(VIDEO) Nasleđe: Sjećanje na jasenovačke stradalnike; srpski narod kad treba da gradi i brani ognjište i svoju vjeru uvijek je složan
Kako je došao na ideju da stradalnike koji su svoj život ostavili u logoru Jasenovac prenese na slikarsko platno, koliko je važno da oprostimo, ali i nezaboravimo taj događaj, o slikanju minijatura na kamenu i guščijem peru i koliko je srpski narod u Republici Srpskoj privržen vjeri teme su emisije Nasleđe u kojoj je govorio sveštenik, protojerej – stavrofor, Jovo Lakić, čovek koji je prvi jasenovačke stradalnike ikonopisao.
“Njegovo preosveštenstvo gospodin vladika Lukijan zamolio me da otkrijem likove Svetih novomučenika jasenovačkih. Znao je da se bavim ikonografijom i prihvatio sam to. U Jasenovcu su mi stradali dva strica i djed sa majčine strane i mislim da naš dug potomaka zahteva da neko uradi tu ikonu” – kaže sveštenik Jovo Lakić, koji je pored svešteničke dužnosti, diplomirao na akademiji Srpske pravoslavne crkve na odseku Za konzervaciju i restauraciju ikona.
Kompozicija ikone nas podsjeća na muke koje su proživjeli jasenovački stradalnici i osjećaje koje pobuđuje teško je opisati.
“U sredini je crkva, a okolo je blagočestivi narod koji je izginuo od ustaša u toku Drugog svjetskog rata. Svaki vjernik koji je naslikan u nošnji koja je karakteristična za njegov kraj, predstavlja stotine hiljada postradalih. Odsječene glave, uglavnom djece, ustaše su u buretu slali niz Savu” – objašava gospodin Lakić.
Crkva u Jasenovcu posvećena je Svetom Jovanu Krstitelju i zato se nalazi na kompoziciji ikone, dok Sveti Sava drži svitak na kome, kako kaže, moli Gospoda Boga za sav postradali narod.
“Dva anđela lebde iznad crkve i nose vijenac mučeništva svim postradalim. To je najljepši zalog nas preostalih Srba i podsjetnik da se više nikada ne desi takvo poklanje” – govori gospodin Lakić.
Ikona Svetih srpskih jasenovačkih novomučenika nije jedina koju je ikonopisao. Tu je ikona Svetog prepodobnog Sisoja, zaštitnika djece, kao i Sveti Jovan Knjažev.
“Volim izazove, a pogotovo ono što nije urađeno. Talenat koji sam dobio od Boga, umnožavam” – ističe gospodin Lakić.
Sem kao neko ko je prvi ikonopisao ikone Svetih srpskih novomučenika Jasenovačkih i drugih, sveštenik Jovo Lakić, krenuo je u potpuno jedan novi likovni izraz. Slika minijature na pomalo nesvakidašnjim i neobičnim materijalima kao što su kamen i guščije pero.
“Na kamenu sam prvo počeo, dok nisam imao dostupne ostale materijale. Ideju slikanja na guščijem peru vidio sam od Rusa. To se dopalo narodu i nastavio sam da slikam na njemu. Najvažnije je da ima molitvenu upotrebu, materijal nije toliko bitan, mada svakako je dosta zahtjevan” – navodi gospodin Lakić.
Sveštenik trenutno opslužuje šamačku parohiju u kojoj je podigao i obnovio pet crkava i jedan zvonik.
“Uspjeo sam sa blagočestivim narodom da posle otadžbinskih ratova obnovim i podignem hramove. Srpski narod kad treba da gradi i brani ognjište i svoju vjeru, uvijek je složan i spreman” – kaže gospodin Lakić.
Smrt ne postoji
Smrt ne postoji
Samo život vječni
Smrti se ne boji
Ni pijesak riječni
Prosijan kroz sito života
Tek kad rodi zrno zlata
Ostaje njemu sva ljepota
A ne zlatan teljig oko vrata
Rijeka života teži moru
Oblik nam mijenja daje zor
Nove oči za novu zoru
Nove uši za anđela hor
Smrt ne postoji
Sobom to znamo
Strah nas se boji
Kad Život koračamo
Momčilo