Ustoličenje: Borba za prava MCP SPC ponovo je borba za ustavni poredak

Da li su učestali apeli da se ustoličenje novoizabranog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija ne obavi na Cetinju, pod prijetnjom ugrožavanja mira, legitimno sredstvo političke borbe, tj. da li je argument ugrožavanja mira, u kojem god obliku bio predstavljen, nešto sa čim je legalno/legitimno licitirati?

Ovo pitanje uputili smo političkim partijama, vodeći se zakonskim odrednicama Ustava Crne Gore, kojima je propisano: da je u Crnoj Gori slobodno sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno (Član 10), da je zabranjeno izazivanje mržnje po bilo kom osnovu (Član 7), da je zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (Član 8), da su vjerske zajednice odvojene od države (Član 14), da je zabranjeno djelovanje političkih i drugih organizacija koje je usmjereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajemčenih sloboda i prava ili izazivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti (Član 55).

Prijetnje kao opravdanje ustoličenja

Prijetnje koje su čuju ovih dana da će time biti narušen mir i biti dovedena u pitanje bezbjednosna situacija smatramo samo opravdanjem onih koji se protive ustoličenju mitropolita Joanikija u prijestonici Crne Gore – odgovor je Socijalističke narodne partije na naše pitanje.

U ovoj partiji dodaju da su, u svakom slučaju, državni organi ti koji su dužni da obezbijede da ovaj svečani čin protekne mirno i na radost vjernika Mitropolije crnogorsko-primorske i u tom smislu nikakve kalkulacije ne bi smjele biti dozvoljene.

SNP stoji na stanovištu da ustoličenje mitropolita Joanikija treba da se obavi na Cetinju. Na taj način će se ispoštovati crkvena tradicija i uobičajeni red stvari kad su ovakvi događaji u pitanju – zaključuju oni.

Snažan uticaj bivših rukovodilaca službi bezbjednosti
Poslanik Demokratskog fronta (DF) Jovan Vučurović smatra da su službe bezbjednosti glavni problem u ovom pitanju.

– Decenijama su one bile jedna od važnijih poluga u djelovanju političko-kriminalne organizacije DPS, pa je njihovo reformisanje jedno od najvažnijih pitanja sa kojima se suočava Crna Gora.

Ističući da ljudi koji su bili na čelu tih institucija još uvijek imaju snažan uticaj, Vučurović pojašnjava da se sada “potpuno opušteno pojavljuju u sferi politike umjesto da odgovaraju za ono što su godinama radili.

Naglašava da bez obračuna sa tim strukturama, kao i sa onim ko ih kontroliše, nema demokratizacije i vladavine prava, jer će te osobe uvijek biti opasnost po državu i građane.

– Zbog toga što nije izvršena demontaža u dobrom dijelu tih službi, iako je došlo do promjena u njima, otežana je i parlamentarna kontrola, a svakako da, i pored svega, značajan i veliki posao u tom pravcu rade DF i Milan Knežević, kao predsjednik Odbora za bezbjednost. Moramo shvatiti da je Crna Gora decenijama bila zarobljena država upravo zbog te veze politike, bezbjednosnih službi, kriminala, sudstva i tužilaštva, i tu mrežu, taj zločinački aparat, treba najzad razoriti kako bismo počeli da funkcionišemo kao pravna država i da bismo najzad započeli odlučan obračun sa kriminalom i korupcijom, koji su takođe još netaknuti. DF bi odavno izvršio reformu ovih s lužbi i obraču nao se sa anomalijama i nasleđem bivšeg režima – istakao je Vučurović.

Poziv na mir ucjenom države i društva

– U Crnoj Gori se ustalilo uvjerenje prema kome je političkoj borbi dozvoljeno svako sredstvo, uključujući laž i prijetnju nasiljem. Na izbor sredstava naših neistomišljenika, naravno, ne možemo uticati, čak ni onda kada u takvom postupanju nalazimo mnoštvo etički problematičnih segmenata, ali osjećamo dužnost da napomenemo kako postoji razlika između nečije odluke da upotrijebi svako raspoloživo sredstvo i zakonske utemeljenosti te argumentativne snage tih sredstava – odgovorili su Etosu iz Plenuma 083.

Oni ističu kako je vidno da svako može da, deklarativnim zastupanjem potrebe za očuvanjem mira, poziva MCP SPC na odstupanje iz eparhijskog sjedišta, ali cijene da postoji provalija između mogućnosti da se priča sve i svašta i pravnog poretka ove države.

– Ključno pitanje u vezi sa predmetnim slučajem glasi: da li je mir zaista ugrožen i, ako jeste, čijem djelovanju dugujemo tu nestabilnost? Kako, dakle, stojimo? Na jednoj strani, imamo želju MCP SPC da upriliči ustoličenje novoizabranog mitropolita u Cetinjskom manastiru, koji, kao što znamo, predstavlja sjedište te eparhije. K tome, s te adrese nikome nije stigla niti jedna prijetnja ili ucjena, niti jedan jedini gest koji bi se mogao protumačiti kao ugrožavanje mira ili bilo čije slobode kretanja i mišljenja. Na drugoj strani, imamo splet šovinista i pripadnika starih struktura moći koji, pod izgovorom borbe za Crnu Goru, zapravo prijete nasiljem, obećavajući krvavi rasplet, ukoliko se ne udovolji njihovim zahtjevima. Gomila kabadahija, dakle, poziva na mir tako što ucjenjuje državu i društvo: ili ispunite naše zahtjeve i ukinite slobodu djelovanja MCP SPC ili se suočite sa nemirima. Potpuno bizarno i besprizorno: jedina struktura koja prijeti nasiljem i u stanju je da ga proizvede, poziva na protivpravno uspostavljanje diskriminacije nad MCP SPC – a sve u ime mira. Na trećoj strani, imamo dio medija koji pribjegavaju lažnoj ekvilibristici, pa nas maltene podučavaju kako su (1) težnja MCP SPC da ustoličenje novoizabranog mitropolita izvrši u eparhijskom sjedištu i (2) želja antiteista da svoju samovolju stave iznad zakona i slobode dvije krajnosti, te da, u ime mira, valja udovoljiti kabadahijama i premjestiti ceremoniju u neki drugi grad, adresirajući pritom odgovornost za eventualno nasilje ne onoj strani koja njime prijeti i kani ga sprovesti, nego MCP SPC, kao instituciji ka kojoj je nasilje upereno. Takvo rezonovanje se može shvatiti jedino kao vjetar u leđa ekstremistima. Konačno, na četvrtoj strani, imamo izvršnu vlast, koja ima jasan izbor: ili će primjenjivati zakone ove države ili će se povinovati zahtjevima pomenutih ekstremista. Ako su im bliži zakoni, imamo jasnu poruku da Crna Gora ide ka tome da postane uređena država. Ako im je, pak, bliže povlađivanje nasilnicima, onda svima nama treba da bude jasno da u zemlji u kojoj živimo nema ni naznaka države – zaključuju u Plenumu 083.

Prema njihovim riječima, posljedično navedenom, borba za pravo MCP SPC na organizovanje ustoličenja na Cetinju nema samo dimenziju uvažavanja prava jedne institucije, nego je i u funkciji očuvanja pravnog poretka ove države, uz jasnu poruku ekstremistima da ucjene i nasilje ne mogu biti društveno prihvatljivo sredstvo političke borbe.

Izvor: ETOS

Pročitajte JOŠ:

Ko se boji da prebroji: Na dnevnom redu Vlade ni danas se nije našao predlog Zakona o popisu stanovništva