Večernji list: Sutjeska je hrvatska bitka, a Srbi su tu statistička greška!
1 min read
Sutjeska ranjenici
Hrvatski „Večernji list“ donosi novi tekst kojim pokušava da promijeni istoriju i da objasni da je Bitka na Sutjesci zapravo bila“hrvatska istorijska bitka“ i da su Srbi tu praktično statistička greška.
Objašnjavajući zašto je ovo bila hrvatska bitka, „Večernji list“ navodi da je to zbog toga što je Pavelić predao Dalmaciju Italiji pa su razočarani Dalmatinci pristupili masovno partizanima. Odnosno, Dalmatinci su se razočarali u Pavelićevu nacionalnu politiku i krenuli u samostalnu borbu za, pre svega, Hrvatsku državu!
Prema tome, ova bitka je po tumačenju „Večernjeg lista“ bila pre svega hrvatska nacionalna bitka pa tek onda antifašistička.
Prenosimo ceo tekst iz „Večernjeg lista“:
„Brojno stanje cijele partizanske grupacije, zajedno s ranjenicima, iznosilo je ukupno 22.148 boraca (19.265 muškaraca i 2883 žene). Slovenski povjesničar Viktor Kučan navodi da je od tog ukupnog broja bilo tek 6610 članova Komunističke partije.
U trajnoj raspravi o naravi partizanskog pokreta i ciljevima borbe protiv fašizma u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata posljednjih se dana u javnosti, kao argument u prilog tezi da nije riječ isključivo pokretu usmjerenom na stvaranje komunističke Jugoslavije, sve češće spominje Bitka na Sutjesci.
Bivši predsjednik Sabora Luka Bebić (HDZ) u intervjuu „Novom listu“ nedavno je tako kazao kako je 1991. Franju Tuđmana podržao, među ostalim, i zato što je bio Titov general navodeći podatak kako je među poginulima u Bitki na Sutjesci bilo više od 40 posto Hrvata. U toj je bitki poginuo i Bebićev otac, a Bebić sada ističe kako treba dijeliti partizane koji su tamo bili iz ideoloških pobuda, kakav je bio i njegov otac, od velike većine koja je u pokretu završila revoltirana sporazumom između Pavelića i Mussolinija, kojim je velik dio Dalmacije predan Italiji.
– Ljudi su išli osloboditi svoj narod i zemlju od okupacije, borili su se za svoju budućnost. Jedno je komunizam, a drugo antifašizam, koji je samo malim dijelom bio komunističkog usmjerenja. Velika većina antifašista borila se za svoj narod i državu – objašnjava. Na opasku da je na čelu pokreta ipak bila Komunistička partija, odgovara kako komunisti jesu predvodili borbu protiv sila Osovine, a potkraj rata paralelno i ideološku revoluciju. No 1942. i 1943. ideologija, kaže, nije igrala veliku ulogu. Da su Hrvati činili ključnu sastavnicu jedne od najkrvavijih bitaka na ovim prostorima, govore i podaci koje je u knjizi “Borci Sutjeske” iznio slovenski povjesničar Viktor Kučan. On poimenice nabraja pripadnike svih četiriju partizanskih divizija i 16 brigada koje su se u svibnju i lipnju 1943. našle u okruženju njemačkih trupa između rijeka Pive i Sutjeske u istočnoj Bosni. Navodi kako je brojno stanje cijele partizanske grupacije, zajedno s ranjenicima i bolesnicima Centralne bolnice, iznosilo ukupno 22.148 boraca (19.265 muškaraca i 2883 žene). Operativna grupa brojila je oko 18.000 boraca, a u mjesec dana bitke poginula su 7543 partizana (6946 muškaraca i 597 žena).
Kučan u knjizi donosi i njihov socijalni te nacionalni sastav, ali i tablicu koja pokazuje broj boraca po općinama u bivšoj Jugoslaviji, iz koje je vidljivo da su među partizanima na Sutjesci najbrojniji bili Dalmatinci, a Split i Šibenik jedini gradovi s četveroznamenkastim brojem boraca. Za usporedbu, u Bitki na Sutjesci sudjelovalo je samo 67 Beograđana. Najviše je Dalmatinaca bilo i među poginulima, oko 3000, a najveće gubitke pretrpjela je Druga dalmatinska brigada, s 800 poginulih.
Da je Sutjeska bila “hrvatska bitka”, potvrđuju i povjesničari Tvrtko Jakovina i Davor Marijan, a na pitanje što je Dalmatince otjeralo u jednu od najkrvavijih bitaka, odgovaraju jednako – teror talijanskih fašista. Dvojica povjesničara suglasna su da za sudjelovanje brojnih Hrvata u partizanskom pokretu ključna nije bila ideologija, već upravo Pavelićeva predaja Dalmacije u ruke Italije, a da je tomu tako, pokazuje i Kučanova “prozivka boraca sa Sutjeske”, u kojoj se navodi kako je među partizanima koji su se tada našli u okruženju, uključujući ranjene, bilo 6610 članova Komunističke partije, dakle manje od trećine ukupnog broja.
– Antifašistički pokret u Jugoslaviji, pa onda i u Hrvatskoj, vodila je Komunistička partija na čelu s Titom. Ona je organizirala kadrove i vodstvo, no naziv Narodnooslobodilački rat, koji je došao iz politike, a ne iz historiografije, nije se pojavio slučajno. To nije bio ustanak ili borba političkih aktivista, članova neke partije, nego opći ustanak, koji je obuhvaćao različite skupine. Tu je bilo i nešto svećenika, jako puno seljaka i najviše onih koji nisu imali nikakvu školu ni ideologiju, nego su jednostavno ustali protiv Nijemaca ili su se borili iz različitih razloga, za slobodu, ako hoćete – kaže Jakovina.
I doista, kada pogledamo socijalni sastav onih koji su na strani partizanskog pokreta sudjelovali u Bitki na Sutjesci, a koji također popisuje Viktor Kučan, vidimo kako je tamo bilo najviše zemljoradnika, njih 13.695, 5165 radnika, 1572 đaka i 367 studenata. U znatno manjem broju prisutni su prosvjetni radnici, inženjeri, pravnici, liječnici, književnici i dramski umjetnici, a među borcima je bilo i 10 svećenika. Davor Marijan ističe, pak, kako je partizanski pokret od ljeta 1942. opstao isključivo zahvaljujući Dalmatincima.
– Od ljeta 1942. pa do kraja rata komunistička elita opstala je zato što su ih hranili “dalmatinskim mesom”. Ta slika nije toliko jasna kada se gleda popis brigada, no ako pogledate po divizijama na Sutjesci, dobit ćete puno “opakiju” sliku, koja obara tezu da su to uglavnom bili Srbi – kaže Marijan. Podsjeća i da je najteže gubitke pretrpjela Druga dalmatinska brigada, u kritičnoj bitki na Gornjim Barama, gdje su imali samoubilački zadatak držati odstupnicu Vrhovnom štabu i Titu, odnosno spriječiti prodor njemačke borbene grupe “Anaker” dok se glavnina partizana i Vrhovni štab ne prebace preko Sutjeske. Druga dalmatinska ispunila je zadaću, ali i pretrpjela stravične gubitke.
Druga dalmatinska na Gornjim Barama praktično je dnevno gubila 100 ljudi – upozorava Marijan. Tumači da je snažno novačenje Dalmatinaca u partizane vezano uz Bihaćku republiku, prostrani teritorij od Livna, preko Grahova, Bosanskog Petrovca, Bihaća, gotovo do Karlovca, koji su partizani držali krajem 1942. i početkom 1943. godine. U tom razdoblju nastalo je pet brigada u kojima su dominantni bili Hrvati iz Dalmacije, od kojih su se dvije raspale tijekom Bitke na Neretvi, a njihovo ljudstvo raspoređeno je po drugim brigadama.
– Ljudi su bježali pred Talijanima, a Tito je, nakon pogreške s “klasnim ratom” na tromeđi Crne Gore, BiH i Srbije 1941., tijekom kojega je partizanski pokret spao na šačicu fanatika, kroz Dalmatince dobio “svježu krv”. Ti su ljudi imali razloga otići u rat, Talijan ih je otjerao u šumu, a komunisti su iskoristili sve to obećavajući im “brda i doline” – tumači Marijan. Iako najveći dio tih ljudi nisu bili komunisti, Marijan ističe kako su oni, iako toga nesvjesni, radili za staljinističku ideologiju.
– Oni nisu imali izbora nego staviti se pod vodstvo Komunističke partije jer su komunisti bili jedini organizirani i imali su vojsku i to je ono pitanje što je antifašizam. Na našim prostorima to je bio staljinizam, ta laž – zaključuje Marijan i žali što povjesničari u Hrvatskoj nisu do kraja obradili tu kompleksnu priču jer, kaže, “radije pišu kolumne po novinama i podgrijavaju stare mitove”. – Ti ljudi jesu bili antifašisti, ali problem je što se u Hrvatskoj zanemaruje činjenica da antifašizam sam po sebi nije ideologija, nego borba protiv jedne ideologije, koja ne govori ništa o vrijednosnim sudovima onih koji idu u tu borbu. Antifašist može reći da je demokrat, ali demokrat nikada neće reći da je antifašist jer se to podrazumijeva, no podrazumijeva se i da je antikomunist.
Antifašizam je savez dobra i zla protiv drugog zla – smatra Marijan. Jakovina, pak, ne vidi problem u činjenici da su antifašistički pokret u Hrvatskoj iznijeli komunisti, tada Staljinovi pobornici, i smatra da to nimalo ne umanjuje antifašističko usmjerenje pokreta. – U čemu je problem? Mi smo tada imali još jednu antifašističku snagu koja se zvala Hrvatska seljačka stranka, no ona je tom trenutku bila u kraljevskoj vladi u Londonu. Njihov ministar vojske bio je Draža Mihailović. Ta je stranka mogla napraviti različite izbore, ali nije, ona se u tom trenutku zauzimala za monarhističku Jugoslaviju i sjedila u kraljevskoj vladi. To je bila druga hrvatska antifašistička komponenta, a treće nije bilo. Ne znam zašto nekom smeta da su na čelu antifašističkog pokreta bili komunisti. To je kao da se pitate je li 90-ih Hrvatsku vodio HDZ. Jest – kaže Jakovina.
Uvjeren je da je negacija antifašističkog pokreta u Hrvatskoj pokušaj desnice koja je, tvrdi, proizišla iz struje koja se tijekom Drugog svjetskog rata svrstala na stranu fašista, da se izbori za “bolju prošlost”. Dvojica povjesničara na dijametralno suprotnom stavu su i kad je riječ o značaju same Bitke na Sutjesci.
– Ta je bitka bila važna zato što je 1943. trebalo očistiti prostor od onih koji su, u trenutku kada se pripremaju velike bitke na Sredozemlju, Nijemcima mogli postati neugodan faktor s obzirom na to da Talijani ulaze u svoju završnu fazu i talijanska situacija je vrlo teška. S te su strane nastojali očistiti stanje i izbjeći bilo kakvo dodatno krvarenje, i zbog toga su se dogodile dvije velike bitke na Neretvi i Sutjesci – kaže Jakovina. Podsjeća da je njemačka operacija Schwarz, koja je u poslijeratnoj terminologiji nazvana Petom neprijateljskom ofenzivom, za cilj imala razbiti Vrhovni štab NOVJ, koji se nakon raspada Bihaćke republike spuštao prema jugu. – To je prostor blizak dalmatinskom prostoru i zato ste imali ne samo veliki broj Hrvata nego i velik broj onih koji bi se danas zvali građanima Republike Hrvatske bez obzira na nacionalnost. Bitka na Sutjesci bila je vrlo važna jer su tamo došli britanski vojni izaslanici. Oni su na temelju tih bitaka izvijestili tko je taj tko se bori protiv Nijemaca na prostoru bivše Jugoslavije i od tog trenutka dalje je priča sa Saveznicima koji se okreću prema partizanima, odnosno prema Titu, počela dobivati svoju konačnu formu – tumači Jakovina. Marijan, međutim, Bitku na Sutjesci smatra “mitom, klaonicom i promašajem”. – Sutjeska je mitska bitka, ona realno nema nikakvo značenje, ona je klaonica, promašaj. Kada partizansku gerilsku postrojbu stavite u opsadnu obranu, ona je gotova. Partizani ratuju po principu – napadni i bježi. Ovdje nisu bili dorasli Nijemcima i pravo je čudo kako su prošli – kaže Marijan. Smatra da je ključna za partizane bila Bitka na Neretvi, u kojoj su se riješili svog najopasnijeg protivnika – četnika.
– Tito tada u glavi ima ideju ići dalje u Srbiju i pogrešno vjeruje da ima dogovor s Nijemcima, nakon martovskih pregovora u koje je poslao Vladimira Velebita. To je ključni dio, koji se prešućuje, jer su ‘90-e pitali Koču Popovića što znači rečenica koja nije objavljena, ali postoji u arhivu: “Nijemci su prekršili sporazum.”
Koča Popović Titu tri dana piše da ima problem s Nijemcima, a on to ne prihvaća i pita samo za Talijane. Pogrešna prosudba, pokolj i kaos koji se dogodio izravno idu Titu na dušu – uvjeren je Marijan. Smatra da Tita ne ekskulpira ni činjenica da su Nijemci tada bez odobrenja ušli duboko u talijansku okupacijsku zonu, što se ranije nije događalo, kao ni to što je na Sutjesku došla britanska vojna misija. Iako priznaje da je potvrda Saveznika bila ključna za partizanski pokret, Marijan drži da bi Britanci ionako došli te da se na ispunjenje tog političkog cilja moglo čekati s obzirom na to da su četnici razbijeni na Neretvi.
– Tito je mogao i trebao izbjeći tolike žrtve na Sutjesci. Mogli su jeftinije proći, povući se ranije. Ovako su se probili kroz 369. legionarsku diviziju, koja se formirala od ljudstva NDH. Da je kojim slučajem bila koja njemačka postrojba, nitko živ ne bi izišao. To je cijela priča – oni su se raspali između sebe, Tito se izgubio, o čemu piše Đilas. Kada se Popović na svoju ruku probio kroz obruč, ta je samovolja zaboravljena. Od te bitke poslije je sustavno napravljen mit, no ona je zapravo bila poraz,“ tumači Marijan.
Večernji.hr, intermagazin.rs
JA sam Dalmatinac i moj dida i nikad se nije borio za NDH i nikad ih nije voleo ,jer Slobodna Dalmacija je san. Dalmatinci nisu Hrvati i mogu mi svi prdnut pod prozor .Svi koji pokusavaju da podele,prisvoje ili umanje bitku Dalmatinaca u Drugom Svetkom ratu,odvoje od Partizana ili partizanske borbe su ustase-Hrvati kojima ta istina ne odgovora jer Hrvati nisu bili vecinski ucesnici u NOB-a,pa da mogu u svetu da se pokazu kao antifasisti preko tudjih ledja.Standardno priosvajaju Dalmatinsko, sve od obale,muzike,pisama cak i narecja.Svaki Dalmatinac se borio i nikad ,nikad nije gledao na veru i naciju vec samo da zivi Slobodno u Dalmaciji,ZIVILA SLOBODNA DALMACIJA.Docice i taj dan kada cemo opet biti slobodni.
Jedino je u ovoj nesrećnoj državi moguće da otvoreni simpatizeri nacizma i ustaštva („Ovce, budite se !“) vrijeđaju iskrene i prave antinaciste i antifašiste, vrijeđajući ih i „lijepeći“ im rasističke, šovinističke i mizantropske „etikete“! Ali, zar je realno očekivati nešto ljudsko od neljudi?
E, sad mi je lakše kad sam čuo da su Savu Mizaru ubili Hrvati, a ne Srbi.
Ukupan broj poginulih partizana u bici iznosi – 7.454 boraca (6.946 muškaraca i 597 žena, od kojih su njih 352 bile bolničarke). Nacionalni sastav partizanskih boraca bio je sledeći: Srbi – 11.851; Hrvati 5.220; Crnogorci – 3.295; Muslimani – 866; Jugosloveni – 757; Jevreji – 74; Slovenci – 21 i druge nacionalnosti 21.
Najveći broj partizanskih boraca bio je sa područja Hrvatske – 8.925, od čega 5.195 iz Dalmacije, a 2.179 sa Banije, zatim Bosne i Hercegovine – 8.293, Crne Gore – 3.337, Srbije – 1.492, Makedonije – 21, Slovenije – 19 i iz inostranstva – 38.
Neka mesta drže apsolutne rekorde po broju učesnika i broju poginulih u bici: Šibenik – 1.316 boraca, poginulo 787; Split – 1.091 borac, poginulo 190; Knin – 586 boraca, poginulo 334; Dvor na Uni – 560 boraca, poginulo 267; Drvar 550 boraca, poginulo 203.
Brigade sa najvećim brojem pogunilih u bici su bile: Druga dalmatinske udarna brigada – 764 borca; Prva dalmatinska udarna brigada – 564 boraca; Treća dalmatinska udarna brigada – 531 borac; Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada – 456 boraca; Prva proleterska udarna brigada – 409 boraca; Peta proleterska crnogorska udarna brigada – 396 boraca, Sedma banijska udarna brigada – 365 boraca i Druga proleterska udarna brigada – 360 boraca.
„…Prema dokumentima nastalim u toku rata (izveštaji i brojnom i nacionalnoim sastavu partizana), a objavljenim nakon rata u Zborniku dokumenata, tom V, knjiga 30 nacionalni sastav divizija nastalih na tlu Hrvatske je 1942. je bio:
Šesta lička divizija – 96% Srba;
Sedma banijska divizija – 92% Srba
Osma kordunaška divizija – 95% Srba
Dvanaesta slavonska divizija – 85% Srba…“
…Prilikom Titovog susreta sa Čerčilom u Kazerti 1944. Tito je govoreći o svojoj vojsci rekao da su u početku u njoj bili skoro isključivo Srbi,
„Moramo ovdje povući činjenicu da se u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, od samog početka pa do danas nalaze u ogromnoj većini baš Srbi, umjesto da to bude obratno. Baš srpski, crnogorski, bosanski i lički partizani i brigade, koje su bile sastavljene gotovo isključivo od Srba, vodile su i danas vode nemilosrdnu borbu ne samo protiv okupatora, već i protiv četnika Draže Mihailovića i ostalih neprijatelja naroda.”
ali da je sada (to jest 1944) sastav višenacionalan. Na to se Čerčil okrenuo Šubašiću i Kosanoviću koji su mu klimajući potvrdili Titove reči. U Hrvatskoj će se Hrvati, uglavnom iz Dalmacije, prvi put početi uključivati u partizane tek od druge polovine 1942. ;ta pojava će među Dalmatincima biti raširena uoči i nakon kapituacije Italije 1943. A 1944 kad je već bilo jasno pitanje pobednika prelazak Hrvata u partizane bio je masovan, naročito posle Titovog obećanja da će amnestirati sve pripadnike kvislinških formacija ako do 1. septembra 1944 pređu u partizane. Tad u partizane prelazi veliki broj domobrana pa čak i neke bivše ustaše. Na kraju rata (kraj 1944) kada se redovi partizana pune bivšim domobranima i ustašama, među partizanima u Hrvatskoj je Hrvata dva i po puta više nego Srba mada doduše čak i tada Srbi učestvuju u sastavu partizana duplo više nego što bi se moglo očekivati na osnovu njihovog učešća u broju stanovništva Hrvatske.
Dok se u Hrvatskoj Hrvati počinju uključivati u partizane u drugoj polovini rata, u BiH će ogromnu većinu partizana činiti Srbi čak i do samog kraja rata….“
Masovni prelasci u partizane su bili i sa četničke strane nakom Titovog obećanja o amneziji , što su masovo iskoristili mnogi srbi .
Najveće procentualno učešće u NOB-u , u odnosu na broj stanovnika , od svih juznoslovena je imao crnogorski narod .
„Četnici“ (odnosno Jugoslovenska vojska u otažbini kako je glasio njen zvanični naziv) prelaze u partizane krajem ljeta 1943.kada kralj Petar na radio Londonu na nagovor Čerčila POZIVA sve ANTIFAŠISTE (i četnike i one koji to nisu) da se priključe NOVJ i okrenu leđa Draži i priđu Titu.Što je ogromna razlika od Titovog poziva nacističkim formacijama u kojima je bila većina njegovih sunarodnika (ustaše,domobrani)za koje zna da će da izgube rat i da će NDH kao Hitlerov satelit biti poražena,i dosta smanjena.Pa da svi Hrvati ne prođu kao bosi po trnju,prelaze u partizane.Možda je „Crnogoraca “ i bilo najviše u odnosu na br stanovnika ,ali je Srba bilo neuporedivo najviše u NOVJ.O tome najviše govori ko je gdje bio na početku rata.Vidi prethodni moj komentar.
Jer lako je biti na pobjedničkoj strani onda kad se nazire pobjednik i kad je kraj rata blizu.Sve je rečeno ko je uvijek bio antifašista,a ko latentni nacista još 1990-te kad je puklo u Hrvatskoj..Dok su Srbi spašavali Jugoslaviju ,Hrvati su uz „za dom spremni“ i „Srbe na vrbe“ orgijali paleći jugoslovenske zastave…i još gore bestijalnosti koje su uslijedile kasnije.Ima nas još koji pamtimo dobro redosled događaja…Moj otac je služio vojsku 1968. u Zadru i još tada je nalazio po zidovima grafite ustaške sadržine.
I Hrvati treba da su do neba zahvali Brozu što ih je spasio, i da mu svuda spomenike i biste dižu, umjesto što mu ukidaju nazive trgova i ulica,jer su jedini Hitlerovi saveznici koji su prošli nekažnjeno.
Znači Srba je bilo 15.000 pošto su naravno Crnogorci Srbi.Svih ostalih ni pola , ali su krvati glavni.
Naravno pošto su ove naše ovce predvodili i vodili na klanje krvatski ovnovi komesari !
Pocinju prekrajanja ustaska I cetnicka istorije.Jedino tacno u citavom tekstu je da su dalmatinci dali najvise partizana po glavi stanovnika I da ih je oko 80 ginulo dnevno na Sutjesci.Poslije njih najvise crnogoraca I krajisnika ,dok je u Bg poginuo jedan Njemac za vrijeme citavog rata.Oko 20000 partizana protiv 100000 Njemaca,ustasa,Italijana,Bugara…Cetnici su bili zaduzeni za unistavanje ostataka partizana ,prema CG(kao saradnici italijanskih fasista).8000 poginulih partizana I oko 2000 naci fasista.Ali smo prezivjeli I pobjedili I nismo vam se osvetili .Jer je osveta glupa.
Groteskno je koliko se vi Dukljani uvlačite u prk*o Hrvatima.O da umalo da zaboravim,vaši kvazi intelektualci i „historičari“ tipa Adžić,Rastoder i Ćoske kažu da ste vi Montenegrini, ništa drugo do „Crveni Hrvati“.Tako da me i ne čudi ova vaša posvijećenost „hrvatskim“ žrtvama drugog sv.rata ?!Od preko milion žrtvava 2,sv.rata u bivšoj Ju ,najmanje 80 % su „etnički Srbi“.u odnosu na br stanovnika,poslije Rusa i Jevreja narod koji je najviše stradao.Mahom su to civili,ali i poginuli borci.Najviše ih je bilo u partizanima.Hrvati (ako izuzmem krajiške Srbe),domobrani i ustaše su se počeli presvlačiti u partizane tek krajem 1943.god da bi vrhunac bio krajem 1944.kad su vidjeli da kao saveznici Hitlera gube rat. Naravno da su se presvukli u partizane ,neće valjda u četnike,svoje najveće neprijatelje.Kako se ono zvaše stric Stipe Mesića počasnog Podgoričanina?.Ah da Marko Mesić.Marko je bio komandant 369. zloglasne ustaške pukovnije koja je jurišala na Staljingrad,pa pošto su desetkovani i pobijeni od braće Rusa ,pao u zarobljeništvo.Igrom slučaja (a pomalo i plakanja za milost kako to Hrvati znaju,i uz poznanstvo sa malobrojnim Titovim Hrvatima ) uspio je da obrlati Ruse i pređe u njihove redove,da bi oktobra 1944 sa Crvenom armijom ušao u Beograd kao „oslobodioc“ ?!
Hrvati (ako izuzmem krajiške Srbe)
?
Da pojasnim:Hrvati su poslijeratnoj istoriji podlo podmetnuli da su hrvatski partizani(a to su bili 90 % Srbi iz Dalmacije Like i Korduna ) činili udarnu pesnicu NoVJ.Termin „hrvatski partizani“ je nastao na osnovu prebivališta a ne na osnovu etničkog porijekla.Tu je najmanje bilo Hrvata.Zato sam izuzeo krajiške Srbe iz „Hrvata“ jer u tekstu se spominju samo Hrvati što obuhvata sve građane Hrvatske,ali ne i Srbe iz Hrvatske koji su sačinjavali 90 % „hrvatskog“ partizanskog pokreta.
„Termin „hrvatski partizani“ je nastao na osnovu prebivališta a ne na osnovu etničkog porijekla.Tu je najmanje bilo Hrvata.Zato sam izuzeo krajiške Srbe iz „Hrvata“ jer u tekstu se spominju samo Hrvati što obuhvata sve građane Hrvatske“
NE, NIKAKO… u toj banovini Kraljevine, prebivalištem Srbi su Srbi, Srbi pravoslavni, katolici ili muslimani (muhamedanci)… izuzima se tako da npr. Krležina žena je Bela, Bela je Leposava Kangrga, izuzeta iz Srba Krajišnika
OBRNUTO… nema
administriranjem, u jednom trenutku, Dubrovčani nisu postali Zećani
matrica je ista za Crnogorce, a zato su izmišljeni i „srbijanci“
12-5 Srbija-Aus, trenutno
ili si Srbin Svetoga Save ili si prazan algoritam
„Dve formacije na tlu Jugoslavije – i NDH i Kosovo – su i „četnici”, i partizani, pa čak i Zboraši-ljotićevci, nazivali tvorevinama fašističkim jer su ih (i Kosovo i banovinu Hrvatsku) svi (sve sem – nepoznatog im i tajanstvenog – Tita) smatrali pojavom, teritorijom i delom nedeljive jedinstvene Jugoslavije, pa su (pa smo) izbegavali da te tvorevine nazivaju (nazivamo) „Hrvatska” i „Kosovo”! – a da pri tome ni pojma nemaju šta je to fašizam ili antifašizam, termini na kojima je – iz svojih razloga – insistirao Tito, da ne bi pominjao nacije (Hrvate i Albance) kao ratne neprijatelje, a Srbe kao saveznike! Prema tome su svim trima grupama „čuvara i zaštitnika Srba, Jevreja i Cigana” bili strani svi termini koji bi nacionalno delili Jugoslaviju, pa je tako i Tito – za sve jednako! – glumio jedinog „antifašističkog” Jugoslovena, čuvara revolucionarne ideje AVNOJ-a, ali je tom idejom suzbijao rusofiliju, tako da je čak angažovao i kompozitore (kao Hercigonju i sl.) koji bi rusofiliju i ruske pesme zamenio „avnojskim”.
A Tito nije bio ni Jugosloven (pro-Srbin), ni antifašist!, nego baš Hrvat, te zato ni ustanak nije podigao u NDH, nego u okupiranoj Srbiji – protiv „fašiste” Nedića koji je teritoriju Srbije organizovao kao prijem i sklonište stotina hiljada Srba prognanih ili izbeglih sa NDH ili sa Kosova! (pa će posle rata sprečiti i povratak Srba u te krajeve iz kojih su u vreme rata bili ti „rusofili” prognani u Srbiju!). Otpor okupatorima bio je, s razlogom, nazvan antifašističkim u Francuskoj, Danskoj, Norveškoj, jer tamo je sukob zaista bio samo politički, a ne ratni, nacionalni, istorijski!“
https://stanjestvari.com/2017/05/08/povodom-praznicne-parade-devetog-maja/comment-page-1/
Laž , laž i laž. Druga dalmatinska nažalost , Srbsku žalost bila je vjerovatno većinski sastavljena od Srba iz Dalmacije.
Četvrti bataljon bio je isključivo sastavljen od namagarčenih i navučenih Srba iz Knina , kniski krvavi bataljon.
Kažem namagarčeni i navučeni baš kao i svi ostali Srbi koji su širom Jugoslavije otišli u partizane u korist svoje štete vođeni krvatskim komesarima.
Da se vratimo na temu na Sutjesci na Gornjim Barama poruku Titu piše kninjanin Brane Mirković , izginulo nam je dvije trećine ljudstva računajte na nas kao da smo u punom sastavu.
Obruč probija odnosno predvodi Obrad Egić isto Srbin iz Dalmacije.
Preko Neretve prvi je prešao Stevan Opačić iz II Dalmatinske sa svojom desetinom Grom.
Sve krvati , Mirković , Obrad , Stevan hahaha.
Naravno svi su Srbi kao i većina boraca.
Svoju beskrajnu naivnost , a možemo reći i glupost Dalmatinski Srbi platili su OLUJOM.
Međunarodni nato teroristi , ustaše i izdaja iz Beograda omogućili su etničko čišćenje Srbske Dalmacije.
Koliko lazete pascadi,imas spisak svih boraca Sutjeske I iako ima dosta dalmatinskih I istarskih Srba, manje ih je i to puno nego Hrvata.Sa druge strane I puno je Crnogoraca ,bosanskih Srba I Hrvata ,ima nesto muslimana I Makedonaca, I iznenadjujuce dosta Albanaca.Slovenaca skoro da nema.Spisak je dostupan u pdf-u,tako da vase lazi ne prolazio vise.
24 maj
Jaki neprijateljski napadi nedaleko od Foče (verovatno 4 komunističke brigade), očevidno, kako bi probili odbranu 118. divizije. Iz Sarajeva nam stiglo pojačanje.
Vođa zelenaša (koji se zalažu za samostalnu Crnu Goru) general Popović dao je izjavu, da će zelenaši biti lojalni saradnici sa Nemcima i protiv komuni
sta i
četnika. Šef štaba Draže Mihailovića, major Ostojić nalazi se, na osnovu pouzdanih izvora 30 km severozapadno od Nikšića.
Hrvatska: sprovedena uspešna akcija čišćenja na prostoru Daruvar
– Virovitica i pri tome uvijeno 22 neprijatelja i 6 zarobljeno
. Na planini Moslavina primećena veća grupa komunističke bande (350 ljudi) i ona se povukla ka istoku
Evo ti ga i Kka zvani ZRNO!
Da vidimo što o tome piši Njemci prijatelji Hrvata,evo prevoda Nikole Živkovića iz Dnevnika Vermahta.
https://www.scribd.com/document/349337884/Nikola-%C5%BDivkovi%C4%87-Srbi-u-ratnom-dnevniku-Vermahta
Koliko lazes grbljanine cetnicino stara.Zivkovic je toliko mjerodavan da je naveo da je Sutjeska bila usmjerena protiv cetnika da ih razoruza ,a da su usput partizani stradali.Djubrad lazljiva ,sa vama je trebalo davno zavrsit’,a ne da nam se ovo sada radi ,sve ste unistili smradu I nacisticki I autosovinisticki.Za kraj da ti postavim pitanje na koje ,ako odgovoris ,priznacu da su se cetnici borili protiv Okupatora.Zasto ste s njima bjezali zajedno:Njemci ,ustase,cetnici,svi prema Sloveniji?Sto ne prema Grckoj,saveznickoj?
Ovo su zvanični dokumenti Vermahta pisani kada su se dogadjali,ima sve ovo na Njemačkom jeziku ,e sada vjerovatno se ne poklapaju sa komunističkim lažima koje se pišu do danas bolje reći izmišljaju.
Boli vas što se istina i vaša zlikovačka djela otkrivaju i to iz dokumenata koja ste sami ostavili,i to ćese jvno dati na uvid,pa neka pokoljena sude,o „slobodi“ „demokratij “ „poštenju“ i naravno
državama koje ste stvoril,a o vašim saveznicima da i ne govorim .
Počeli ste u Glavnjači sa Ustašama i evo zvršavate sa Nato i IS banditima iz Iraka i Sirije,divnih ljudi,a još divnijh potomaka.
Došlo je vrijeme da se medju sobom trijebite,to vi je sve namjestio i Bog ali i Četnici,šteta što ih nema da zaradite još koju penziju lajući ,kao što lajete od 44 do danas.
Psihijatar Ante Pavković, po interpretaciji njegovog sina Aleksandra, nikada više nije prestao da se zanima za ličnost Milovana Đilasa. Pročitao je sve njegove knjige izašle na engleskom jeziku i, na osnovu susreta u Centralnom komitetu i nekih detalja u publikacijama, zaključio je da je ovaj sadist i mazohist sa potisnutom homoseksualnošću. Prikrivena homoseksualnost je, kaže, u psihijatriji poznata kao uzrok sadizma i mazohizma.
Pošto koza nema koje ste istrijeb ostaje vi gej populacija,i to je nešto ,to su tekovine vaše kulture i civilizacije.
Crkve obnovismo , hvala Bogu u njih ne ulazite a i kad udjete vidi se odmah,to je toliko vidljivo isto kao što prč zaudara tako se vaše prisutvo tamo osjeća ,smrad je nesnosan,ovčice darga,sve ne poubijaste iako vam je to bio plan da se to izvrši do 1952,dokumenat ima,to je ideja vas Komunista iz Crne Gore ,većih gamadi i smradova od vas nema,ali vas je malo,tu i tamo zableite negdje kad vam prihvali soli ,blei Garo blei!
Ubijali sopstvene ranjenike,a Neretva bitka za ranjenike?
Sr
bija: U Užicama streljano 20 jataka bandi Draže Mihailovića.
Operacija „Švarc“ je završena. Četnici su se već pre operacije zahvaljujući italijanskoj pomoći spasli nemačkog obruča. Glavnina komunističkih bandi pod
Titom uništena je na prostoru Piva – Sutjeska. neprijatelj je imao najmanje 12 000 mrtvih. Od toga broja 10 000 poginulo u borbama, a 2 000 od tifusa i gladi. Tito je uspeo da pobegne sa oko 4 000 ljudi. Teške bolesnike us sami ubili. Sopstveni gubici iznose: 465 ubijena, 1554 ranjena, 281 nestali: Hrvatske jedinice imaju 47 ubijenih i 399 nestalih boraca.
Savezničke trupe borile su se preko mesec dana, pod teškim uslovima, po pljusku i snegu, na teško pristupačnom terenu, gde planinski visovi dosežu do 2 500
metara. naše trupe postigle su maksimum, a posebno se istakla 1. brdska divizija, kao i SS-divizija. Veoma je bilo teško snabdevanje trupa. Rezultat borbi
jeste sledeći: Titove snae na hercegovsko
-crnogorskom prostoru su razbijene