Ustoličenje Joanikija pobjeda SPC u Crnoj Gori

Ustoličenje ili intronizacija, saglasno tradiciji Pravoslavne Crkve je svečani i toržestveni bogoslužbeni čin u okviru koga se za vrijeme Božanstvene Liturgije vrši uzvođenje novoizabranog episkopa na njegovu episkopsku katedru. Iako je ustoličenje isključivo vjerski čin, daleko od toga da se može reći da je ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u cetinjskom manastiru Rođenja presvete Bogorodice bilo obavljeno u vjerskoj i svečanoj atmosferi.

Nemile scene organizovane od strane „šačice jada“ takozvanih crnogorskih nacionalista, direktno podstaknute od strane odlazećeg režima gospodara kriminala i korupcije Mila Đukanivća pokazale su vrhunac njegovog cinizma i pokvarenosti. Pokušao je gospodar Milo da kroz medijske pritiske i zapaljivu retoriku ne samo da onemogući ustoličenje mitropolita Joanikija, nego i da baci ljagu na ovaj sveti i radostni čin. Samo zahvaljujući zrelosti kako crkvenih velikodostojnika Srpske Crkve, a tako i predstavnika crnogorskih vlasti izbjegnuti su sukobi i krvoproliće, koji su nesumnjivo priželjkivali predstavnici političkog okruženja Mila Đukanovića.

Potpuno izbezumljen i neuračunljiv potez, koji svjedoči o apsolutnom i političkom i intelektualnom beznađu u kome se nalazi. Ponovni udar na Crkvu Hristovu i njegov novi fijasko. Kao da je zaboravio da je sasvim nedavno usvajanjem zakona o slobodi vjeroispovjesti, primorao Crkvu Božiju da pokaže svoju stvarnu snagu. A snaga Crkve je u jedinstvu naroda okupljenog oko Hristove istine, zbog koje je Milo izgubio svoju dugogodišnju autoritativnu vlast u Crnoj Gori. Ostrašćen kriminalno stečenim novcem, samouvjerenošću da njegovom režimu nikada neće doći kraj, gospodar Milo je zaboravio da je Crkva Hristova i suviše moćan i snažan organizam koji nisu mogli da savladaju i mnogo ozbiljniji režimi, počevši od turskog, austro-ugarskog pa sve do komunističkog. Jasno je da su ovo njegovi zadnji politički trzaji, kroz koje je namjeravao da se vrati na političku scenu Crne Gore. Trzaji koji pokazuju realnost njegovog strmoglavog kotrljanja u propast. Strmoglavost i brzina političke propasti gospodara Mila razumljiva je kroz prizmu činjenice da su ga „niz vodu“ pustili i njegovi zapadni mentori.

Maksimalno iskoristivši njegovu vladavinu, radi ostvarenja svojih strateških ciljeva, poput odvajanja Crne Gore od Srbije, ulaska u NATO i priznanja nezavisnosti Kosova, zapadne sile po starom dobrom demokratskom običaju sada vješto peru ruke od njega.

Da je u Crnoj Gori zaista nastupio kraj jednog ostrašćenog totalitarnog političkog režima, građenog na idejama lažnog i izmišljenog crnogorskog identiteta i stalne konfrontacije sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, svjedoči nam upravo ova „šačica jada“ koja je pravila proteste i barikade u staroj prestonici Cetinju. Jedva nekoliko stotina izbezumljenih glava, uglavnom sastavljena od crnogorskih Bošnjaka i Hrvata bila je okosnica protesta protiv ustoličenja mitropolita Joanikija. Očekivao je gospodar Milo da će svojim dolaskom na Cetinje sabrati hiljade, ali to ne samo da se nije desilo, nego je pokazalo realnu brojčanost njegovih sljedbenika.

Veličanstven doček patrijarha srpskog Porfirija u Podgorici uoči ustoličenja, na kome se okupilo nekoliko desetina hiljada vjernih ljudi, poslao je silnu poruku da je Crna Gora napokon oslobođena zemlja. Zemlja u kojoj većinski živi svetosavski narod, sa jasnim samopoznanjem svoga srpskog nacionaloga i pravoslavnog identiteta utemeljenog na istorijskim činjenicama. Miroljubive i dostojanstvene poruke i patrijarha Porfirija i mitropolita Joanikija svjedoče o dobronamjernosti i spremnosti Srpske Crkve da se u crnogorskom društvu putem mira i iskrenog bratskog dijaloga prevaziću svi problemi i podjele izazvane prije svega političkom pristrasnošću minorne grupe ljudi.
Međutim, ono što posebno raduje srca pravoslavnih vjernika naše svetosavske Crkve je iskrena odlučnost i spremnost patrijarha Porfirija da se hrabro bori za interes srpskoga naroda i Srpske Crkve na našim vjekovnim zemljama.

Suštinski je bilo važno da se mitropolit Joanikije ustoliči u Centinjskome manastiru – drevnoj katedri crnogorskih-primorskih mitropolita srpske Pravoslavne Crkve. Cetinjski manastir je živo svjedočanstvo prisustva Srpske Crkve u Crnoj Gori kao autohtone i istorijski utemeljene. Mitropolit Joanikije je 41. ustoličeni mitropolit SPC (od osnivanja Cetinjskoga manastira 1484 . godine, kao sjedišta Zetske mitropolije), čime je nastavljen istorijski kontinuitet, koji su htjeli prekinuti upravo oni koji ne samo da ne poznaju istoriju i kanonski poredak Crkve, nego izmišljaju neke nove vještačke identitete. Međutim ni očigledan medijski pritisak, ni nerazumna i licemjerna retorika gospodar Mila, koja je na proteste izvela „šačicu jada“, nisu poljuljali odlučnost patrijarha Porfirija da ustoliči mitropolita Joanikija u cetinjski tron. Ovo je velika pobjeda cjelokupnog srpskoga naroda, pobjeda naše svete svetosavske Crkve koja je sada, kao i uvijek kroz mnogovjekovnu istoriju svoga postojanja bila istinski čuvar našeg nacionalnog identiteta i samobitnosti.

Banja Luka, Informativna služba
7.9.2021. SNP – Izbor je naš

Pročitajte JOŠ:

Mitropolit Joanikije: Onaj koji bi najviše trebalo da štiti Ustav, najviše ga je kršio