(VIDEO) Grupa Nektarija opjevala Pasjansku diku: Život izgubila jer nije htjela da se odrekne svoje vjere

Svetu Mučenicu Bosiljku Pasjansku, novoprosijavšu svetiteljku iz Pasjana kod Gnjilana na Kosovu i Metohiji, Sveti arhijerejski sabor SPC je na zasijedanju 3. maja 2018 godine uvrstio u diptih svetih. Istoga dana, pročitavši žitije Svete mučenice Bosiljke, Dajana Petrović, vokalni interpretator i autor pjesama i muzike Grupe Nektarija, napisala je pjesmu Pasjanska dika.

Ubrzo je pjesmu propjevala, a njen suprug jerej Nikola je prosvirao prve akorde. 2019. godine na Petrovdan u manastiru Ribnica kod Mionice, u bogatom duhovno-kulturnom programu koji organizuje nastojatelj manastira monah Arsenije, Dajana i Nikola upoznali su gitaristu mr Damjana Stanišića iz Loznice.

Ubrzo je uslijedila saradnja te je Damjan autor aranžmana, za dvije pesme: Pasjanska dika i Litije–Reka Hristova, koje su snimili u februaru 2020. godine u studiju KEBAC u Valjevu. Vladimir Ružičić Kebac zaslužan je za snimanje, miks i mastering, Nenad Neka Savić je autor vida, cjelokupne ideje, produkcije i montaže (kao i prethodnog spota za pesmu Litije–Reka Hristova).

Snimanje dronom obavio je Bojan Selaković iz Valjeva. Spot je sniman u porti i crkvi Svetog Apostola Luke u Babinoj Luci kod Valjeva, u kojoj služi jerej Nikola Petrović član grupe Nektarija.

U spotu je pored popadije Dajane i o. Nikole uzela učešća njihova ćerka, troipogodišnja Nektarija, koja je predstavila lik Svete novomučenice Bosiljke, pasjanske dike.

Iz žitija:

Bosiljka Rajčić rođena je u Pasjanu kod Gnjilana, živela je u 19. veku. Porodica Rajčić je poreklom iz okoline Kragujevca, odakle se preselila blizu Kumanova, a zatim nastanila u Pasjanu kod Gnjilana u 18. vijeku. Bosiljka se odlikovala krotom naravi, iskrenošću, trudoljubljem i poslušnošću. Od malih nogu pomagala je svojoj porodici u kućnim poslovima i poslovima oko stoke, braći i ocu na poljskim radovima i oko ogreva za zimu.

Kada je napunila 17 godina, roditelji su je iz sela prvi put poveli u Gnjilane, na Ivanjdan, kada se u gradu skuplja narod iz svih okolnih sela.

Zbog svoje ljepote, Bosiljka nije ostala nezapažena, pa je ubrzo privukla pažnju Arnauta iz Depca, koji ju dugo pratio i vrebao priliku da je otme. U jesen, Bosiljka se zajedno sa ocem i bratom uputila u šumu kod Belog kamena, na Stružinama, daleko iznad sela. Trojica Arnauta su iskoristili priliku, ugrabili djevojku i odvukli je prema Karadaku, pucajući sve vrijeme na njenog oca i brata.
Bosiljkina porodica i rodbina, zajedno sa sveštenikom iz Pasjana je nekoliko dana kod turskih vlasti u Gnjilanu pokušavala da dokaže da je mlada Bosiljka oteta. Zbog svoje naklonjenosti prema Arnautima, turske vlasti su otezali istragu, vjerujući da će se devojka pomiriti sa trenutnom situacijom.

U domu Arnauta, Bosiljka je svakodnevno bila izložena uvredama i ucjenama da primi islam i da se uda za otmičara. Neprestano su je ubeđivali, nisu joj dozvolili da spava niti da jede ili pije. Uprkos svemu, Bosiljka je odolijevala svim iskušenjima, a gubeći strpljenje, njen otmičar je još više mučio tako što joj je sjekao kosu, pržio tabane, gazio i tukao po licu i slabinama.

Nakon neuspešnih ubeđivanja, Arnauti su Bosiljki doveli stariju poturčenu Srpkinju, muslimanskog imena, koja ju je nagovarala da primi islam i spase sebe i svoju porodicu. Bosiljka je ostala istog stava, rekašvi:

„Ja svoju vjeru imam. Ne treba mi bolja, jer je nema. A što se tiče udaje, ja sam već zaručena, ja imam svog zaručnika.“
Nakon toga, žena koja ju je ubjeđivala da prihvati islam i uda se za svog otmičara, pokušala je još jednom da ubijedi djevojku da popusti i tako spasi svoju dušu, na šta joj je Bosiljka odgovorila:

„Hristos je moj izabranik. Ja samo njemu pripadam, nikom drugom. Ja se ne odričem moga boga i moje svete vjere, kao ti, koju žalim. Tako se ne spasava duša, već se gubi.“

Usledila su nova mučenja, oblačenje u dimije i navlačenje zara na lice, koje je Bosiljka cijepala sa sebe. Ponižen i posustao, njen otmičar je odlučio da pogubi devojku. Pozvao je dvojicu svojih rođaka, sa kojima je iznemoglu devojku odvukao konjem do rijeke Lapušnice, gde su je izboli noževima, a nakon toga joj komadali telo.

Nakon stradanja turske vlasti su dozvolile Bosiljkinoj rodbini i ostalim Pasjancima da sahrane djevojku, pored stare crkve, a kasnije prilikom obnove, njeni posmrtni ostaci uzidani su u crkvu Svetog Preobraženja u Pasjanu.

Grupa Nektarija

Grupa Nektarija nastala je u porodičnoj kući Petrovića, jer su upravo njeni članovi supružnici Nikola i Dajana. Nikola je jerej Eparhije valjevske i paroh babinolučki, u grupi Nektarija gitarstva i vrlo često rešava i osmišljava aranžmanski dio muzike. Dajana piše tekstove i raspjevava ih autorskim melodijama.

Pjesme koje stvaraju i izvode inspirisane su žitijima Svetih, Crkvom, jevanđeljskim temama, duhovnim životom, ali ogrnute popularnim ruhom, i dalje su bliske svevremenom pravoslavnom etnosu, ali i savremenom čovjeku.

Izvode ih uz blagoslov nadležnog episkopa valjevskog g. Milutina, unazad 7 godina, na duhovnim akademijama, tribinama i kulturnim događajima.

Žive u Valjevu, i imaju troje djece: Vasilija, Konstantina i Nektariju.