Večernji list: Prljavi veš svemoćnog predsjednika iznosi njegov prvi bankar

Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Svetozar Marović… Podugački je popis nekadašnjih saboraca crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića s kojima se u međuvremeno direktno ili indirektno obračunao i iz tih duela izašao kao pobjednik. Milošević je preminuo u Hagu, Bulatović je politički mrtav, dok Marović liječi navodnu depresiju u Beogradu i tako izbjegava zatvorsku kaznu na koju je osuđen u Crnoj Gori.

Crnogorska javnost, ali i šire, sada se zanima novim odmetnikom – Duškom Kneževićem, čovjekom koji se u nekim krugovima smatrao i prvim bankarom porodice Đukanović, a koji sada iz Londona (poput nedavno Ivice Todorića) šalje instagramske “bombe” (za razliku od Todorića) kojima se upisuje u istoriju kao prvi koji je uzvratio udarac vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Štaviše, afere “Koverta” i “Atlas”, kako ih je crnogorska javnost nazvala, podsjećaju na aferu “Nacional” o švercu duvana, a poslije koje su glavom platili glavni urednik “Nacionala” Ivo Pukanić i prvi čovjek dnevnih novina “Dan” Duško Jovanović. I tada je aferu počeo jedan Knežević, ali tada Ratko, koji je bio prijatelj s Đukanovićem i šef trgovačke misije Crne Gore u SAD-u. “Nacional” je tada spominjao Duška Kneževića kao osobu koja je pomagala u pranju novca, što je on negirao.

Povratak biznismena

Duško Knežević malo je drukčiji igrač od onih s kojima se do sada obračunavao Đukanović. Čovjek s britanskim pasošem, jedan od najzaslužnijih za uvođenje njemačke marke u Crnu Goru, doktor nauka koji je na višem nivou od klasičnih švercerskih tipova s kojima je Đukanović povezivan.

On je bio zadužen za kompleksne finansijske operacije koje uobičajenom Đukanovićevu okruženju prestaju biti jasne na pojavu prvog razloga. Osim toga, Knežević je s novcem došao u Crnu Goru kao biznismen poznat u SFRJ i izgradio je mrežu međunarodnih kontakata. Čak je i metoda njegove borbe neobična – on je rat objavio preko Instagrama, gdje objavljuje arhivske fotografije s crnogorskim moćnicima, podsjeća na napad na Dubrovnik, prekinuta prijateljstva… Potom je došao i snimak na kojem tadašnjem gradonačelniku Podgorice predaje kovertu s, kako tvrdi, blizu sto hiljada eura. No vratimo se malo unazad…

Fantomska prijetnja

Službeno je sve počelo ispitivanjem poslovanja dvije banke koje su pod kontrolom Kneževića – Atlas i IBM banke. Kneževića crnogorsko tužilaštvo, istina i dalje neslužbeno, sumnjiči da je šef kriminalne grupe koja je preko Atlas banke “oprala” 500 miliona evra u posljednjih sedam godina. U međuvremenu u Atlas je uvedena prisilna uprava, a u banci IBM proglašen je stečaj.

Tada je Knežević poručio da mu ustvari pokušavaju oteti imovinu i vrijedne poslove, naročito kada je u pitanju e-komerc. Sve transakcije crnogorskih banaka u tom su se periodu morale naći pod kontrolom Uprave za sprječavanje pranja novca i Centralne banke, čija se uloga uveliko problematizuje i zbog popustljivog odnosa prema bankama grčkog biznismena bliskog crnogorskoj vlasti Petrosa Statisa i Aca Đukanovića, Milovog rođenog brata.

U tih sedam godina Knežević i njegova grupa bili su važni partneri Vlade i premijera ili predsjednika Đukanovića. Organizovali su se festivali, Đukanović je uručivao stipendije Atlas fondacije, a Knežević mu je omogućio da prisustvuje Globalnoj inicijativi Bila Klintona. Činilo se da je sve u redu…

Napad klonova

Upravo dok se sve ovo odvijalo, mediji bliski i srpskim i crnogorskim vlastima (Informer i E-novine) počinju Kneževića opisivati kao kriminalca kojem propada biznis. Najavljuje se hapšenje, raskol s Đukanovićem, povezuje se čak i sa slučajem Moldavke S. Č. i navodi da je to bio dio plana za Milovo rušenje. Knežević je na to odgovarao da ga s Đukanovićem veže dugogodišnje prijateljstvo i da uvijek može računati na njegovu podršku. Đukanović je bio nešto rezerviraniji – kazao je da nema saznanja da je Knežević plaćao kampanju protiv njega i da imaju dobru građansku komunikaciju.

Knežević se suočio s poslovnim problemima 2016. godine kada je crnogorska Centralna banka donijela sanacijski plan za Atlas banku, ruska centralna banka zatvorila im je filijalu u Moskvi, a kiparske vlasti brokersku kuću ACFX.

Knežević je tada najavio prodaju Atlas banke, ali to se nije dogodilo.

Osveta gospodara

U oktobru 2017. godine, tužilaštvo je uhapsilo šest vozača i kurira Atlas banke, uz optužbu da su 100.000 dolara “prljavog” novca zamijenili za evre. Knežević je tada kazao da su njegovi radnici nevini i tada je prvi put komentarisao glasine o tome da je zainteresovan za uključivanje u politiku.

Tužilaštvo je u decembru pokrenulo istragu o pranju novca preko Atlas banke blokirajući račune od 80 miliona evra, a Centralna banka uvela je privremenu upravu u tu i Invest banku Montenegro, a potom i stečaj u IBM Banku.

Knežević je optužio Specijalni policijski tim i Specijalno državno tužilaštvo da maltretiraju i zlostavljaju njegove zaposlene i pozvao glavnog specijalnog tužitelja Milivoja Katnića da objavi sve o čemu su službeno razgovarali.

Knežević je kazao da je CBCG ekspresno prenijela 15 miliona evra na račun azerbejdžanske Kaspije u Prvoj banci, koju kontroliše brat Mila Đukanovića, iako su imali dogovor.

Azerbejdžanske vlasti poznate su po odličnim odnosima s crnogorskim vlastima, a Knežević je objavio da su vlasnici Kaspije ministar u Vladi Azerbajdžana Kamaladin Hejdarov i njegovi sinovi.

Imperija uzvraća udarac

U decembru stiže i nalog za hapšenje Kneževića, ali je on tada uveliko bio u Londonu kao vlasnik kiparskog, a navodno i britanskog državljanstva.

On se nekoliko nedjelja prije toga obratio pismom Đukanoviću i predsjedniku Vlade Dušku Markoviću i tražio da se prekine njegov progon i pozvao tužitelja Milivoja Katnića da objavi o čemu su razgovarali. Ubrzo je Knežević kazao da mu je Katnić prijetio kazavši mu da “velike ribe padaju na malim stvarima” i da ga je probao povezati s Demokratskim frontom i slučajem “državni udar” koji i dalje traje pred crnogorskim sudom.

Tako se otvorila priča o finansiranju Đukanovićeve Demokratske partije socijalista, a Knežević je kazao da je bio jedan od najvećih donatora te partije.

Uslijedila je serija ozbiljnih optužbi i najava još ozbiljnijih i škakljiviji, kada je Knežević otkrio o čemu je sve razgovarao s Katnićem – od afere Telekom do faraonskog kompleksa u elitnom naselju Gorica C koji se godinama povezuje s Đukanovićem.

Knežević je tražio od Vrhovnog državnog tužioca da smijeni Katnića, DPS i nadležni organi su se pravili mrtvi i nisu se oglašavali ni sami ni nakon novinarskih pitanja. U isto vrijeme Knežević je preko Instagrama sarkastično govorio o Đukanoviću kao o najvećem političaru i zavodniku i dalje gradio priču oko političke dimenzije čitave priče. Potom je stigla i objava rata…

Nova nada

Knežević 11. januara u podgoričkim “Vijestima” otvoreno optužuje Đukanovića da stoji iza naloga za njegovo hapšenje i da mu s kriminalnim klanovima pokušava oteti imovinu i poslove. Istoga dana predveče pojavljuje se i famozni snimak na kojem on predaje novac tadašnjem gradonačelniku Podgorice Slavoljubu Stijepoviću i ubrzo se prvi put oglašava i sam gradonačelnik. Stijepović u nemuštom saopštenju priča da se radi o podvali i da je neugodno iznenađen što ga je školski drug tajno snimao. On tada govori da se radi o novcu proisteklom iz konverzije “s čim je javnost već upoznata”. Međutim, javnost ne samo da nije upoznata već je Stijepović žustro demantovao prije godinu i po da ima veze s tim novcem, vapeći tada pred televizijskim kamerama da se nađe način da se zaštite od takvih glasina.

Nije se informacija ni ohladila, a Knežević objavljuje i podatak da je po dogovoru s Đukanovićem dao Stijepoviću 200 hiljada dolara (97.500 eura na snimku), da je ovaj tražio konverziju u eure (jer ne može plaćati aktiviste u dolarima) i da mu je dio predao u kući, a dio poslao po vozaču u kabinet. Knežević je ustvrdio i da mnogi crnogorski biznismeni tako finansiraju DPS. Dobar dio javnosti nema nikakvu dilemu – biznismen je nacrtao shemu crnih fondova vladajuće partije jer svi dostupni izvještaji ne bilježe tu donaciju, a nadležna agencija ćuti kao zalivena.

Knežević čak tvrdi da Đukanović uoči izbora lično postrojava crnogorske biznismene i određuje tarife, odnosno novčane iznose koje moraju dati za njegovu partiju. DPS je sve nazvao nedostojnom kampanjom očajnika koji bježi od pravde.

Sila se budi

Knežević je najavio još snimaka s drugim akterima, pa je sada zanimljivo razmišljati ko sve češe glavu i pita se je li kamera bila uključena kada je gostovao u njegovoj vili u Zeti, u predgrađu Podgorice.

I na taj način ovaj slučaj predstavlja nastavak afere “Snimak” kada je preko diplomatskih krugova jedan, tada opozicioni političar, a sada ambasador Crne Gore u Kini, dostavio audiozapise u kojima se dogovara taktika kupovine glasova za DPS.

U „šteku“ bi se moglo naći mnogo toga, od otkrivanja prvog javnog miliona koje je Đukanović zaradio – upravo preko banke Pireus u Londonu, bez ikakvog zaloga – do afere Telekom u kojoj je prepoznata poznata advokatica Ana Đukanović, Milova rođena sestra, a u kontekstu prodaje crnogorskog Telekoma i primanja mita koji iznosi više od tri miliona evra.

Nije manje zanimljiva ni priča o kompleksu na brdu Gorica koji je obavijen velom misterije od samog početka gradnje. Knežević je otkrio da je sukob s Đukanovićem i počeo kada je od njega traženo da bude upisan kao vlasnik građevine u elitnom naselju, ali da je to odbio.

Sama činjenica da specijalni državni tužilac pita Kneževića za objekat koji se nalazi preko puta glavne državne vile “Gorica” govori mnogo…

Izvor: www.vecernji.hr