Veći dio Crne Gore borio se u redovima Ravne Gore
1 min read
Povodom izjave premijera Duška Markovića i njegove poruke da „Crna Gora nije Ravna Gora“, reagovali su istoričari okupljeni oko Srpskog istorijsko-kulturnog društva “Nikola Vasojević“ iz Berana, te poručili da istoriju treba znati jer kako ističu, veći dio Crne Gore borio se upravo u redovima Ravne Gore.
„Poznato je da je u Drugom svjetskom ratu prvi gerilac porobljene Evrope General Dragoljub Draža Mihailović razvio barjak slobode i borbe protiv fašizma upravo na Ravnoj Gori. A evo činjenica koje govore da je slobodarski Ravnogorski pokret prvi napao Njemačke fašiste dok tada partizana nije bilo. Dok je veći dio Crne Gore se borio u Ravnogorskom pokretu“, navodi se u reagovanju koje je u ime istoričara potpisao Goran Kiković.
Idemo redom i činjenicama, kaže se u saopštenju, Profesor Radoje L. Knežević, jedan od učesnika u puču 27. marta, a potom ministar dvora, u više navrata je pisao kako su 28. maja 1941. pripadnici Dražine, tad još malobrojne vojske, napali njemačku motorizovanu kolonu kod Ljuljaka, na putu Kragujevac – Gornji Milanovac.
Dragoslav Stranjaković, predratni profesor istorije na Beogradskom univerzitetu, poratni stradalnik kao ravnogorac i nastavnik na Bogosloviji, uspio je da u Parizu objavi knjigu „Titov pokret i režim u Jugoslaviji 1941-46.“, ističu istoričari, pod pseudonimom Branko Lazić. Četnički prepad na Njemce kod sela Ljuljak za njega je ključni dokaz da je Draža Mihailović prvi započeo oružane sukobe sa Njemcima, a ne pripadnici Titovog pokreta.
Ostatak reagovanja prenosimo u cjelosti:
„Polazeći od činjenica, za napad na nemačku motorizovanu kolonu kod Ljuljaka na dan 28. maja 1941. može se reći sasvim pouzdano samo to – da je do njega uistinu došlo. Nedeljama i nedeljama posle toga, ostaci spaljenih kamiona mogli su se vidjeti u jarku kraj puta… Ali takođe prema činjenicama, to nije bio, uopšte uzev, prvi napad na njemačku okupatorsku vojnu silu posle kapitulacije Jugoslovenske kraljevske vojske u aprilu 1941.“ – napisao je o ovom ratnom događaju Vasa Kazimirović.Još je bezbroj činjenica koje takozvani premijer nezna da zna nebi govorio neistine.
Svjedoci smo da je kod nas poslednjih dvadesetak godina, a u svijetu i mnogo ranije, objavljen popriličan broj tekstova i publikacija u kojima se dokazuje da je Dragoljub Draža Mihailović prvi koji je u Srbiji, na cijelom jugoslovenskom prostoru, i čak u Evropi, pobo „antifašistički barjak gerile“. Tvrdi se da je prvi počeo da stvara vojnu organizaciju i prvi počeo sa oružanim napadima na okupatorsku vojnu silu.
U tim dokazima dominiraju tri datuma – 15. april, 11. i 28. maj 1941. godine. Mihailović je 15. aprila donio odluku da ne položi oružje i „proglasi jugoslovenske planine za svoja uporišta“. Na dan 11. maja počeo je da „sprovodi u djelo tu odluku“, a 28. maja 1941. otpočeo je i oružanu borbu protiv vojne sile nemačkog okupatora u Srbiji…
Značajno je spomenuti i da su, dva dana prije odluke Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije o podizanju opštenarodnog ustanka, a pet dana prije događaja u Beloj Crkvi, 2. jula 1941. prvi nemački vojnici pali u zarobljeništvo srpskih ustanika. U Podgorini, u šumi Jautini zarobljeno je četrnaest Njemaca. „Svučeni do u gaće i košulje – poslati su u Valjevo“ – zabjeležio je Vasa Kazimirović.
U Crnoj Gori vojvoda Pavle Đurišić se 1941. godine nalazio na čelu rodoljubivih snaga koje su oslobodile Berane od italijanskog okupatora i zbog toga zaslužuuje da mu vlada Crne Gore u gradu na Limu konačno podigne trajno obilježje. Decenijama Pavlu Đurišiću je nepravedno pripisivan epitet izdajnika. Došlo je vrijeme da to priznaju vlasti u Crnoj Gori, navodi se u saopštenju. Oni ističu da je Viši sud u Beogradu oglasio prije dvije godine nevinim komadanta Jugoslovenske vojske u otadžbini đenerala Dragoljuba Dražu Mihailovića.
Tim činom su oglašeni nevini i svi pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini, pa i komadant Limskih četničkih odreda vojvoda Pavle Đurišić. Podsjećamo da je on oslobodio Berane 18. jula 1941.godine, a i da je poslije toga održana Dvadesetprvojulska skupština u Beranama, prva te vrste u okupiranoj Jugoslaviji i Evropi. Danas se taj datum slavi kao Dan opštine Berane. Zato zahtijevamo od Vlade Crne Gore i premijera Duška Markovića da shodno demokratskim standardima koji važe u svim zemljama demokratije, gdje je svima dozvoljeno pravo na grob i spomenik, da omogući podizanje spomenika vojvodi Pavlu Đurišiću u Beranama i Gornjem Zaostru, selu gdje se tokom Drugog dvjetskog rata nalazio ravnogorski štab za Crnu Goru. Izgradnjom spomenika u Beranama otklonila bi se nepravda koja je punih sedamdeset godina nanošena ovoj nesporno značajnoj istorijskoj ličnosti.
Crna Gora mora izvršiti reviziju nekih istorijskih činjenica i argumenata vezanih za bratoubilački rat i ravnopravno tretirati i partizanski i RAVNOGORSKI pokret, jer su oba pokreta bili antifašistički, a to su učinile i neke susjedne zemlje kakav je slučaj u Srbiji.
Podsjećamo javnost da nema evropskih integracija bez bratskog pomirenja među nama, jer davno su naši preci rekli ‘ko neće brata za brata, taj hoće tuđina za gospodara. Zato je i obaveza premijera umjesto što govori da Crna Gora nije Ravna Gora treba da miri zavađene a ne da produbljuje podjele i da širi podjele među narodom.
Da, nijesu ubili niti jednog, a tobože bili antifašisti…Istina je da je i partizanski pokret počinio zločine, ali to je samo jedan segment tog pokreta, dok su četnici i ustaše samo zločinci i izdajnici i ništa više od toga. Uostalom, kako se zajedno nađoše u zbjegu u Sloveniji 1945, bježeći ispred Crvene armije i partizana?
Na ovako glupo pitanje, na najpametniji nema odgovor!
Ovo je pitanje suprotno svakom suvislom odgovoru!?
… Nijednog!
Ajd sad, šetaj!
Nasi glavni neprijatelji su bili crveni jamari.
Navedite ime jednog viseg njemackog, italijanskog ili ustaskog oficira kojega su ubili cetnici tokom Drugog svjetskog rata, ajde, i da zavrsimo vise tu badijavnu pricu!
Sto oficira – ime makar jednog okupacionog vojnika? Makar iz nehata?
Ali ce ti zato djikani znati naizust izdeklamovati tim Crvene Zvezde!
Najveće odlikovanje je zahvalnost vascijelog srpstva!!!
Sva odlikovanja Draže Mihajlovića
* Srebrna medalja za hrabrost, uručena 1913.
* Spomenica za Srpsko – turski rat, uručena 1913.
* Spomenica za Srpsko – bugarski rat, uručena 1913.
* Zlatna medalja za hrabrost, uručena 1915.
* Engleski Vojni krst, uručen 1917.
* Beli orao sa mačevima četvrtog reda, uručen 1918.
* Beli orao sa mačevima petog reda, uručen 1920.
* Spomenica za rat 1914 – 1918., uručena 1920.
* Zlatna medalja za hrabrost, uručena 1920.
* Albanska spomenica, uručena 1921.
* Orden Svetog Save četvrtog reda, uručen 1928.
* Bugarski Komandirski krst Svetog Aleksandra, uručio lično car Boris u Sofiji 1936.
* Čehoslovački Orden belog lava trećeg stepena za vojne zasluge, uručio lično predsednik 1937.
* Francuski Ratni krst, dodelio general Šarl de Gol, 1943.
* Američka Legija zasluga prvog stepena, najviši orden namenjen strancima, dodelio predsednik Hari Truman 29. marta 1948. Uručen Dražinoj kćerki Gordani 2005.
Najveća je budala onaj ko za budalu zna!
… Svi su u Lazi pri pameti.
Samo osoblje nije!?
A blago li je budalama koje iz prošlosti ne izlaze !
ZNAČI TI SI VEĆ ZABORAVIO KAKO TI SE ZOVE MAJKA
Neka Markovicu, bilo bi postenije da nam vratis zastavu koju smo imali za vrijeme kralja Nikole, i ime jezika, umjesto sto nam filozofiras i trujes titoistickim parolama. Svi ste vi lopov do lopova. To je vasa vjera i nacija.
No dzaba trosim rijeci na tebe markovicu. Milo te kontrolise daljinskim upravljacem, a njega kontrolisu iz americke ambasade. Ti si jedan obicni robot! neka oproste roboti jer oni bar imaju „artificial intelligence“ i imaju mogucnost donosenja nekih odluka autonomno.
Trazite postenje i pomirenje od onih koji su po Brozovoj i Djidovoj naredbi ubijali svoje Oceve, Bracu, Striceve, Ujake, Bratanice, Sestrice, sto su jahali Popove, u Crkve i Manastire ucerivali ovcei koze, od onih koji su cekicima i krampama polomili Njegosev grob
Sto ocekujete od Ma$e i njemu slicnih od njih jedino metak u ledja mozete dobiti, pa se onda cudimo sto kradu izbore, referendume, sto dovode bjelosvjecke protuve da kupuju po Crnoj Gori hotele, Firme, da glasaju, da izmisljaju i izvode Drzavne udare .
Ne trazite OBAZ kod onih sto Briju donji dio ledja jer oni Obraz zamjenise G..ICOM
… Postoji efikasan lijek za pacijente oboljele od srbomržnje!
Sto % efikasan, kad ga prime, oma smire!
Jeftin. Ništa ne košta.
Besplatan. (Donacija ljubitelja leptirova i istine)
Ko ne vjeruje, a on neka proba!
Zainteresovani mogu da se prijave OVDE. Potrebno je samo dostaviti lične podatke.
Dolazimo na kućnu adresu.
He , je , aha , bilo ih je najviše na kazan italijanski he , he , he …
Ratko Mladic. Penicilin.
Ćetnik Uroša Drenovića, na fotografiji nazdravlja sa ustašama, domobranima i nacistima , he , he , a Pavle Đurišić tuče govor dok mu iza leđa stoji Pircio Biroli , slika po netu koliko hoćeš ćetnika sa okupatorima , a vi bi da nam uvaljujete priču kako su bili antifašisti he , he , aha , jesu ka nijesu he , he , he ..
Pa da, Masja, slobodo! A ne k’o ponosni Miljo, nit’ se klanja NATOu nit’ Amerima, nikom! Duh slobode mu sat ručni pokreće! A kad napadne Carsku Rusiju… neće je ni sibirski berberin sastaviti! A ne k’o ovi bradonje i šta ti ja znam!
MANGULICE SAMO ZA TEBE
Sabor proglasio nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru
Rano izjutra 12. jula 1941. godine organizatori i učesnici Petrovdanskog sabora su istakli na Dvoru kralja Nikole crnogorsku državnu zastavu, a njoj su »činile počast« sa desne i lijeve strane dvije italijanske zastave. Sviralo je 120 italijanskih muzičara. Sabor je počeo rad u 10 sati, u zgradi Crnogorskog Kraljevskog pozorišta »Zetski dom« na Cetinju.
»Glas Crnogorca«, br. 9 od, 13. jula 1941. godine, u članku pod naslovom »Crnogorski Sabor proglasio je slobodnu i nezavisnu Kraljevinu Crnu Goru«, opisuje čitav tok svečanog zasjedanja Crnogorskog sabora, 12. jula, u dvorani Zetskog doma, navodeći slijedeće:
»Crnogorski narod je danas doživio dan, koji će ostati nezaboravan, a možda i najznačajniji, u njegovoj nacionalnoj istoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi gorštaci, koji su vjekovima znali, junačkim srcima, da se suprostave neprijatelju, u nejednakoj borbi, umjeli su da sačuvaju vjeru u bolju sudbinu, koja ih je danas podarila najvećim danom: slobodom, pravdom i nezavisnošću.
Crna Gora, iščaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.
Slobodna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je Duče pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Vesalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma, juče, svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske Nacije u akcionu sferu Rima.
Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovim istorijskim svečanim činom ostavštinu svoga prvoga Kralja.
Cetinje, istorijska prijestolnica crnogorske države, ustala je danas, zorom, uz zvonjavu zvona. Zastave su se vile na svim kućama i nadleštvima, i mada je jutro bilo kišno zeleno-siva uvala podno cetinjskih gora, oživjela je nobičnim šarenilom boja. Narod, koji se okupio oko pozorišta, stare zgrade u kojoj je zasijedao Sabor, ozarena lica iščekivao je početak svečanosti.
Tačno u 10 sati, u pozorištu, u kome su već bili sakupljeni pretstavnici cijelog crnogorskog naroda, izabrani između književnika, umjetnika, naučnika i ljudi koji su dali mnogostrukih dokaza za ideju crnogorstva, započelo je svečano zasijedanje Sabora.
Pred pozorištnom zgradom nalazile su se dvije komanije Crnih košulja, 18. divizije »Mesina« sa muzikom. U času kada je Nj. E. Visoki Komesar za Crnu Goru, grof Serafino Macolini, silazio sa svojom partnjom iz zgrade bivše Banovine, kompanije u stavu mirno, odavale su počast, a u isto vrijeme muzika je intonirala »Đovinecu«. Visoki Komesar pošto je izvršio smotru počasnih četa i pošto je pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratnji brigadnog generala, komandujućeg jedne divizije, g. Tuči-ja, u pozorišnu zgradu, pozdravljen aklamacijom sabora i naroda, koji je, uz pretstavike italijanskih vojnih i civilnih ličnosti dupkom ispunio pozorište.
Crnogorske i italijanske zastave prekrivale su ložu i pozornicu, koje su, uz ponosne nošnje narodnih pretstavnika, davale raskošni izgled bogato rasvijetljenoj dvorani.
Ulazak ekselencije Macolinija pozdravljen je produženim aplauzima i poklicima Italiji i Crnogorstvu. Zasjedanje Sabora, koje je odmah zatim otvoreno, započelo je objavljenjem rada Sabora od strane pretsjednika g. Mihaila Ivanovića, velikog crnogorskog patriote, starog i vjernog saradnika Kralja Nikole.
Riječ je zatim uzeo zvanilčni saborski govornik, isto tako stari saradnik kralja Nikole i dva puta Ministar Kraljevine Crne Gore g. Sekula Drljević«, piše, uz ostalo, »Glas Crnogorca« u svom izvještaju na prvoj stani.
Zasjedanju Petrovdanskog crnogorskog sabora su bili prisutni civilni komesar grof Serafino Macolini, komandant italijanske divizije »Mesina« general Karlo Tući, kao i drugi italijanski vojni predstavnici i civilni funkcioneri.
Predsjedništvo Petrovdanskog crnogorskog sabora činjeli su: dr Sekula Drljević, Jovo Popović, prota Simo Martinović, Dušan Vučinić, Tomo Kršikapa, dr Ivo Jovićević i Mihailo Ivanović, koji je izabran za predsjednika Sabora. Sekretar Sabora bio je Staniša Mučalica. Za dva posebno postavljena stola sjeli sui italijanski fuknkcioneri, Macolini i ostali.
Na zasjedanju Petrovdanskog sabora grof Macolini je sa svitom sjedio na desnoj strani od Predsjedništva Sabora, koje su sačinjavali članovi Savjetodavnog vijeća (Consulta), odnosno Komiteta za nezavinost Crne Gore.
Za predsjednika Petrovdanskog crnogorskog sabora izabran je Mihailo Ivanović, a »zvanični saborski govornik« bio je član Predsjedništva sabora i Savjetodavnog vijeća Crnogoraca, ideolog i faktički vođ Crnogorske stranke i bivši crnogorski ministar, dr Sekula Drljević. Kratak pozdravni govor održao je i Mihailo Ivanović.
Besjeda Sekule Drljevića
Crnogorski Sabore! Rado ispoljavam časnu dužnost, da pozovem Sabor, da svoj rad počne zahvalnošću onima, koji omogućiše sazivanje ovoga Sabora i uspostavu nezavisne Crnogorske Države.
Neka je hvala Njegovom Veličanstvu slavnome Kralju i Caru moćne i prijateljske italijanske Imperije Viktoru Emanuelu III.
Neizmjerna je naša sreća i radost što sa slavnim Kraljem i Carem dijeli sjaj prijestola Vječnoga Grada Vila naših gora Njeno Veličanstvo Kraljica i Carica Jelena.
Crnogorski narod je ponosan što je uspostava slobodne Crne Gore spojena sa besmrtnim djelima Dučea, genijalnog stvaraoca Fašističke Imperije i sa djelima slavne i pobjedonosne italijanske vojske.
Naročito ističem da se Duče od početka borio protivu nepravde učinjene Crnoj Gori uništenjem njene državne egzistencije i da nije prestajao boriti se protivu te nepravde do uspostve Crne Gore svojim pobjedonosnim mačem.
Svojim djelima stekao je pravo na našu trajnu zahvalnost.
Duče i njegov vjerni saradnik, njegova Ekselencija grof Ćano, specijalno su nas obavezali, što su za Visokoga Komesara u Crnoj Gori izabrali Njegovu ekselenciju konta Macolinija. Mi hoćemo da vjerujemo, da je njegova i njegovih uvaženih saradnika dokazana ljubav prema Crnoj Gori vjerni izraz ljubavi italijanskog naroda prema crnogorskome narodu.
Crnogorski Sabore! Crnogorski narod, kao i svi narodi na kugli zemljinoj, istorijska je tvorevina. Cnogorstvo su stvarali i stvorili daleki vjekovi. Njegova država i njena vjekovna pobjedonosna borba izgradili su političku i kulturnu izrazitost njegovoga lika. Tako izgrađeno i samo zbog toga, što je tako izgrađeno, crnogorstvo je moglo voditi onu nejednaku borbu, kojoj je teško naći takmaca kod ostalih naroda. Crnogorstvo nije zaziralo od borbe sa Stambolom, čak ni onda, kada su se pred njegovom silom tresli zidovi carskoga Beča. Tu borbu crnogorstvo je izdržalo, jer se nikada nije htjelo odreći sebe i svoje državne slobode.
Uvjeren sam, da govorim iz duše cijelog naroda, kada ped ovim saborom ponovim stihove besmrtnoga Kralja: »Ko crnogorstvu ne bio vjeran, Bogom i ljudima svud bio tjeran«.
Biti crnogorstvu vjeran znači imati crnogorsku nacionalnu svijest i biti vjeran crnogorskoj državnoj ideji. Tu misao besmrtnoga Kralja crnogorski narod danas preko ovoga sabora uziđuje u temelje svoga narodnoga i državnoga života za sve buduće vjekove.
Crnogorski Sabore! Ugodno je govoriti o slavnoj prošlosti. Ali današnji istorijski trenutak nameće mi obavezu, da nešto kažem i o našoj jučerašnjici, koja je ne samo teška nego i neslavna. Infandum me iubes regina renovare dolorem. Govoriti o nemiloj prošlosti znači malo ne nanovo ju preživljavati.
Crnogorski Sabore,
Prošli svjetski rat završen je Versajskim diktatom. Kao njegova neminovna posljedica nastala je pometnost političkih i moralnih pojmova u prvim godinama nakon rata, koju je prekinuo dolazak na čelo italijanskog naroda genijalnog tvorca i vođe fašizma Benita Musolinija. Kasnije, uzeo je u svoje čvrste ruke vođstvo njemačkog naroda Adolf Hitler identifikujući poglede na Evropu i na nužnost njene reorganizacije sa pogledima Benita Musolinija. Oba Velika Evropljanina nijesu prestajali upozoravati na nužnost stvaranja nove Evrope. Nijesu ih shvatili oni, na čiju su adresu njihove opomene bile upućene. I tako je došlo do današnjeg rata.
Tvorevine Versajskog Diktata srušile su jedna za drugom pobjedonosne armije Sila Osovine. Nestalo je i Jugoslavije, i time je stvorena mogućnost, da bude ispravljena nepravda učinjena Crnoj Gori godine 1918. i da Crna Gora, kao nezavisna država, bude ukopčana u novi evropski sitem koji izgrađuju dva evropska genija savremnika i njihove nepobjedive armije.
Crnogorski Sabore! Politička i kulturna orijentacija pojedinih naroda određena je u najvećem stepenu njihovim geopolitičkim položajem.
Ka’ svaki četnik, znaven!
U njega je i pamet i snaga.
… rekose italijanski i njemacki kolaboracionisti, skripari i drugi sa Neretve i Lazina, Joanikijevi i Macini saborci a Amfilohijev basobozuk.
Insalah…!
Da imaš ime, obratio bih ti se a pošto nemaš… reći ću sajtu – ne mere svako biti hrabar kao Miljo koji šalje sajovčad oklopnu na narod a 1999 bio u škripu… krio se i lajao… kome klanovi ubijaju i dinamitaju po ponosnom montenegru a on bleji o Srbima teroristima… i tako dalje i tome bliže.
A Vase ime je…?
Naravno moj ,,masja,,.Antifašisti nego šta.Ane tvoja ,,hanđar,, divizija.Znam ja ,,masja,, da bi ti volio da se Pljevlja opet nađu u NDH.Ali nikad više.Inshallah!!
… Nijesmo mi svikli na istinu! Još od onda … I što će ona nama. Samo bi nas pobrkala, sve ono što smo jedanput naučili : da je svaki Srbin izdajnik komunista i njiove istine! … Ako je Srbin!
Naravno da se većina borila na strani JVuO… Ovih komunističkih govana, koji su protjerani iz banovine cg proljećem 1942, dovele su one snage koje su Podgoricu i svu banovinu cg sravnili sa zemljom, a vjekovima se bore protiv pravoslavnog življa na Balkanu i Evropi.