(VIDEO) Terazijski bokelj – Nikola Malović

“Roman Jedro nade je svojevremeno bio proročki roman. Između ostalog pojavljuju se dva sveštenika, pravoslavni i katolički u Perastu koje legalno prisluškuju, gde pravoslavni pita katoličkog, da li misliš da je potrebno da tvoji vernici ulaze sa maskama u crkvu. Pitaju me kako sam mogao da pretpostavim koronu još 2014. godine, pa tako što pisac uvek vidi iza okuke naših dana. Jedino što molim savremenog čitaoca je da me ne pita šta danas vidim da dolazi iza okuka naših dana”, govori Nikola Malović, književnik i kolumnista na portalu IN4S
koji je u Beogradu zbog promocije trećeg najnovijeg alegorisjkog romana Galeb, romana, koji je uronjen u stvarnost koju proživljavamo, a završava se slikom savremene tehnologija koja pokušava da izbaci ne samo ljude nego i galebove.

Malović ističe da je roman Jedro nade ostavio veliki uticaj na njegov životu zato što progovara o fenomenu najpoznatijeg, najseksualnijeg i najavanturističkijeg modnog dezena na svetu, mornarskoj majici, koja je ujedno i vojna uniforma u svim mornaricama sveta.

“Radnja se dešava u bajkovitom Perastu. Enciklopedijski roman o fenomenu mornarske majice koja se prvi put na obe zaraćene strane pojavila u bici kod Trafalgara 1807.godine gdje Engleska ratuje protiv francusko-španske armije. U toj bici gubi Nelson čije ime danas krasi trg Tragalgar u Londonu sa njegovim spomenikom koji je visok onoliko koliko je bila visoka najviša katarka na brodu Viktorija kojim je on upravljao. Kad pogledate umetničke slike Nelsonove smrti vi vidite oko njega mornare u prugastim majicama”, priča Malović.

Malović navodi da su mu jedno vreme spočitavali da pominje mnogo Boku Kotorsku.

“U mojim romanima se radnja uvek dešava na moru, ali u mojim romanima je Boka slika svijeta, nije to konkretna Boka Kotorska. U Jedru nade Perast pokušava da obnovi samostalnost u okviru Boke, a nju treba zamisliti otprilike kao današnju Crnu Goru kao kvinslišku tvorevinu čiji soldati ratuju na račun ujedinjenih zemalja kontra samih sebe”, objašnjava Malović.

Svima je znan Njegošev stih “Ko na brdu ak i malo stoji više vidi nego onaj pod brdom”, govori Malović, misleći na vladiku Danila koji je na čelu Crne Gore i on zna zašto se kao Hamlet dvoumi da li da napadne svoju braću odrođenu, jer kako kaže, ako napadne zakrviće se sa braćom, a ako ne napadne onda će se poturčiti cijela Crna Gora i šta da radi, ali onaj što na brdo ak i malo stoji on zna zašto se dvoumi. Međutim, nastavlja Malović, ova postreferendumska Crna Gora je pokazala jednu neobičnu osobinu, a to je da Crna Gora ni danas ne zna da ima more.

Malović smatra da se sve prvo što vam padne na pamet dogodilo u Boki, pa čak i kad je Njegoš u pitanju.

“Prvi spomenik koji je ikad podignut u Crnoj Gori je u Boki i to u porti rimokatoličkog hrama, Meštrovićeva bista Njegošu. Prva kopija Njegoševe srušene kapele nalazi se u Boki, prvo izvođenje Gorskog vijenca nalazi se u Boki, prvo integralno javno čitanje na Skalama ispod sata u Herceg Novom u trajanju od tri sata dogodilo se u Boki, Njegoševo školovanje”, nabraja Malović i dodaje da kada se pogleda iz rakursa, zapravo se vidi da bi država trebalo da se zove Crna Gora i Boka Kotorska, a to nikome nije palo na pamet niti to iko pominje.

“Eto u čemu bi se mogli podvizavati mladi političari. Onaj ko bi se sjetio onoga što ja sada besplatno dajem savjete on bi, ako su mu časne namjere mogao da profitira”, savetuje Malović.

“Politika nije umjetnost mogućeg, nego je politika umjetnost da se tvom narodu napravi što bolje, a danas to više nije prava definicija politike, nego je politika da za što manje vremena sebi zgrneš što više para, što je gnusno i odvratno”, smatra Malović i kaže da Boka Kotorska ima elemente državnosti, što Crna Gora odbija da povjeruje.

Komentarišući izborne rezltate u Herceg Novom naglašava da se dogodilo ono što je bilo za očekivati.

“Lokalni Srbi vjeruju da će Srbi pobijediti i to je tačno, međutim, ono što je tačnije jeste da su pobijedile građanske opcije čije su centrale u Podgorici koje su lojalne centralama u Briselu i Vašingtonu od čega Srbi, Bokelji i Herceg Novljani neće imati mnogo hasne”, govori Malović.

Citirajući Slobodana Antonića kaže da kad uđete u pogrešan voz, sve stanice će biti pogrešne.

“Crna Gora je ne pitajući narod ušla u NATO i samim tim ušla u pogrešan voz. Ne bih da govorim koliko sam pogrešnih stanica vidio. Na kraju sve zavisi od nas samih, ako mi hoćemo da dopustimo negativne promjene, ako hoćemo da naš premijer maše zastavama u duginim bojama, onda i treba da nam se dogodi što će se nakon mahanja i dogoditi”, zaključuje Malović.