Veličanstven mural Nikoli Tesli u Sočiju (FOTO)
Na grafitu je ispisana i jedna Teslina misao: „Čovjek može sve“.
U Sočiju je osvanuo veličanstveni mural posvećen našem najvećem naučniku Nikoli Tesli.
Na društvenoj mreži „Instragram“, na nalogu „Krasotabalkan“, objavljene su fotografije murala u Sočiju.
Na grafitu je ispisana i jedna Teslina misao: „Čovjek može sve“.
Nikola Tesla krasi ulice Sočija, što je samo potvrda koliko Rusi uvažavaju našeg velikog naučnika.
Opet alergija na Srpstvo i provokacija…nije on novocrnogorac pa da se odrice korijena,dovoljno je sto mu je otac bio pravoslavni svestenik. A takvi istomisljenici bi se danas zvali Zecani da je ostalo takvo ime Crne Gore. Kakve gluposti izmisljate
“…našem naučniku“? Tesla je bio austrijski inženjer, državljanin habzburške monarhije i srbin po nacionalnosti. Sa Srbijom nije imao nikakve veze u životu i Srbija ima najmanje prava da ga prisvaja. Više prava bi imala Crna Gora da ga svojata s obzirom na njegove crnogorske korijene, ali ovdje žive ozbiljni ljudi i niko se ne bavi takvom jeftinom propagandom (ne svojatamo ni Đokovića jer mu je majka hrvatica a on srpski državljanin). Ulični umjetnik je Teslu prikazao kako pravi kratak spoj na nekakvim kablovima!? On se bavio transformatorima i motorima na naizmjeničnu struju. Sve u svemu veoma naivno.
Nikola Tesla je „nacionalno“ određen kao Crnogorac
Zbog činjenice da je u nekim američkim novinama Tesla prikazan kao Crnogorac autor tvrdi da je samim tim nacionalno određen kao Crnogorac, iako u Crnoj Gori ni jedan Crnogorac nije tada nacionalni Crnogorac, no nacionalni Srbin. [14] Iz korespodencije Tesle sa rodbinom ni na jednom mjestu on niti je određen niti se izjašnjava kao Crnogorac no uvijek, pa i u tom periodu, samo kao pravoslavni Srbin. Sestra, Marica Kosanović mu 1894. piše: „U Plaškom 25.6.1894. … Za ovo nekoliko godina od kako ga ti proslavi, poskočilo je Srpstvo u cijeni pred stranijem narodima, a i Hrvati moraju uvlačiti roge u se. Svakako ne smiju ti reći više da si Hrvat, nego svuda vele, „naš dični, naš veliki zemljak.“…“ [15] Nikšićki list Nevesinje, broj 34. od 23.12.1898. donosi članak o Bosni i Hercegovini u kojem između ostalog piše:
Wikiquote „Mitropolit Mandić neposredno agitira za sebe. Kakvo je stanje u BiH vidi se najbolje po tome, što je slavni elekro-tehničar i vatreni pravoslavni Srbin Nikola Tesla pisao Mitropolitu Mandiću, svojem ujaku: Ujače! Proklet bio ako izdaš narod i vjeru pravoslavnu i bilo prokleto srbsko mlijeko, koje si sisao!“
(―)
[16] Muž njegove sestre Marice piše Tesli: Nikolaidin Kosanović, Plaški 1891. Hrvatska žurnalistika grozno psuje nas Srbe. Veli nam da smo vlaški nakot, svinjska pasmina, moralna trulež… to se već teško snositi dade, moglo bi do krvi doći, tako je hrvatstvo oslijepilo. Mi se branimo, ali ne onako bezobrazno kako oni napadaju srpstvo. Crnogorske novine Glas Crnogorca su pisale: O Nikoli Tesli piše „Čikago Herald“: Nikola Tesla je Crnogorac ili kako se on sam zove u većem smislu Srbin… On kaže da je srpski jezik, jezik pjesništva i tvrdi, da je Gete naučio taj jezik, za moći bolje cijeniti pjsme i balade srpskih pjesnika. Porodica Teslina polazi od jednog srpskog vojnika, koji se nije htio predati Turčinu kod bitke na Kosovu polju 15. juna 1389… Kada sam ja radio sa Edisonom..nije nikada mogao pojmiti, kojoj narodnosti ja pripadam. On je htio da sam ja Austrijanac ili Talijan. Ja sam njemu kazao što sam, ali on mi začuđeno odgovori , da moje domovine nema u zemljovidu. Kasnije ga je Ediosn pitao da li je jeo ljudsko meso tj. da li je ljudožder… jer nije mogao naći moju domovinu na zemljovidu. [17] Ujaku Paji Mandiću je 17. maja 1894. pisao: Dragi ujače, …a Vama šaljem jedan broj velikog magazina Century u kom su prevedene nekolike Zmajeve pjesme. Po uspjehu sudim da sam tim mojim člankom više koristio Srpstvu nego radom na polju elektriciteta.
https://sh.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B8%D1%80%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2_%D0%8B%D0%BE%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B#%D0%9D%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D0%B0_%D0%A2%D0%B5%D1%81%D0%BB%D0%B0_%D1%98%D0%B5_%22%D0%BD%D0%B0%D1%86%D0%B8%D0%BE%D0%BD%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%BE%22_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D0%BD_%D0%BA%D0%B0%D0%BE_%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D1%80%D0%B0%D1%86
Dakle, NAŠ U SMISLU SRBSTVA A NE DA IKO TVRDI DA JE SRBIJANAC, a to što vi izrodi nemate velikane,vaš problem! Đokovićeva mama je iz Vinkovaca a Antun Radić piše 1904. Antun Radić piše u “Domu“ od 10.11.1904:
“Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi samo prije 20 godina dosli tamo u Vinkovce (današnja Hrvatska), pa da ste rekli da ste Hrvat, i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili “Raci“ i “Šokci“- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ima i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio? Tko je te Hrvate tako reći ,,stvorio“?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića, ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”
Tesle su ogranak velike doseljeničke porodice Marković – Žakule odovud iz Katunske nahije.
Ja bih to sticajem okolnosti morao da znam, kako mi je baba po majci Žakula- Marković.
Dakle porjeklom Srbin iz Crne Gore, Crnogorac!
Ne znam za to.znam samo da mi je rod preko babe po majci Tesla…generalno kod Srba je pomama za slavnim porijeklom pa ima dosta i laži.
Istog dana kada sam stavio link ovaj clanak je obrisan! Eto dokaza ko je Komlen i kako su Hrvati uigrani u antisrbskoj propagandi>
https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Posebno:Evidencije&page=%D0%9C%D0%B8%D1%80%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2_%D0%8B%D0%BE%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B
17:02, 5 juli 2018 Edgar Allan Poe (razgovor | doprinosi) zaštitio je Miroslav Ćosović [Napravi=Samo administratori] (neograničeno) (Preventivna zaštita stranice) (his-pov)
17:02, 5 juli 2018 Edgar Allan Poe (razgovor | doprinosi) je obrisao stranicu Miroslav Ćosović (pizdarija vol. 2)
obrisa brzo i drugi clanak istopg sadrzaja>
https://sh.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B8%D1%80%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2_%D0%8B%D0%BE%D1%81%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B_(%D0%BF%D1%83%D0%B1%D0%BB%D0%B8%D1%86%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B0)
a evo cijelog clanka
Miroslav Ćosović (Titograd, 22. februar 1968) je publicista iz Crne Gore.
Sadržaj/Sadržaj
1 Životopis
2 Djela
2.1 Njegoš je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca
2.2 Bizarni sveci srpske crkve
2.3 Tesla se izjašnjavao kao Crnogorac
3 Stavovi
3.1 O Svetom Savi
3.2 Srbin kao vjerska odrednica
3.3 Sveci sa etnoninom pored imena
3.4 Crnogorski jezik
3.5 Nikola Tesla je „nacionalno“ određen kao Crnogorac
3.6 Srbovanje Save Petrovića i „falsifikovano“ pismo
4 Reference
5 Literatura
Životopis
Stariji preci su mu bili Klimenti (iz istog plemena su porijkelom i Karađorđevići) od kojih su neki, preko rimokatolicizma i islama pošiptareni, kao velikoalbanski intelektualac Rexhep Qosja (Redžep Ćosja) iz sela Vusanje kod Gusinja. Ćosovići-Ćosje su se iz obližnjeg sela Vukel u današnjoj sjevernoj Albaniji širili na sve strane, a oni koji su prešli u Kuče i sačuvali srpski jezik i pravoslavlje su vremenom postali Brđani. Jedan od tih predaka (Drekalovića-Kuča) je prešao u Staru Crnu Goru u pleme Cuce i vremenom su postali Crnogorci. Živi i radi u Podgorici. Nije fakultetski obrazovan i u svojim knjigama ne navodi svoj životopis. Piše isključivo latinicom koristeći novocrnogorska slova ś i ź.
Djela
Objavljuje članke uglavnom istorijske sadržine (iako nije istoričar) za portal Analitika, a objavljene su i tri knjige pod njegovim imenom: Njegoš je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca (2013.) na preko 700 stranica, Bizarni sveci srpske crkve (2014.), Tesla se izjašnjavao kao Crnogorac (2016.).
Batrić Jovanović u svojoj knjizi Rasrbljivanje Crnogoraca: Staljinov i Titov zločin tvrdi da Savo Brković nije autor „svoje“ knjige O postanku i razvoju crnogorske nacije nego je knjiga samo objavljena pod njegovim imenom, a u sklopu državne politike rasrbljavanja Crne Gore. [1] Iste sumnje su opravdane i u slučaju Miroslava Ćosovića čija prva knjiga ima preko 700 strana, sa selektivnim citiranjem ogromnog broja izvora ili Novak Adžić koji sa 20 godina već objavljuje prvu knjigu istorijskog sadržaja, na oko 300 strana.
Njegoš je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca
Knjiga ima za cilj rasrbljavanje Crnogoraca i nema naučnu vrijednost. Sam autor prizna da knjiga nije plod decenijskih istraživanja nego viđenje autora, zasnovano na čitanju feljtona, Politikinog zabavnika i sl. U knjizi se u nesrpskom smislu spominju i biskup Martin Segon, Božidar Vuković, Petar I Petrović Njegoš… a kada se selektivno citirane knjige (u kojima se redovno izostavlja njihova srpska misao) pogledaju, vidi se da se Martin Segon smatrao Srbinom (…poreklom Srbina iz Novomonta drukčije Novobrda), kao što i sin Božidara Vukovića, Vicko Vuković (da se ugledam…na pretke koji potiču od plemena pobožnih vladara srpske zemlje), Petar Prvi i dr., imaju srpsku narodnu misao.
Bizarni sveci srpske crkve
Knjiga ima za cilj rušenje autoriteta Srpske pravoslavne crkve pogrešnom interpretacijom svetaca srpske crkve. Autor citira mnoge istoričare koji su navodli razne postupke Nemanjića, koji se teško povezuju sa svetim djelima. Ubice, koristoljupci, pedofili (Milutin-Simonida)… Srpska crkva mu je privatna crkva Nemanjića u kojoj su oni sami razvili svoj kult. Kada se poznaje crkvena istorija, poznato je da su iste sudbine bili i bezbrojni drugi hrišćanski svetitelji. Apostol Pavle je radio na progonu hrišćana i učestvovao je u ubijanju svetog Stefana, ali se nakon obraćenja posvetio. Ubice su bili i starozavjetne ličnosti i hrišćanski sveci: Mojsije, David, Ilija (prorok)… pa su zbog svojih dobrih djela, a ne loših, smatrani svetim prorocima. I car Konstantin Veliki je kršten pred smrt od jeretika, a u Puli je dao ubiti svog oklevetanog sina (koji je optužen da je bio u vezi sa svojom maćehom), pa je zbog svojih zasluga za Crkvu proglašen svetim. Autor ovakve analogije u svojoj knjizi ne navodi jer ima za cilj ocrniti ugled Srpske crkve i njenih svetaca. Neki noviji sveci koji su bili četnici i ubice se opravdano kritikuju što su kanonizovani, kao Milorad Vukojčić i Slobodan Šiljak.
Tesla se izjašnjavao kao Crnogorac
Od 240 stranica knjige samo posljednjih 20 se bave Teslom. Svi prethodni tekstovi su razni članci koje je autor objavljivao na portalu Analitika, od kojih su ogromna većina ovakve tematike: Sveti knez Vladimir Dukljanski nije bio Srbin, Fes, srpska nacionalna kapa 19. vijeka, Kako su u 19. vijeku izmišljeni Srbi katolici, Crnojevići za svece nijesu priznavali Stefana Prvovjenčanog, kneza Lazara, kralja Milutina… Autor navodi članke iz američkih novina s kraja 19. vijeka u kojima se vidi da je Tesla nazivan Crnogorcem, da je rođen u Smiljanu u Crnoj Gori (iako je Smiljan u Lici, a ne Crnoj Gori), da je djetinjstvo proveo u Crnoj Gori (iako istorija ne zna za takav podatak), da mu sestre žive u Srbiji (iako to nije istina). Autor ne negira da je Tesla bio i Srbin ali se ove netačne tvrdnje iz američkih novina žele prikazati kao da se Tesla nacionalno izjašnjavao i kao Crnogorac, iako su svi tadašnji Crnogorci nacionalni Srbi. Poznato je da je Edison Tesli zamjerao da mu domovinu ne nalazi na kartama, a Tesla kao pravoslavni Srbin nije htjeo svoj narod u Lici da veže za Austriju ili Hrvatsku, no uvijek regionalno za Liku ili za Srbiju i Crnu Goru, odakle su i potkeli ovakvi članci u američkim novinama.
Stavovi
Tekstovi su uglavnom propagandno – senzacionalistički i srbofobne sadržine. Glavna teza mu je da Crnogorci nisu Srbi no potmci Ilira, Vlaha… koji su od doseljenih Slovena jezički slovenizirani, a da ih je preko Njegoša nacionalno posrbio Sima Milutinović Sarajlija. Priznaje da srpske misli ima i ranije u Crnoj Gori ali rijetko i to samo kod vladika cetinjskih koji su u kontaktu sa Pećkom patrijaršijom posrbljeni. Pored vladika srpsku misao su imali i drugi obrazovani ljudi sa tih prostora kao Katernina Radonjić koja je napisala knjigu o istoriji Zete i Crne Gore ili Jovan Balević, koji sredinom 18. vijeka piše da su Crnogorci pravoslavni Slavenosrbi.[2] Vicko Vuković i Zećani su mu posrbljeni preko knjiga Nemanjića, a Jovan Skilica koji je živjeo prije Nemanjića i u Duklji spominje Srbe mu se zabunio. Još starije, Ajnhardove tvrdnje da Srbi kontrolišu veliki dio Dalmacije nije komentarisao. Činjenicu da se Crnogorci smatraju i Srbima tumači da je Srbin samo vjerski termin, iako se vladika Sava Petrović u tri svoja pisma Dubrovčanima katolicima obraćao kao Srbin Srbima (takva pisma bez dokaza proglašava falsifikatima) a Petar I Petrović Njegoš muslimane našeg jezika smatra da su srpskoga roda. Obrazovani ljudi (Radonjići, Petrovići-vladike, Balević…) su razlikovali vjersku od narodne pripadnosti dok su neuki brkali pojmove. Tako je Josef Holeček zapisao da prosječni Crnogorci kažu da su Srbi po vjeri a po narodnosti Crnogorci, ali odmah dodaje da su narodnosti srpske a pravoslavne vjere, što crnogorski antisrpski propagandisti (kao Darko Šuković i dr.) redovno ne navode potpuni Holečekov tekst no samo prvi dio, da se dobije utisak da se i malobrojni obrazovni u Crnoj Gori isto osjećaju. Naši muslimani su sebe nazivali Turcima pa su etnolozi morali takvo slobodno izražavanje odbacivati kao netačno jer bi morali priznavati nekakve slovenske Turke. Potom su se u vrijeme komunizma nacionalno deklarisali kao Muslimani (iako je to vjerska a ne narodna pripadnost) a od 1993. kao Bošnjaci. Isto su neuki Srbi u Lici prihvatili da su Vlasi, kako su muslimani posprdno nazivali pravoslavne, a kada se razvijalo obrazovanje u Lici, vjeroučitelji su i šamarima neuke učenike učili da su Srbi. I otac Nikole Tesle, srpski pravoslavni sveštenik je radio na suzbijanju vlaške misli kod pravoslavnih Ličana jer se obrazovanjem suzbijalo neznanje i neukost, a to propagandisti u Crnoj Gori žele da prikažu za posrbljavanje. Ćosović korjene svog identiteta traži u neukim Crnogorcima gdje su pojmovi nejasni a distancira se od Njegoša i novije istorije i bježi u dublju starinu, gdje je manje izvora, a samim tim i prostor za manipulacije veći.
Stil pisanja je izostavljanje svih podataka koji ukazuju na to da su Zećani i kasniji Crnogorci bili Srbi. Pišući o Kosačama ne navodi da su bili hercezi (vojvde) svetog Save, ali navodi da ih Dubrovčani nazivaju Vlasima.[3] Đurađ Crnojević je 1494. na Cetinju štampao kalnedar u kojem još nema svih Nemanjića kao svetaca. Autor naglasi da Crnojevići nisu za svec
+++
Autor naglasi da Crnojevići nisu za sveca priznavali Stefana Prvovjenčanog, Milutina… ali ne navede da im je crveno slovo u kalendaru (za februar) bio Stefan Nemanja pod monaškim imenom “Simeon srbski novi mirotočac“, kojeg smatra okupatorom Duklje (iako ju je oslobodio od Grka).{{Cite book|last= |first= |authorlink= |coauthors= |title=Crnojevići za sveca nijesu priznavali Stefana Prvovenčanog |year=|url=http://m.portalanalitika.me/clanak/204131/dragulji-istorije-crnojevici-za-sveca-nijesu-priznavali-stefana-prvovencanog |publisher=|location=|id=}}{{Cite book|last= |first= |authorlink= |coauthors= |title=Crkveni kalendar Đurđa Crnojevića za 1494. godinu|year=|url=http://montenegrina.net/nauka/istorija/crna-gora-do-xix-v/crnojevici/crkveni-kalendar-durda-crnojevica-za-1494-godinu/ |publisher=|location=|id=}}
Pored odbacivanja svih istorijskih dokumenata koji se ne uklapaju u antisrpsku ideologiju crnogorstva, autor ima često tvrdnje koje istorijski nisu utemeljene. Tako tvrdi da je bivša turska tvrđava u Podgorici između dva svjetska rata nazvana Nemanjinim gradom, aludirajući na „posrbljavanje“ Crne Gore nakon [[1918]]. godine,{{Cite book|last= |first= |authorlink= |coauthors= |title=Budvanska ploča, bilbordi, laži i propaganda|year=|url=http://portalanalitika.me/clanak/300080/budvanska-ploca-bilbordi-lazi-i-propaganda |publisher=|location=|id=}} a Nešo Stanić na dva mjesta u svojoj knjizi “Spomenica sjeni podgoričkih Srba“ iz [[1912]]. g. spominje tu tvrđavu i šetalište pored nje pod Nemanjinim imenom (ukinut je taj naziv ulice). Prvi put citira pjesmu Nikole Petrovića “Pjesnik i vila“ u kojoj knez piše: “Na Ribnici samom ušću Nemanja je dvor dizao, pa otole zemlju Rašku i sve srpstvo sabirao“, a drugi put spominje Nemanjinu rivu.{{Cite book|last=Stanić|first=Nešo |authorlink= |coauthors= |title=Spomenica sjeni podgoričkih Srba. str. 7., 42|year=1912|url= |publisher=|location=Cetinje|id=}}
Autor u knjizi “Tesla se izjašnjavao kao Crnogorac“ predlaže da crnogorski intelektualci koji se izjašnjavaju kao nacionalni (nesrpski) Crnogorci više ne lažu javnost da Njegoš nije bio nacionalni Srbin, jer takvim stavom crnogorske Srbe samo utvrđuju u srpstvu. Postavlja ovakav izbor: Njegoš ili crnogorska nacija, uz konstataciju da ni jedan pojedinac nije veći od neke nacije. Njegoša tu naziva plaćenikom [[Ilija Garašanin|Ilije Garašanina]] i ruskih dama, lažovom, ubicom, srebroljupcem, vjerolomnikom… Predlaže da u udžbenike uđe stav da su Crnogorci preko Njegoša posrbljeni i da će takvom “notornom činjenicom“ srpstvo u Crnoj Gori za nekoliko decenija biti marginalizovano.{{Cite book|last=Ćosović|first=Miroslav |authorlink= |coauthors= |title=Tesla je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca, Dok crnogorski intelektualci-patriote negiraju da je Njegoš bio Srbin, nacija nam neprestano kopni pp. 77—82|year=2016|url= |publisher=|location=Cetinje|id=}}
=== O Svetom Savi ===
U istom tekstu o Svetosavlju u Crnoj Gori Ćosović piše {{Cite book|last= |first= |authorlink= |coauthors= |title=Sv. Petar Cetinjski i Njegoš nikada Svetog Savu nijesu ni pomenuli|year=|url=http://portalanalitika.me/clanak/303596/sv-petar-cetinjski-i-njegos-nikada-svetog-savu-nijesu-ni-pomenuli |publisher=|location=|id=}}: {{citat|U 18. i 19. vijeku srpska elita je izvela “’pravilan zaključak“’ da je Sv. Sava najznačajniji Srbin u istoriji… Naravno cilj elite (novo)Srba koja je odlučila da se Sava proslavlja kao školska slava bio je da se đeci već od đetinjstva “’nametne kao najveći Srbin“’ u istoriji.}}
=== Srbin kao vjerska odrednica ===
U tekstu “Zejbeci prije 141 godinu na Tabačkom mostu ubili popa Jovana Popovića“, autor komentariše naslov citirane knjige “Spomenica sjeni podgoričkih Srba“ na ovaj način: “Nešo Stanić piše o podgoričkim Srbima, oznaka Srbin je u 19. vijeku i početkom 20. vijeka u običnom narodu označavala vjersku pripadnost, srbin je značilo isto što i danas pravoslavac.“ {{Cite book|last=|first=Nešo |authorlink= |coauthors= |title=Zejbeci prije 141 godinu na Tabačkom mostu ubili popa Jovana Popovića|year=|url= http://portalanalitika.me/clanak/276822/zejbeci-prije-141-godinu-na-tabackom-mostu-ubili-popa-jovana-popovica|publisher=|location=|id=}} Nešo Stanić strogo razlikuje vjersku od narodne pripadnosti, pa u istoj knjizi piše: “…koji su srpsko ime, i pravoslavnu vjeru toliko ljubili…“, iz čega se vidi da pismeni ljudi razlikuju vjersku od narodne pripadnosti. {{Cite book|last=Stanić|first=Nešo |authorlink= |coauthors= |title=Spomenica sjeni podgoričkih Srba. str. 11.|year=1912|url= |publisher=|location=Cetinje|id=}} Isto, vjeru od nacije razlikuju i obrazovani ljudi ranijih vijekova, kao Balević, Cetinjski mitropoliti, Radonjići…
=== Sveci sa etnoninom pored imena ===
Autor u knjizi “Njegoš je izmislio srpski narodnost Crnogoraca“ (168.strana) zamjera Teodosiju i Domentijanu što svetog Savu stalno nazivaju srpskim: “Koliko pisac ove knjige zna, svecima se uvijek dodaje pridjev, etnonim nikad.“ Nina gruzijska, Sava srpski, Simeon srpski, Makarije egipatski, Jovan Rus, Vladimir ruski, Isak i Jefrem sirijski, Gorazd češki, Gerasim jordanski i brojni drugi sveci demantuju ovaj stav autora.
=== Crnogorski jezik ===
[[Frederik Ferijer]] u svojoj knjizi (dnevnički zapisi) “Crna Gora“ spominje slovenski, crnogorski i srpski jezik u Crnoj Gori. {{Cite book|last= Ferijer|first=Frederik |authorlink= |coauthors= |title=Crna Gora, str. 36., 84., 125. |year=2007|url= |publisher= CID|location= Podgorica |id=}} Autor u članku na Analitici navede samo spomen crnogorskog imena ali ne i srpskog, i na taj način obmanjuje neuke ljude koji pomisle da je tada crnogorski jezik (pod tim nazivom) u opticaju u Crnoj Gori. Ipak, crnogorske novine iz tog perioda spominju samo srpski jezik, a Ferijer kao stranac nije upoznat sa svim činjenicama pa je prvo spomenuo slovenski jezik (15. januara). Potom crnogorski (30. januara), a kasnije srpski (5. marta), na Ostrogu, jer je u međuvremenu naučio kojim se jezikom priča u Crnoj Gori. {{Cite book|last=|first= |authorlink= |coauthors= |title=Frederik Ferijer, 1876. godine: Serdar je na svom crnogorskom jeziku govorio|year=|url=http://portalanalitika.me/clanak/304523/frederik-ferijer-1876-godine-serdar-je-na-svom-crnogorskom-jeziku-govorio|publisher=|location=|id=}}
=== Nikola Tesla je „nacionalno“ određen kao Crnogorac ===
Zbog činjenice da je u nekim američkim novinama Tesla prikazan kao Crnogorac autor tvrdi da je samim tim nacionalno određen kao Crnogorac, iako u Crnoj Gori ni jedan Crnogorac nije tada nacionalni Crnogorac, no nacionalni Srbin. {{Cite book|last=|first= |authorlink= |coauthors= |title=Pittsburgh Dispatch, 22. juna 1891. godine: Tesla je Crnogorac|year=|url=http://portalanalitika.me/clanak/305220/pittsburgh-dispatch-22-juna-1891-godine-tesla-je-crnogorac|publisher=|location=|id=}} Iz korespodencije Tesle sa rodbinom ni na jednom mjestu on niti je određen niti se izjašnjava kao Crnogorac no uvijek, pa i u tom periodu, samo kao pravoslavni Srbin. Sestra, [[Marica Kosanović]] mu [[1894]]. piše: ““U Plaškom 25.6.1894. … Za ovo nekoliko godina od kako ga ti proslavi, poskočilo je Srpstvo u cijeni pred stranijem narodima, a i Hrvati moraju uvlačiti roge u se. Svakako ne smiju ti reći više da si Hrvat, nego svuda vele, „naš dični, naš veliki zemljak.“…““ {{Cite book|last=Tesla|first=Nikola |authorlink= |coauthors=|title=Nikola Tesla, prepiska sa rodbinom, str. 82. |year=2013|url= |publisher=Akademska knjiga |location=Novi Sad |id=}} Nikšićki list [[Nevesinje (novine)|Nevesinje]], broj 34. od 23.12.1898. donosi članak o Bosni i Hercegovini u kojem između ostalog piše: {{citat|Mitropolit Mandić neposredno agitira za sebe. Kakvo je stanje u BiH vidi se najbolje po tome, što je slavni elekro-tehničar i vatreni pravoslavni Srbin Nikola Tesla pisao Mitropolitu Mandiću, svojem ujaku: Ujače! Proklet bio ako izdaš narod i vjeru pravoslavnu i bilo prokleto srbsko mlijeko, koje si sisao!}}{{Cite book|last= |first= |authorlink= |coauthors= |title= Nevesinje|year= 1898 |url= |publisher= |location= Nikšić |id=}} Muž njegove sestre Marice piše Tesli: “Nikolaidin Kosanović, Plaški 1891. Hrvatska žurnalistika grozno psuje nas Srbe. Veli nam da smo vlaški nakot, svinjska pasmina, moralna trulež… to se već teško snositi dade, moglo bi do krvi doći, tako je hrvatstvo oslijepilo. Mi se branimo, ali ne onako bezobrazno kako oni napadaju srpstvo.“ Crnogorske novine [[Glas Crnogorca]] su pisale: “O Nikoli Tesli piše „Čikago Herald“: Nikola Tesla je Crnogorac ili kako se on sam zove u većem smislu Srbin… On kaže da je srpski jezik, jezik pjesništva i tvrdi, da je Gete naučio taj jezik, za moći bolje cijeniti pjsme i balade srpskih pjesnika. Porodica Teslina polazi od jednog srpskog vojnika, koji se nije htio predati Turčinu kod bitke na Kosovu polju 15. juna 1389… Kada sam ja radio sa Edisonom..nije nikada mogao pojmiti, kojoj narodnosti ja pripadam. On je htio da sam ja Austrijanac ili Talijan. Ja sam njemu kazao što sam, ali on mi začuđeno odgovori , da moje domovine nema u zemljovidu.“ Kasnije ga je Ediosn pitao da li je jeo ljudsko meso tj. da li je ljudožder… “jer nije mogao naći moju domovinu na zemljovidu.“ {{Cite book|last=|first= |authorlink= |coauthors= |title=Glas Crnogorca, br. 39.|year=1893.|url=|publisher=|location=Cetinje|id=}} Ujaku Paji Mandiću je 17. maja 1894. pisao: “Dragi ujače, …a Vama šaljem jedan broj velikog magazina Century u kom su prevedene nekolike Zmajeve pjesme. Po uspjehu sudim da sam tim mojim člankom više koristio Srpstvu nego radom na polju elektriciteta…“ {{Cite book|last=Tesla|first=Nikola |authorlink= |coauthors=|title=Nikola Tesla, prepiska sa rodbinom, str. 81. |year=2013|url= |publisher=Akademska knjiga |location=Novi Sad |id=}}
=== Srbovanje Save Petrovića i „falsifikovano“ pismo ===
[[Sava Petrović Njegoš|Sava Petrović Njegoš]] je u tri svoja pisma pisana Dubrovčanima srbovao na način da im piše kao Srbin Srbima (1. septembra 1763.) {{Cite book|last=Petrović|first=Sava |authorlink= |coauthors=|title=Vjesnik, str 225. |year=1914|url=https://library.hungaricana.hu/en/view/CroatianStateArchives_AV_I_16_1914/?pg=230&layout=s |publisher=|location=Zagreb |id=}}, iznosi stav da i Dubrovčani i Crnogorci govore srpskim jezikom (15. juna 1767.) i smatra ih srpskom gospodom (1775.) {{Cite book|last=Đerić|first=Vasilije |authorlink= |coauthors=|title=O srpskom imenu po zapadnijem krajevima našega naroda, str 34. |year=1914.|url=https://www.scribd.com/document/168225005/O-srpskom-imenu-po-zapadnijem-krajevima-nasega-naroda-1914-Vasilije-Djeric |publisher=|location=Beograd |id=}} {{Cite book|last=Brković|first=Savo|authorlink= |coauthors=|title= O postanku i razvoju crnogorske nacije, str. 48.|year=|url=https://www.scribd.com/document/235978423/Savo-Brković-O-postanku-i-razvoju-crnogorske-nacije |publisher=Grafički zavod|location=Titograd |id=}} Autor navede netačan podatak da je ruski istoričar Aleksandar Aleksandrov 1897. objavio “’isto pismo“’ u kojem Sava nije srbovao. {{Cite book|last=|first= |authorlink= |coauthors=|title=Kako se posrbljavala crnogorska prošlost prije 19. vijeka |year=|url=http://portalanalitika.me/clanak/199015/arhiv |publisher=|location= |id=}} Kada se uporede dva pisma, datirana istoga dana (što je Ćosovića navelo na pogrešan zaključak da se radi o istom pismu i samim tim falsifikatu) vidi se da je Sava jedno pismo uputio 25. jula 1775. g. dubrovačkom Providuru i u njemu ne srbuje. To pismo je objavio ruski istoričar, a Vasilije Đerić je kasnije u Zagrebu pronašao i ostala pisma u kojima Sava i srbuje i objavljuje ih 1914. godine. Nekome su ta pisma vjerovatno smetala kada su uklonjena iz dubrovačkog arhiva i prenešena u Zagreb. Drugo pismo Save istoga datuma (25. jula 1775.) je napisano dubrovačkom Principu i gospodi dubrovačkoj i u njemu srbuje. Savina pisma (bez srbovanja) je sredinom 19. vijeka objavio i [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Sakcinski]] {{Cite book|last=|first= |authorlink= |coauthors=|title=Dopisi crnogorskog vladike Save Petrovića… Dubrovačkoj vladi, od 133. str.|year=|url= https://www.scribd.com/document/233514714/Arkiv-za-povjestnicu-jugoslavensku-Knjiga-III|publisher=|location= |id=}} , a 1914. pored ostalih pisama i ona u kojima Sava srbuje, objavio je u Zagrebu [[Vasilije Đerić]] (pronašao ih je u arhivu JAZU).
== Reference ==
{{reflist}}
== Literatura ==
{{DEFAULTSORT:Ćosović, Miroslav}}
[[Kategorija:Rođeni 1968.]]
[[Kategorija:Publicisti]]