Veselin Vujošević: Moj brat Darko stradao za crkvu i bližnje

„Darko je bio običan, skroman čovjek, smrtnik koji nije jurio za slavom i zaradom. Volio je Crkvu, ljude. Najviše je posjećivao manastir Vranjine.. i tu gdje je pustio korijene skončao je svoj ovozemaljski život. Iako smo mnogo toga prošli zajedno, ipak ga nijesam poznavao, jer ovaj poslednji čin, podvig, polaganje života za bližnjeg svoga, potiskuje sve prolazne stari koje sam znao o njemu. Ovim podvigom je rekao sve o sebi“, ovim riječima je Veselin Vujošević podijelio sjećanje sa slušaocima Svetigore, na svog brata Darka Vujoševića koji je tragično postradao zajedno sa tročlanom porodicom Kumburović na Skadarskom jezeru prilikom povratka sa Liturgije iz manastira Vranjina.

O tragično postradalim vjernicima govorio je i đakon Ivan Crnogorčević koji se osvrnuo na Darkov podvig – pokušaj da spasi porodicu Kumburović, koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Podsjetio je na liturgijsku molitvu: Svaki savršeni poklon i svaki savršeni dar odozgo silazi od Tebe Oca Svetlosti, protumačivši da ništa na ovom svijetu ne možemo da uradimo mimo Boga – Božijega dopuštenja

„Darkov gest govori koliko je bio u Hristu i koliko je volio bližnjeg svoga“ , kazao je đakon Ivan i dodao da iako ga nije dugo znao imao je utisak da ga poznaje čitav život.

Darka su, po njegovim riječima, krasile mnoge lijepe osobine: vedar duh, polijetnost, poštenje, ljudskost i skromnost, ljubav i radost: „Ovaj njegov gest, pokušaj da spase život jedne porodice nije iznenađujući. Od tako velikog čoveka se tako nešto moglo očekivati.“

Đakon je kazao da je časnu i poštenu porodicu Kumburović upoznao upravo na mjestu gdje se i dogodilo nesreća, u manastiru Vranjina 2013. godine:

„Iz naše perspektive, ovozemaljske logike, možemo da kažemo da je nesreća, međutim, iz Božanske logike je pitanje da li je nesreća jer putevi su Božije nesaznajni i Njegova logika je uvijek nadljudska, nadčovječanska. Božja logika je logika ljubavi i nikad kao pravoslavni hrišćanin ne smijemo da zaboravimo i omalovažimo tu beskrajnu ljubav. Sve naše molitve, liturgijske i ostale, su upućene na to da Bog sa svima upravlja, tako je Bog na neki način i ovo uredio da to bude na spasenje njihovih duša.“

Prisjetio se da je Ratka Kumburovića poslednji put vidio prije dva – tri mjeseca, kada je bio u nekom problemu:

„Izložio sam mu problem, bez namjere da tražim pomoć. Međutim, on se momentalno ponudio da mi pomogne i poslije se oko toga zauzeo više nego što bi najrođeniji. Dugo mi je taj gest bio napameti. Razmišljao sam o tome čovjeku koji ne živio lagodnim zemaljskim životom, ali Bog mu je dao tu beskrajnu ljubav koju mi je pokazao.“

Veselin Vujošević se zahvalio svima koji saučestvuju u bolu za postradalima, za njegovim bratom, koji su prepoznali Darkovu žrtvu – podvig, navijačima Budućnosti…, a posebnu zahvalnost uputio je Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Amfilohiju.

Đakon Ivan Crnogorčević je kazao da treba da se sjetimo i oca Neofita, kojeg je sam Bog spasio jer nije znao da pliva, a koji nosi svoj krst: „Bitno je da se molimo da mu Bog da snage da izdrži i da iznese taj krst. Moramo da imamo vjeru u Boga i da ne dovedemo u pitanje Njegovu ljubav.“

U tragediji na Skadarskom jezeru u nedjelju, 3. februara, četira vjernika je izgubilo život: tročlana porodica Kumburović iz Zete, supružnici Jana i Ratko i njihova dvanaestogodišnja kćerka Nina, i Podgoričanin Darko Vujošević. Do nesreće je došlo kada se manastirski brodić, koji je poslije Liturgije u manastiru Vranjine prevozio osam vjernika, prevrnuo pred naletom olujnog vjetra. Supružnici Kumburoviću su se utopili u pokušaju da spasu svoju kćerku, a brat Darko, koji se domogao obale i vratio da im pomogne, u pokušaju da njih spasi.

Monahu manastira Vranjina ocu Neofitu (Kimpanov), koji je čamcem prevozio goste svoje imendanske slave, određen je pritvor dok se ne saslušaju svi svjedoci ovog tragičnog događaja.

Tijela Jane i Nine Kumburović su pronađena, dok se potraga za ocem djevojčice Ratkom i njihovim prijateljem Darkom Vujoševićem nastavlja.