Važno je što je na srcu

„A što izlazi iz usta izlazi iz srca, i ono pogani čovjeka. Jer iz srca izlaze zle pomisli, ubistva, preljube, blud, krađe, lažna svjedočenja, hule. I ovo je što pogani čovjeka…“ (Mt. 15, 18-19)

„I heard a siren from the docks
saw a train set the night on fire
I smelled the spring on the smoky wind
Dirty old town, dirty old town.“

Ovu pjesmu irske grupe The Pogues, koja se na moje ne malo iznenađenje čula preko razglasa u autobusu, prekinuo je kondukter koji je umornim glasom rekao: “Cetinje. Polazimo po prijemu putnika“.

Zgrabio sma ranac i izašavši napolje, susreo se sa oštrim i hladnim cetinjskim vazduhom. Brzim korakom sam se uputio prema školi, usput primijevtivši pojačano prisustvo milicije u gradu. Nakon održanog časa, začuo sam komešanje i povike koji su dolazili iz pravca zgrade Vladinog doma. Sišao sam na prizemlje i od dežurnih đaka u portirnici saznao da se grupa građana „spontano“ okupila i vrijeđala profesora Informatike u našoj školi, a od skora i premijera države Zdravka Krivokapića. Međutim, to je trajalo svega nekoliko trenutaka, budući da su se građani brzo razišli.

Vrativši se u zbornicu, sjetio sam se sličnog događaja, koji se zbio prije nekih dvadesetak godina, kada sam bio maturant ove škole. Naime, jednog sumornog, jesenjeg jutra, prolazeći pored Muzičke akademije, ugledao sam osamdesetogodišnjeg čovjeka izboranog lica, kako držeći hrapavim rukama u vis podignut štap, ne birajući riječi vrijeđa grupu đaka prvog razreda. Prvaci su, između svega ostalog uzevši u obzir i njegove godine, reagovali dosta smireno.

Ipak, jedan od njih ga je upitao: „Gospodine, zašto nam psujete majku srpsku, a na glavi nosite crnogorsku kapu sa krstom i četiri slova S?“.

Nakratko promislivši, starac mu je odgovorio sledeće: „Nije važno što je na kapi, važno je šta je u srcu!“ I zaista je važno što je na srcu! I kad Gospod u svoj svojoj slavi bude došao, neće suditi našim kapama, nego našim srcima! I teško onom srcu u kojem se nataložio virus bratomržnje! Taj se virus, kao nijedan drugi, prenosi sa koljena na koljeno, i opasniji je i ubitačniji od bilo koje druge pandemije.

Stoga, na nama je da ne dozvolimo da ovaj virus ovlada našim srcima. Međutim, ova se borba ne vodi protiv krvi i tijela, već protiv „gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova zlobe u podnebesju“ (Ef. 6, 12). Samo obučeni u „sveoružje Božije“ (Ef. 6, 11) možemo očistiti naša srca i pripraviti ih za Dan koji će „skoro doći“ (Otk. 22, 20).

Đakon Pavle Lješković,
profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog
i đakon pri hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi