Vartolomej vodi Carigrad u izolaciju: Fanar je usamljen i odbačen

Piše: sveštenik Miladin Mitrović

Nema nikakve sumnje da je ukrajinska avantura Vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja izazvala velike turbulencije u cijelom pravoslavnom svijetu. Narušivši javno, na očigled Boga i ljudi kanonski poredak svete Crkve davanjem Tomosa ukrajinskim raskolnicima i tim samim izazvavši prekid evharistijskog opštenja sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom, Carigrad je stavio u nezahvalan položaj sve Pomjesne Pravoslavne Crkve i tim samim izazvao krizu dubokih razmjera.

Od zvanične osude koja je došla od strane Srpske Pravoslavne Crkve do pojedinačnih ukora mnogih arhijereja skoro svih pomjesnih pravoslavnih crkava, Fanar se našao na pustom i izolovanom ostrvu usamljen i odbačen. Da je zaista tako svjedoči činjenica da ni jedna od Pravoslavnih Pomjesnih Crkava nije priznala ukrajinske raskolnike koji su novcem od Vartolomeja kupili Tomos o nezavisnosti.

Za razliku od Carigrada koji nošen motivima političkog karaktera i samovoljom patrijarha Vartolomeja, poglavari sestrinskih Crkava i ne pomišljaju da se izlože iskušenju kanonskog narušavanja – grijeha koji po svojoj suštini nosi strašne posljedice. Ovakav razvoj situacije u Carigradu nisu očekivali, zbog čega je sada nastupila druga faza ili ofanziva Vartolomeja koja se sada ispoljava kroz politiku strašnih pritisaka na Pomjesne Pravoslavne Crkve.

Umjesto neprikosnovenog čuvara kanona Vaseljenski Patrijarh se pretvorio u grubog narušioca. Umjesto politike pomirenja koja je uvijek krasila Carigrad, sada vidimo politiku pritisaka i uslovljavanja.

Iz SAD, preko Vartolomeja se vrši strašan pritisak na Grčku Crkvu i Atinskog arhiepiskopa, da upravo oni budu prvi koji bi priznali tzv. Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu.

Važno bi bilo preduprijediti takve neželjene i štetne aktivnosti. Možda bi to bilo najbolje uraditi sazivanjem sabora poglavara pomjesnih pravoslavnih crkava, na kome bi se Vartolomej pozvao na pokajanje. Eventualni sabor bi pokazao jedinstvo Pravoslvne crkve i dosljednost kanonima. Poželjno je, da kroz iskren bratski dijalog među pomjesnim crkvama, podržati jedni druge, da bi bez obzira na teška iskušenja i političke pritiske, Pravoslavna Crkva ostala jedinstvena.

Takav sabor bi posvjedočio narodu i vjernicima spremnost poglavara Pravoslavnih Crkava, da kroz lične napore očuvaju kanonski poredak i ustrojstvo Crkve Hristove, kao jedne, svete, saborne i apostolske.

A, osuda raskolnika u Ukrajini, pokazala bi da je odluka Vartolomejeva o davanju tomosa nekanonska i isključivo političke prirode. Tako bi se ograničila samovolja Vartolomeja, a Crkva pokazala da sa istinama vjere nema trgovine, te da se one čuvaju vjekovnim kanonskim poretkom, koji je uvijek krasio Pravoslavlje.

Patrijarh Vartolomej ima priliku da slobodnom voljom izabere izolaciju i pad ili put očuvanja jedinstva Pravoslavlja. Ukoliko, ne daj Bože, se ne uspije oduprijeti američkim pritiscima i pokuša ispuniti njihov nalog, onda bi bilo važno da Pomjesne Pravoslavne Crkve, s velikom bratskom ljubavlju podrže i pomognu Grčku crkvu i Atinskog arhiepiskopa, da se, uz Božiju pomoć, odupru zlim namjerama protvreligioznog centra svjetske moći.