici: Rulja „patriota“ počela sa „odbranom“ Crne Gore od „dušmana“, portal IN4S, 27.01.2020)

(6) (“Policija traga za napadačima: Prebijen mladić kod Delte”, Jelena Jovanović, Vijesti online, 27. januar 2020., citat : “Više za sada nepoznatih muškaraca napalo je dvadesetogodišnjaka u naselju City kvart, saopšteno je Vijestima iz Uprave policije. „Oštećenog smo zatekli na mjestu gdje je bio incident, i trenutno se radi na slučaju“, rečeno je iz UP. Na snimku dostavljenom „Vijestima“ vidi se kako više muškaraca trči za njim bulevarom – jedan ga sustiže, baca na ulicu, a potom ga više njih udara rukama i nogama.”)

(7) (“Zakon o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore”, sajt Vlade Crne Gore, datum objave: 09.02.2010., Veličina dokumenta: 75 kB)

(8) (“International Policy Digest: Zašto se Montenegro bori protiv Srpske pravoslavne crkve?”, portal IN4S, 01.04.2020.)