Uvijek aktuelne: Velike misli Čehova, Dostojevskog i Tolstoja

Rusi ne mogu da prožive nijedan dan a da se ne sjete krilatica ili mudrih fraza ovih pisaca. Evo i sami se uvjerite da su ti ljudi vrlo dobro znali kako ćemo mi živjeti u 21. veku. Misli Tolstoja, Čehova i Dostojevskog..

Anton Čehov: Život je život, a sve ostalo je nepoznato

Neposredno pred smrt Čehov je napisao svojoj ženi Olgi Kniper: „Pitaš šta je to život? To je isto kao da pitaš šta je šargarepa. Šargarepa je šargarepa, a sve ostalo je nepoznato.
On je konstatovao da između života i čovjekove predstave o životu ne postoji nikakav drugi pojam.

A šta ako ne postoji nikakva uzvišena ideja koja opravdava ljudsko postojanje?
Čehov je smatrao da „ako život ima smisao i cilj, onda se taj smisao i cilj uopšte ne sastoji u našoj sreći, nego u nečemu razumnijem i većem“.
Ovaj ruski pisac je tvrdio da je čovek srećan sve dok ne vidi nevolje ili ne čuje za nevolje drugih ljudi.

Bilo mu je žao što svaki srećan čovek nema iza vrata nekoga sa čekićem ko lupka i podsjeća ga na ovu činjenicu. (U naše vrijeme kao taj „čekić“ može poslužiti Fejsbuk, zar ne?)

Fjodor Dostojevski: Čovjek nije uvek ono o čemu se govori naglas

Današnji čovjek dobija iz interneta ogromnu količinu informacija. Slobodna interpretacija tih informacija nikako ne znači da se on sa njima slaže. Junak romana „Braća Karamazovi“ je rekao: „Širok je čovjek, suviše širok… Ja bi ga suzio“.

Pisca je fascinirala činjenica da jedan čovjek može imati čak i potpuno kontradiktorne misli.

Primjer takvih kontradiktornosti može se naći u romanu „Zli dusi“.

Stavrogin u dijalogu sa Šatovom tvrdi da je ateista. Šatov pokušava da uhvati sagovornika u laži, pa se priseća Stavroginovih izjava od prije dvije godine da su Rusi narod „bogonosac“ i da „ateista odmah prestaje da bude Rus“.
„Zar niste vi meni govorili – kaže Šatov Stavroginu – da kad bi vam neko mogao dokazati da je istina izvan Hrista, vi biste radije ostali sa Hristom nego sa istinom?“
Uzgred, ta fraza o Hristu može se naći i u pismima Dostojevskog.

Lav Tolstoj: Sve je taština, a sreća je u jednostavnosti

Tolstoj u svojim romanima namjerno izbjegava savremeni trenutak, jer sve što je samo u ovom trenutku bitno zapravo ništa ne vrijedi i nije vječno.

Centralno mesto u Tolstojevom doživljaju svijeta zauzima moral, a svaki razvoj civilizacije, smatra on, samo upropašćuje čovjeka.

Ljudi sada ne vode ljubav da bi se razmnožavali i ne oblače se da bi im bilo toplo. Ovaj pisac je želio da izmjesti junake iz uobičajenog kruga događaja i da ih vrati u prirodno i jednostavno stanje.

Ranjeni Andrej Bolkonski u „Ratu i miru“ pada i ostaje da leži na leđima, u položaju na koji nije navikao. Gleda uvis i čudi se kako ranije nije vidio to visoko nebo. Sada je srećan što ga je vidio, i odmah se pita zašto su se tukli sa Francuzima, zašto su vikali, trčali, čemu sve to?! „Sve je isprazno, sve obmana, osim beskrajnog neba“.
U „Ani Karenjinoj“ snaha glavne junakinje otkriva muževljevo nevjerstvo i pokazuje mu cedulju kao dokaz. Ali muža nije brinula sama ta scena, nego njegova sopstvena reakcija.
„Njemu se u tom trenutku desilo ono što se dešava ljudima kada su neočekivano zatečeni u nečemu suviše ružnom. Nije uspio da pripremi izraz lica za status koji će imati pred ženom kada se otkrije njegova krivica. Mogao je da se uvredi, da negira, da se opravdava, da moli za oproštaj, pa čak i da bude ravnodušan – sve bi bilo bolje od onoga što je učinio! Umjesto svega toga on se iznenada nehotice osmjehnu svojim uobičajenim, dobrodušnim i samim tim glupim osmijehom“.

U svim uslovnim relacijama društvenog života, u svim inovacijama i neprekidnim izmenama, Tolstoj kao da nas pita – gdje je tu pravi čovjek?

Izvor: RussiaBeyond