(VIDEO) Policajac može da nam veže ruke, ali ne može zarobiti ljudskost u nama: Za koga radi „narodna“ policija

„Policajac može da nam veže ruke, ali ne može vezati ono ljudsko u nama. Čovjek se ne može se vezati. Ne mogu se vezati ni oni ljudi koji dolaze na litije jer su to slobodni ljudi“, rekao je o. Nikola Marojević nakon što je proveo u pritvoru punih 72 sata zajedno sa vladikom Joanikijem i još šest sveštenika Srpske pravoslavne crkve.

Vezali su policajci ruke poslednjih mjeseci mnogim građanima i sveštenstvu širom Crne Gore. Vidjeli smo kako su brutalno prebijali vjerujući narod u Nikšiću, Pljevljima, bacali suzavce na hram Hristovog Vaskresenja u Podgorici. Sve je to radila policija koja je po Ustavu Crne Gore dužna da brani i štiti građane.

Zato, postavljamo pitanje – koga štiti crnogorska policija, narod ili političke interese Mila Đukanovića.

Dr Dobričanin: Nikada neću zaboraviti sliku vladike Joanikija, ponosnog gorostasa koji, u svojoj svešteničkoj odori sa brojanicom u ruci sjedi na prljavom krevetu samice

Tim povodom razgovarali smo sa dr Vladimirom Dobričaninom, članom Upravljačkog tima Ujedinjene Crne Gore, koji je podsjećamo dao ostavku na članstvo u Savjetu za građansku kontrolu rada policije.

„Od samog početka litija evidentna je nervoza u vladajućoj strukturi, naročito u DPS-u. Svjedoci smo da su pokušavali da ih dezavuišu na sve moguće načine uključujući i korona pandemiju ali u tome nisu uspeli jer je izostao s njihove strane vjerovatno pretpostavljam klaster – Litije. Hvala Bogu na tome. Uvođenje “nevanrednog – vanrednog stanja”, politikanti DPS-a su vidjeli kao jasnu šansu za početak predizborne kampanje. U svijetu neprimjeren odnos uhapšenih i oboljelih svrstava Crnu Goru u države gdje broj oboljenja bio 5 puta manji od broja uhapšenih. Uglavnom su hapšeni mladi ljudi, bez policijskih dosijea, zato što su sjedeli na klupi sa prijateljima ili navodno nisu poštovali zabranu kretanja od 23 sata koji se nikako po NKT-u nije smio nazivati policijski čas, kaže dr Dobričanin.

Nedostatak razumijevanja, smatra on, dao je ovaj poražavajući rezultat koji u apsolutnim brojevima prevazilazi broj uhapšenih u višemilionskim susjednim državama.

„Nastavak ovog očiglednog bezumlja se nastavlja sa privođenjima sveštenstva, mitropolita Amfilohija u par navrata i eskalira hapšenjem Vladike Joanikija i sveštenika i njihovo zadržavanje u Nikšiću. Mirna šetnja u tišini poslanika Gorana Danilovića pretvorena je u više desetina krivičnih prijava prema najprometnijim i najuglednijim građanima Podgorice, profesorima univerziteta, ljekarima, zdravstvenim radnicima, pravnicima, studentima i političkim aktivistima čiji je jedini grijeh bio što i oni, svako za sebe, želi da šetnjom pokaže prkos i otpor bezumlju, navodi kao primjere dr Dobričanin.

Okupljanje naroda u gradovima širom crne Gore, kao otpor ovom bezumlju, doveo je, kaže dr Dobričanin, do neprimjerenog reagovanja policije i upotrebe CS gasa kao i bezočno prebijanje mladića u Pljevljima uz učestvovanje više policajca.

„Sve ovo je kod mene kao nekome ko je bio član Savjeta za kontrolu rada policije izazvalo revolt, a kao profesionalcu koji je u suštini humanista zabrinutost i ogorčenje. Nikada u životu neću zaboraviti sliku vladike Joanikija, ponosnog gorostasa koji, u svojoj svešteničkoj odori sa brojanicom u ruci i Bogom u srcu sjedi na prljavom krevetu samice CB Nikšić. Tog trenutka osjetio sam poraz ljudskosti, prava i pravde u Crnoj Gori. To su i razlozi mog odlaska iz Savjeta ali nastavka demokratske borbe za pravdu i pravo svakog građanina Crne Gore, kaže dr Dobričanin.

Pendrecima na slobodu vjere i riječi

Pendreke interventne policije na svojim leđima prije samo nekoliko dana osjetili su Nikšićani i Pljevljaci. Brutalne, mučne scene gdje nekoliko specijalaca nogama, pendrecima tuče golorukog momka koji je izašao da mirno protestuje zbog hapšenja vladike Joanikija, posvjedočile su da je policija odavno prestala da bude zaštita svojim građanima.

Da posjetimo, Članom 2 Zakona o unutrašnjim poslovima propisano je da su policijski poslovi, upravni unutrašnji poslovi i sa njima povezani poslovi, čijim se vršenjima obezbjeđuje zaštita bezbjednosti i imovine građana i ostvarivanje sloboda i prava građana. I umjesto da obavljaju poslove propisane Ustavom i gore citiranim Zakonom, crnogorska policija je sve svoje resurse bacila na progon, prije svega Srba, sveštenika i vjernika SPC, pa potom svih slobodoumnih ljudi u Crnoj Gori.

Policija „čuvala“ hramove od vjernika

Crnogorska policija zadnjih mjesec dana vjerno je „čuvala“ hramove i crkve, legitimisala vjerujući narod koji je htio da se u svojim svetinjama pomoli Bogu i zapali svijeću. Na pitanje zašto to rade i po čijem nalogu, nismo dobili adekvatan odgovor.

Podsjetimo, na veliki praznik Đurđevdani Markovdan, policajci su branili ulazak u hramu Hristovog Vaskresenja u Podgorici. Slike uniformisanih policajaca ispred hramova, ostaće kao svjedočanstvo bezumlja režima Mila Đukanovića.

Suzavcima na hram Hristovog Vaskresenja

Brutalnost službenika policije ogleda se i u tome što su u decembru suzavcima pokušali da rastjeraju okupljene vjernike ispred hrama u Podgorici koji su mirnim putem protestovali zbog tzv. Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Policajac Miloje Šćepanović

Dok su njegove kolege tukle građane, policajac Miloje Šćepanović skinuo je svoju uniformu jer nije htio da učestvuje u brutalnim napadima na svoje sugrađane.

„Kao Hristov vojnik, pravoslavac, čovjek, ne mogu protiv brata svoga. Kako? Svi oni koji su na drugoj strani su moji drugovi, prijatelji, komšije„, kazao je za „Novosti“ Miloje Šćepanović, koji je 23 godine časno i profesionalno obavljao policijski posao.

Posle 23 godine poštenog rada u službi odlučio se na ovaj korak jer nije mogao protiv svog naroda.

Na kraju ostaje samo da zaključimo, da je u proteklih par mjeseci, opasnije na društvenim mrežama napisati status u kom, po ocjeni crnogorske policije, nego prošvercovati par kilograma neke opojne droge ili učestvovati u sukobu mafijaških klanova. Tu je reakcija policije slaba i spora, a često zna da izostane.