(ВИДЕО) Стиже подршка браћи монтенегринима од усташа, поручују: Тако треба!
Томпсон у јутарњем програму РТЦГ, фото:скриншот
Идеолошка браћа, монтенегрински фашисти и усташе – сада су и јавно „овјековјечили“ и доказали међусобну љубав.
И то баш на Дан побједе над фашизмом!
Јавни сервис Црне Горе је почело Дан побједе “прославом” на врло аутентичан начин – промовишући и величајући фашизам!
Наиме, на свом јутјуб каналу реаговала је „Велика Хрватска“ уз ријечи подршке РТЦГ: Тако треба!
Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:
Kakav polupismeni i petparački režimski ološ se ovdje oglašava („Kapa crnogorska“,“Jocko“, „JByO“), pristojan svijet i u Hrvatskoj se gnuša ustaštva, a ovi izrodi („izašli iz roda“) se poistovjećuju sa koljačima djece, žena i staraca! FUJ!
Prnjajte bjelaši, zaludu vam je!
Dokle god budu preovladjivali pojmovi Crne Gore i Montenegra u svijesti etničkih (i)jekavskih Srba Polimlja, Potarja, Pive, Gornje i Donje Zete, kao i cijelog Primorja dotle će biti i PRO ustaštva !!!!!!!! Neće, istini za volju, biti nekog autentičnog ustaštva ali će uvek biti nekog nedefinisanog inkliniranja tom ustaštvu i sve zbog mržnje prema vlastitom etnonimu SRB!!!!!!!!!! Pravi Crnogorci sa područja Stare Crne Gore, odnosno gotovo isključivo Katunske nahije, ne vole pojam Zete zato što znaju da je on autentično Srbski i zato su svi poludeli kada je ustanovljena Zetska banovina umesto Crne Gore, jer su znali da je Zetska banovina isto što i primorsko-zagorska Srbija!!!!!!!!!!!! DA JE VJEČNA PRIMORSKO-ZAGORSKA SRBIJA KAO I SVA SRBIJA OD MORA SINJEGA DO SUBOTICE, SAVE I DUNAVA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Neće biti bratko da su Crnogorci sa ustašama, uprkos objavljenim „ekscesima“RTCG, Mi smo
antifašisti, od srca i duše!
Kao što smo protiv četnikoida , tako smo i protiv
ustaških križara i škripara, koji su isti kao i
Grbaljsko-Luštički „čagljevi“.
Kako im se ne omače da puste Beogradski sindikat?
… Smatraš?
E, ako je tako …
Ma, što to čoveka tjera da bez svake nužde ije govna, kako zine tao šklapne!?
… Ne branim ja, ne, jedi, samo ti jedi. I od srca, i od duše, lapaj!
Da ako jednom zasitiš!
Bih ja , ali mi ne pretiče od Tebe i Tvojih jarana!
„četnikoida“ ???
Da, četnikoida i nikogovića izdajničkih!
@Kapo crnogorska, muci prikriveni ustaso, sekulino fasisticko sjeme pogano, gadim vas se. Samo te molim da ne brukas i ponizavas dicnu i ponositu Njegosevu crnogorsku kapu, koju je on dao crnogorcima,i za ciji je svaki detalj veliki Njegos dao detaljno objasnjenje. Potrazi originalna Njegoseva dokumenta o tome i saznaces sve o kapi i cime se dicis.
„Crnogorci care Mali nedaj da ti dvore pali da slobodi kopa groblje podivljalo tursko roblje“…
„zar CES moci slusat mirno nepobjedni lave stari kad te robom budu zvali nekad turski izmecari.Ili te je proslost slavna tako brzo ostavila ili je proslost opjevana izmisljena prica bila“…
… Ako ljudi vjeruju u Boga, morali bi takođe da vjeruju kako u opoziciji Apsolutnog Dobra stoji svevrjemeno apsolutno Zlo … Sotona!!!
Ako smo mi božja đeca, onda moraju da postoje i Njegova!
Svudijen su oko nas đeca Lukavog!
Jer, samo oni …
Oni mogu sve što čovjek neće, niti može.
A ovi, kao što vidimo, ovi iz RTCG, oni mogu sve …
Što čovjeku, bilo kom čovjeku, na um palo ne bi!
Jer … Oni i nijesu ljudi.
… Njegovi su! Kao jesu ljudi, ali nijesu! Zapojednuti, najdalje su od čovjeka!
Pi!
p.s. Racionalni um, koji je samo jedna sajentološka imaginacija, on nas podučava da ne verujemo! Da u ništa ne verujemo … Ni u Boga!?? Shodno tome, ni u postojanje Sotone! U Dobro, nikako da ne vjerujemo. Kako se takvom učenju Zlo podrazumjeva. I ono imaginarno, ali i ono stvarno. Naučili smo da živimo sa stvarnim Zlom, da trpimo!
A tako, tako je lakše vladati ljudima.
https://www.youtube.com/watch?v=ZvR23QDmInA
evo ispunit cemo ti zelju
Jocko ne kevci.
Ко је нама крив кад незнано ко је наш него се стидимо ,,, Срам нас било…
Meni se svidja“Vjetre s Dinare“
https://www.youtube.com/watch?v=ZvR23QDmInA
evo ispunit cemo ti zelju
Krasna pjesma, priznajem…
Sramotno i strasno! Doci se dan kad ce sramno istorija o Milu pisati i svim sadasnjim njegovim du*eliscima! Uzas sta se desava u Njgosevoj Crnoj Gori
Jedna recenica kojom se u potpunosti definise odnos Hrvata prema Srbima iliti uopste prema pravoslavcima, sadrzana je u odgovoru na pitanje koje je dala jednaka hrvatica zasto mrzi srbe vise od muslimana rekla je,muslimani su nekrsti a srbi su antikrsti,zato ih toliko mrzim.Ove nase ustase idu tragom NDH,voljeli bi kad bi mogli da se obracunaju sa srbima u Crnog Gori kao sto su se njihovi ideolozi u toj nakaznoj tvorevini obracunali sa pravoslavcima iliti Srbima,tako da je ovo sasvim ocekivano ponasanje,a treba da budu svjesti da Hrvati na sve pravoslavce gledaju isto,tako da podrrsku koju ova vlast dobija od neovisne drzave Hrvatske je u stilu,neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj,ali obice im se to kad tad o glavu.
Milice od kamilice, ni srbi ni hrvati nisu veliki prijatelji Crnogorskom narodu, nego su od
svoga interesa oduvijek!
Pa kad ne ne oćete za prijatelje, pripazite, imaćete ne kao neprijatelje!
Na to treba samo reci PIIIIII.
ZAGREB – Sada je to daleka prošlost, ali mi još uvijek svaki dan živimo s njom. U svibnju 1941. u jednom mlinu na Korani nedaleko od Blagaja ubijen je mlinar Joso Mravunac, njegova mater, žena i dvoje djece, a dvanaestogodišnja kći spasila se skokom u rijeku. Ništa u ovom zločinu nije upućivalo na motive ili počinitelje, ali ustaške vlasti svejedno su zaključile da on može biti potaknut samo nacionalnom mržnjom.
U Karlovcu je žurno okupljeno sudsko vijeće od politički provjerenih pravnika, iz Zagreba je upućen Vjekoslav Maks Luburić s desetinom ustaša povratnika, a u srpskim selima oko Blagaja, najviše u Veljunu, bez reda je skupljeno nekoliko stotina seljaka. Najpouzdanija brojka koju je Slavko Goldstein našao je da ih je bilo tri stotine sedamdeset sedam.
Nesretnu čeljad natiskali su u blagajsku školu i krenula su ispitivanja s neizbježnim mučenjima i prebijanjima osumnjičenih, no karlovački suci, sasvim neobično, nisu otkrili nikakve krivice na njima.
Ali, već kad je izgledalo da bi Srbi mogli biti pušteni, Eugen Dido Kvaternik našao je novo sudsko vijeće, krenula je nova istraga i u samo dva dana nemilosrdna ustaška pravda dokazala je krivnju trideset šestorici seljaka.
A Luburić i njegovi su valjda pomiješali spisak i, da ne kompliciraju, ubili svih tristo sedamdeset sedam. U samo jednoj svibanjskoj noći u kojoj su se, svjedoci kažu, rijetko čuli pucnjevi, poklali su ih kao marvu, bacili u jamu, zalili gašenim vapnom i zatrpali ilovačom.
Čitajući o ovome užasu u Goldsteinovoj “Godini koja se vraća” pokušavam zamisliti Luburića kako, čekajući da suci i advokati završe posao, izvaljen pod nekakvom šljivom, s mrzovoljnom dokonošću vrhom bajunete čisti nokte. Fiškalsko ga otezanje čini živčanim, ali on opet hoće da sve bude službeno i po zakonu. Molim lijepo, da nitko kasnije ne bi kazao kako Vjekoslav Maks Luburić nije poštivao institucije pravne države.
Gotovo sedamdeset godina prošlo je otad. Čak i ovako stravični zločini zaborave se u tako velikom vremenu, ali nama ta milost nije dana jer nas svakodnevno podsjećaju na nju. Jednom se, recimo, dogodi sramota da nekakva luđakinja pred svima skine gaće i popiša se na grob veljunskih žrtava, a drugi put nam opet dođe pjesma, obijesni bećarac, umpa-umpa ritam i veseli deseterački stihovi u nenadmašnoj interpretaciji Marka Perkovića Thompsona:
Jasenovac i Gradiška Stara
To je kuća Maksovih mesara.
Marko Perković inače se pazi ovakvih skandala. Ljubav i poštovanje za besmrtno djelo Ante Pavelića on čuva u svome srcu i ne pokazuje ih otvoreno, jer zna da ima mnogo zlih ljudi, gadova i izdajica koji mrze dobrog i pravednog Poglavnika. Perković stoga publici šalje šifrirane poruke. U svoje pjesme vješto umeće aluzije na zabranjene ustaške budnice i podoknice, a slušatelji to znaju prepoznati i velikim dijelom baš zbog toga ga obožavaju i na koncerte mu dolaze pod crnim kapama s mjedenim samoglasnikom na čelu.
Thompsonova je muzika za potajne ustaše nešto kao Barbra Streisand za potajne pedere: muzika za kukavice koji ne žele učiniti step out, izaći iz ormara i kazati tko su i što su. Sve je tu pažljivo sakriveno, zakukuljeno i zamumuljeno da naš nesmiljeni i pravdoljubivi državni odvjetnik nema što prigovoriti, a biskupi će se čak drznuti i napraviti blesavi, pa reći da nam Marko Perković Thompson zapravo poje o Bogu, domovini i obiteljskim vrijednostima.
Tek jednom se singeru/songwriteru iz Čavoglava omakao izravan govor mržnje, kad se na internetu pojavila audiosnimka onoga razdraganog bećarca o Luburiću i njegovim mesarima u koncentracijskim logorima u Jasenovcu i Staroj Gradiški.
Digla se tada oko toga jedna mala, brzo zaboravljena afera, beznačajna, po prilici, kao kad vjetar zavije suho lišće na tlu. Uhvaćen na djelu, Thompson je ipak smogao hrabrosti da se eksplicitno ne ogradi od toga. Isuviše bi ga ponizilo da se javno odrekne svojih tajnih ljubavi, pa nije rekao da na snimci nije njegov glas, ili čak konsternirano izjavio da to ne može biti on, jer mu, Bože dragi, njegov strog hrvatski odgoj i tvrda katolička vjera brane da pjeva o klanju onih druge vjere i nacije.
Oprezno i dvosmisleno je kazao samo da pjesme o Luburiću i Francetiću i sjajnoj zvijezdi iznad Metkovića što pozdravlja Antu Pavelića “nikada nisu bile u njegovom službenom repertoaru”.
Obratite, molim vas, pozornost na ovaj pridjev “službeno”. U njemu je kvaka. Marku Perkoviću, upravo kao i Vjekoslavu Luburiću, važno je da sve bude službeno i po zakonu. Neslužbeno, to je druga pjesma, ali službeno, nitko nema pravo kazati da Marko Perković Thompson nije poštivao časne institucije pravne države.
Dogodilo se, međutim, prošli tjedan da je Marko Perković trebao otputovati negdje u Švicarsku, pjevati za iseljenike, one što po danu ribaju kancelarijske hodnike, a obnoć sanjaju Hrvatsku do ladne vode Drine. Naš pjevač imao je nastupiti u jednoj istinskoj pravnoj državi, državi sa zajebanim državnim odvjetnikom, ozbiljnijoj od one iz koje Marko Perković dolazi i one u kojoj je živio i djelovao nezaboravni Maks Luburić. I dogodila se neobična stvar. Zabranili su mu da pjeva, ne daju mu čak ni da dođe, a složenim pravnim mehanizmom ta bi se mjera lako mogla proširiti na čitav Stari kontinent.
Ministar vanjskih poslova na ovo je odmah u Zürich poslao oštru prosvjednu notu, ali ne mislim se ovdje zadržavati nad njegovim idiotizmom. Ono što mi se čini vrijednijim opažanja jest kako su Švicarci kruti, razumni i trezveni.
Oni su urari i bankari i nemaju, eto, sluha za umjetnost. Žali bože njima pjevati. Lišeni su poetskog nerva i ne nalaze, kao naši biskupi, u Thompsonovim pjesmama ni Boga ni obitelj ni domovinu. Ukratko, ozbiljni su ljudi i nije im se dalo dulje baviti nježnim lirskim figurama balkanskog prefriganca koji bi im prodavao ustašluk ispod žita, nego su mu samo drsko poručili:
“Mrš!”
“Je li to službeno?”, upitao je Thompson bojažljivo.
“I službeno i neslužbeno, gubi nam se s očiju”, rekli su Švicarci neumoljivo i svaka im čast na tome. Je li to Europa kojoj žudno stremimo? Ja bih želio vjerovati da jest.
Ante Tomić
ПРЕДСЕДНИК МИЛАНОВИЋ СЕ ОГРАДИО У СВОЈОЈ ПОЛИТИЦИ ОД УСТАША! ОВИ НИСУ ВИШЕ ПОПУЛАРНИ У ХРВАТСКОЈ ПА ПРОБАЈУ У ЦРНОЈ ГОРИ! ЧЕГА СЕ ПАМЕТАН СТИДИ ,ТИМЕ СЕ ЛУД ПОНОСИ!
???