Vidovdanska svečanost „Srpskog sokola“ na Cetinju 1914. g.

Vidovdan je jedan od najsvetijih srpskih praznika i najteži dan u srpskoj istoriji. On je postao odredišna tačka za sva buduća pokoljenja: junaci su htjeli dostići junaštvo Miloša i drugih kosovkih heroja, sanjala se osveta Kosova, i svakog vijeka na crnogorskoj kapi dodavao još jedan sunčev zrak: na tamnoj podlozi korote za Kosovom ispisivala se nada.

Dok je većina medija juče ne samo u Crnoj Gori već i u Srbiji prećutala Vidovdan i bavila se zemnim a nebitnim temama, narod se sjetio svog dana – dana koji je svet i ujedno i rana.

Pored upornog prekrajanja istorije koje se nemilosrdno vrši i ovaj narod čupa iz svog korijena, evo jednog podsjećanja kako se nekada, za vrijeme kralja Nikole obilježavao Vidovdan. Vidimo kako se organizovala proslava Vidovdana u kraljevini Crnoj Gori 1914. g. u organizaciji udruženja Srpski soko na Cetinju.

Sokolsko društvo „Srpski soko” osnovano je 1906. godine, kada je praški prednjak Viljem Kukec došao je na Cetinje i organizovao tečajeve za prednjake za vojsku i za članove Cetinjskog sokola, kaže se na sajtu Koreni. Radilo se na tjelesnom, umnom i moralnom vaspitanju svojih članova u narodnom duhu. Takođe se preko gimnastike i viteških igara radilo na očuvanju u mladih Crnogoraca viteškog duha njihovih junačkih predaka. 

Sokolarsko društvo „Srpski soko“, kaže se na plakati, proslavlja po prvi put svoju slavu Vidov-dan.

Na plakati vidimo da je u 9 sati predviđen zbor svih odjeljenja u Sokolani u svečanim uniformama, odakle će se poći sa vojnim muzikom na grobove umrlih ranjenika, gdje će se održati „pomen palim srpskim borcima u Kosovskoj bici i borcima koji padoše za osvetu Kosova“.

U programu je predviđen i javni čas a naveče predstava u Zetskom domu, „Boj na Kosovu“.

Ovako su Vidovdan obilježavali naši preci.