Vatikan srušio Njegoševu kapelu na Lovćenu

Priredio: Luka Cicmil

Rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu je velika i kobna greška po Crnu Goru, koja se kad-tad mora ispraviti, a značajnu ulogu u tom sramnom činu imao je Vatikan.

Zar nam je potreban spomenik sile na kostima onoga čija je svaka misao težila pravdi, onoga koji je sili poručivao: „Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“.

„Sila Boga ne moli“. Uprkos svim pokušajima intelektualnog staleža, naroda, crkve Njegoševa kapela je srušena, a sa njom i Crna Gora.

Austrijanci su tokom Prvog svjetskog rata bombardovali Lovćen, nakon čega su ekshumirane Njegoševe kosti, kako bi se srušila njegova kapela, a na tom mjestu izgradio spomenik u znak austrijskog osvajanja Lovćena.

Njegoševi zemni ostaci su 1916. prenijeti u Cetinjski manastir. Kapela je razrušena, a ideja o podizanju spomenika, propraćena sa oduševljenjem među hrvatskim nacionalistima. Međutim, kako je Austro-ugarska izgubila rat, ova ideja nije realizovana. Stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je, vrijeme je pokazalo, bila grobnica srpskog naroda.

Nastala je versajska Jugoslavija u čije stvaranje su umiješani masonski i vatikanski uticaji. Namjera kralja Aleksandra bila je da Meštrović pravi budući mauzolej, ali je odlukom Arhijerejskog Sabora i Svetog Sinoda Srpske crkve, a po predlogu mitropolita Gavrila Dožića, riješeno da se, ipak, obnovi kapela, što je, prema projektu Nikolaja Krasnova, i urađeno 1925. godine. Tada je po drugi put ispunjen Njegošev zavjet i njegove kosti položene u obnovljenu Kapelu.

Međutim, u doba komunizma opet je podgrijana ideja o gradnji mauzoleja, te tako 1951., kada je bilo 100 godina od Njegoševog upokojenja, počinje da se zagovara ideja da Njegošu na vrhu Lovćena treba napraviti spomenik.

Blažo Jovanović i njegovi istomišljenici su došli na ideju da naprave „dostojanstveniji i ljepši spomenik“, ali postoji nešto šo se zove amanet. Sveta volja Vladike je bila: „Kopajte me u onu crkvu. Ako mi ovo ne ispunite ostaviću vas pod vječitim prokletstvom“.

Komunisti jesu krivi, ali ne samo oni. Bili su poslušnici moćnih ljudi iz sjenke. Po jednom podatku, Blažo Jovanović je bio za izgradnju mauzoleja, ali, je „iz te priče izašao“ kad je shvatio da je u ova dešavanja Katolička crkva umiješana do „balčaka“, da je to, u stvari, projekat Vatikana, ne samo Vatikana, ali je Vatikan preuzeo komandu.

Napravljena je kompletna strategija da se Katolička crkva involvira u Crnoj Gori, uostalom, tada je izgrađena katolička crkva u Nikšiću.

U prilog tvrdnji o umiješanosti Vatikana i Katoličke crkve u činu svetogrđa rušenja Njegoševe Kapele postoji pismo koje je papski emisar Frančesko Palavineti uputio Mitropolitu Danilu Dajkoviću 28. decembra 1969. godine, ne bi li ga privolio da im bude od pomoći u skidanju Njegoševe kapele sa Lovćena. U pismu piše: „Mnogo se postiglo i Sveti otac papa je veoma zadovoljan i predložio je da bi bilo najbolje da se skine ona mala kapela i smjesti u muzej ili na Njeguše gdje bi odgovarao namjeni, gdje istorija tog vremena – izumrlog starog naroda još jedino može da se vidi.“

Prije skoro 50 godina Vatikan je debelo imao operativne planove za obezglavljivanje Lovćena i slamanje duhovne kičme Crne Gore i pravoslavne Boke Kotorske.

U pismu papin izaslanik dalje spekuliše: „Verujući da će u vama naići i na saradnika u borbi da se uspostavi u Crnoj Gori prava Hristova vjera, i taj narod povrati i osamostali kao novorođenče Sv. Oca Pape, on je voljan da se sve žrtve podnese i sva sredstva zato uloži“.

Zbog toga je trebalo da se Ozana proglasi sveticom a njeni ostaci pohrane u mauzolej na Lovćenu, „za što će biti izgrađen veliki i divan sarkofag koji će krasiti unutrašnjost Mauzoleja“.

U presudnom trenutku kada je došlo do konačne odluke da se ruši kapela na Lovćenu, u Crnoj Gori je postojala komisija za podizanje mauzoleja u kojoj je bilo trinaest akademika i doktora nauka koji su 15. novembra 1966. godine dali sledeću izjavu:“Komisija je jednoglasno odlučila da predloži da se na Lovćenu ne podiže Njegošev mauzolej prema projektu I. Meštrovića“. U svojoj izjavi komisija je u nekoliko tačaka obrazložila zbog čega ne podržava ovaj projekat. Između ostalog navedeno je kako simboličko tako i estetsko narušavanje Vladike Njegoša i Lovćena izgradnjom današnjeg mauzoleja.

Danas u sjenci mauzoleja, još uvijek čvrsto stoji mitropolija Njegoševa u zidinama Cetinjskog manastira. Čeka strpljivo duhovnu obnovu crnogorskog naroda, a sa njim i obnovu kapele na Lovćenu koja će opet biti simbol slobode kao i Vladika što u njoj duhom počiva.